thumb|240px|Pokrajina Venezuela 1656., zemljovid Nicolasa Sansona. thumb|desno|240px|Deklaracija neovisnosti Venezuele (dio), slika Juana Lovere, 1811. Povijest Venezuele obuhvaća razvoj prostora današnje Venezuele od pretpovijesnih vremena, preko razdoblja španjolske kolonijalne vladavine, do suvremene države. Europski kontakti započinju početkom 16. stoljeća, uz snažan otpor domorodačkih naroda, koje su predvodili poglavice (cacique) poput Guaicaipuroa i Tamanacoa. Prije dolaska Europljana, u andskom području zapadne Venezuele razvila se složena andska civilizacija naroda Timoto-Cuica. Procijenjuje se da je pretkolumbovska Venezuela imala oko milijun stanovnika.Wunder, Sven 2003. Oil wealth and the fate of the forest: a comparative study of eight tropical countries. Routledge. Str. 130. ISBN 978-0-203-98667-7. Kultura Timoto-Cuica bila je najsloženije društvo u pretkolumbovskoj Venezueli; s unaprijed isplaniranim stalnim selima, okruženim navodnjavanim, terasastim poljima i spremnicima za skladištenje vode.
Rano kolonijalno razdoblje Nakon prvih dodira s Europljanima, ponajprije portugalskim i španjolskim moreplovcima, razdoblje između 1515. i 1528. obilježeno je relativnom političkom stagnacijom. Najznačajniji događaj nakon toga bila je njemačka kolonizacija Venezuele. Do nje je došlo zbog financijskog sporazuma između cara Karla V. i bankarske obitelji Welser iz Augsburga. Car je toj obitelji dodijelio upravu nad većim dijelom Pokrajine Venezuele, koju su Nijemci nazivali Klein-Venedig („Mala Venecija”).
Njemački doseljenici, uglavnom konkvistadori i istraživači, tragali su ponajprije za legendarnim El Doradoom. U tom su razdoblju osnovana i dva trajna naselja: Maracaibo i Neu-Augsburg, današnji Coro. Nakon neuspjeha u pronalasku El Dorada, koncesija je vraćena španjolskoj kruni.
Španjolska kolonijalna vlast Nakon povratka španjolske uprave, nastavljen je proces kolonizacije, a osobito se ističe osnutak Caracasa, koji je postao dugotrajno glavno središte Pokrajine Venezuele i današnji glavni grad države. Gospodarstvo 16. i 17. stoljeća temeljilo se ponajprije na iskopavanju zlata i stočarstvu.
Relativno malen broj europskih doseljenika koristio je domorodačko stanovništvo kao radnu snagu, dok su mnogi domorodci i kasnije Afrikanci bili porobljeni i prisiljeni raditi u rudnicima i na plantažama. Uprava nad Venezuelom mijenjala se kroz vrijeme pa je područje bilo podređeno Novoj Španjolskoj i Vicekraljevstvu Perua.
U 18. stoljeću duž obale razvijaju se plantaže kakaa, za koje se dodatno uvozi afričko roblje. Kakao postaje glavni izvozni proizvod Venezuele, a trgovinu monopolizira Guipuzcoanska kompanija iz Caracasa. Intelektualni život jača među bijelom kreolskom elitom, a središte postaje Sveučilište u Caracasu. Godine 1717. Pokrajina Venezuela uključena je u Vicekraljevstvo Nove Granade, a 1777. osnovana je Generalna kapetanija Venezuele.
Neovisnost i 19. stoljeće Venezuela je 1811. postala jedna od prvih španjolsko-američkih kolonija koje su proglasile neovisnost pod vodstvom Simóna Bolívara. Ona je konačno učvršćena 1821., kada je Venezuela postala dijelom federacije Velike Kolumbije. Potpunu državnu samostalnost stekla je 1830. godine.
Tijekom 19. stoljeća zemlju obilježavaju politička nestabilnost, česti građanski sukobi i vladavina regionalnih vojnih vođa, poznatih kao caudilloi, što traje sve do sredine 20. stoljeća.
Suvremeno razdoblje Od 1958. godine Venezuela ima niz demokratski izabranih vlada. Međutim, naftna kriza 1980-ih dovela je do teških gospodarskih i političkih potresa, uključujući nasilne nemire u Caracasu 1989., dva pokušaja državnog udara 1992. te opoziv predsjednika Carlosa Andrésa Péreza 1993. godine.
Gubitak povjerenja u tradicionalne političke stranke rezultirao je pobjedom Huga Cháveza na izborima 1998. i pokretanjem Bolivarske revolucije. Nakon ustavotvorne skupštine 1999. donesen je novi Ustav Venezuele, kojim je država službeno preimenovana u Bolivarsku Republiku Venezuelu.
Gospodarske i političke promjene tijekom vladavine Cháveza i njegova nasljednika Nicolása Madura dovele su do teške društveno-gospodarske krize, obilježene hiperinflacijom, nestašicama hrane i lijekova, porastom kriminala i smrtnosti te masovnim iseljavanjem stanovništva.
Dana 3. siječnja 2026. Sjedinjene Američke Države izvršile su zračne napade na Venezuelu pod kodnim imenom Operation Absolute Resolve,Zračni napadi SAD-a na Venezuelu pod nazivom Operacija Absolute Resolve ABC News. Preuzeto 3. siječnja 2026. koji su bili usmjereni na više lokacija na sjeveru države, uključujući glavni grad Caracas. U sklopu operacije naknadno je zarobljen predsjednik Nicolás Maduro.Trump tvrdi da je Maduro zarobljen tijekom američkih napada NPR Illinois. Preuzeto 3. siječnja 2026.
Izvori