Karlo Jeronim Pálffy, knez Erdutski (mađ. Erdődi herceg Pálffy Károly József Jeromos, njem. Karl Joseph Hieronymus Fürst Pálffy von Erdöd; Beč, 1. listopada 1735. – Beč, 25. svibnja 1816.) bio je mađarski i austrijski plemić i političar iz mađarske obitelji Pálffy od Erduta (Pálffy de Erdődy). Služio je kao kancelar Ugarske dvorske kancelarije od 1787. do 1807. Godine 1807. dobio je nasljedni naslov austrijskoga kneza.
Životopis Pálffy je rođen u Beču 1. listopada 1735. Bio je sin grofa Miklósa Pálffya, suca i dvorskog kancelara, te grofice Marie Anne Sidonia von Althann. Među njegovom braćom i sestrama isticala se grofica Mária Anna Jozefa, udana za grofa Ivana Esterházyja. Paternalni pradjed bio mu je grof Miklós Pálffy, ugarski palatin.
U Beču se 1763. oženio kneginjom Maria Theresia Anna od Liechtensteina (1741. – 1766.), kćeri kneza Emanuela od Liechtensteina i grofice Marije Ane Antonije od Dietrichstein-Weichselstädt. Iz braka su rođeni József Franz Pálffy i Nikolaus József Pálffy.
Karijeru je započeo u državnoj službi pri Donjoaustrijskom zemaljskom sudu. Godine 1757. imenovan je carsko-kraljevskim komornikom, u kojoj je dužnosti trinaest godina djelovao u okruženju cara Josipa II. 5. prosinca 1762. postaje carsko-kraljevski dvorski savjetnik pri Dvorskoj komori i njezinoj bankarskoj delegaciji; 17. svibnja 1774. imenovan je potpredsjednikom Dvorske komore, a 18. srpnja iste godine stvarnim savjetnikom Tajnog vijeća. Na vlastitu je želju 2. prosinca 1777. postavljen za potpredsjednika ugarske Dvorske komore, želeći služiti svojoj zemlji.
Nakon izbijanja Rata za bavarsko nasljeđe 1778., ugarska kraljica Marija Terezija uputila ga je u vojsku k Josipu II. 9. ožujka 1779. imenovan je županom Zemplénske županije, a 1780. poslan je kao kraljevski povjerenik na svečanost inauguracije Sveučilišta u Budimu. 14. studenoga 1782. primio je Red zlatnoga runa, a 4. kolovoza 1783. dostojanstvo magister curiæ regiæ. Dana 4. ožujka 1787. car Josip II. imenovao ga je kancelarom Ugarske dvorske kancelarije te kancelarom reda s velikim križem Ugarskog Reda sv. Stjepana. Kao najstariji član obitelji, 14. svibnja 1791. postao je nasljedni župan Požunske (Bratislavske) županije i kapetan njezine utvrde. Zbog poodmakle dobi povukao se 1807., a za vjernu službu uzdignut je u kneževski stalež.
Bio je slobodni zidar i veliki majstor prve Velike lože Hrvatske i Ugarske.
Pálffy je preminuo u Beču 25. svibnja 1816.
Vidi još Popis vitezova Reda zlatnoga runa
Izvori
Kategorija:Mađarski grofovi Kategorija:Vitezovi Zlatnoga runa Kategorija:Mađarski slobodni zidari Kategorija:Masonski veliki majstori Kategorija:Austrijsko plemstvo