thumb|200px|Crtež Velikog lanca bića iz Didacus Valades, Rhetorica Christiana, iz 1579. Veliki lanac bića (lat. scala naturae, "ljestve bića") označava hijerarhijsku strukturu cjelokupne materije i života, za koju se u srednjovjekovnom kršćanstvu smatralo da ju je odredio Bog. Lanac započinje s Bogom na najvišoj razini, a zatim se spušta kroz anđele, ljude, životinje i biljke, sve do minerala kao najnižeg stupnja postojanja.
Pojam velikog lanca bića potječe iz antičke filozofije, osobito iz djela Platona, Aristotela (osobito iz Historia Animalium), Plotina i Prokloa. Tijekom srednjeg vijeka koncept je dodatno razrađen i uklopljen u kršćansku teologiju, a svoj puni izraz doseže u razdoblju ranonovovjekovnog neoplatonizma.
Izvori
Kategorija:Alkemijski koncepti Kategorija:Kršćanska filozofija Kategorija:Ezoterično kršćanstvo Kategorija:Novoplatonizam Kategorija:Hijerarhija Kategorija:Židovski misticizam Kategorija:Filozofija prirode Kategorija:Filozofske teorije