Nacionalni park Maputo je nacionalni park od 1.718 km² smješten 100 kilometara jugoistočno od grada Maputa, okrug Matutuíne u pokrajini Maputo, Mozambik.
Nacionalni park Maputo upisan je na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Africi 2025. godine, kao proširenje lokaliteta Parka vlažnog područja iSimangaliso u Južnoj Africi, čime je stvoreno zajedničko zaštićeno područje “Močvarni park iSimangaliso – Nacionalni park Maputo”
Povijest
mini|lijevo|Južnoafričke žirafe (Giraffa camelopardalis giraffa) u NP Maputo 2024. Rezervat slonova Maputo izvorno je proglašen 1932. godine rezervatom prirode radi zaštite male populacije obalnih slonova koji žive u tom području. Dekretom od 26. lipnja 1973. godine postaje Posebni rezervat Maputo
Građanski rat u Mozambiku (1977.-1992) je teško pogodio gospodarstvo zemlje povezano s turizmom, posebno u pogledu parkova i rezervata divljih životinja, koji su ostali napušteni. Do tada su se populacije slonova u KwaZulu-Natalu i južnom Mozambiku slobodno kretale preko granice. Tijekom rata sjeverna granica parka slonova Tembe bila je ograđena, što je fragmentiralo populacije slonova i prekinulo koridore kretanja duž sustava Futi i poplavnih ravnica rijeke Maputo. Građanski rat je završen 1992. godine, a od potpisivanja mirovnog sporazuma, Mozambik, nekada jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta, ponovno je stekao ekonomsku i političku stabilnost.
God. 2004. rezervat postaje dijelom Transgraničnog parka Veliki Limpopo koji je tada bio još u izgradnji, a povezuje Nacionalni park Kruger u Južnoj Africi, Nacionalni park Gonarezhou u Zimbabveu i nacionalne parkove Limpopo, Zinave i Banhine u Mozambiku. Postoje i planovi za uključenje ovog područja u još veće transgranično područje od 4.195 km² u koji bi bila uključena i zaštićena područja Esvatinija. Godine 2010. vlade Mozambika i Južne Afrike, uz podršku "Peace Parks Fondacije", započele su program preseljenja divljih životinja u Posebni rezervat Maputo. Tako su uvedene životinje koje su se povijesno nalazile u tom području, što je omogućilo brzi oporavak i naknadni porast populacije divljih životinja rezervata.
Nacionalni park je osnovan 7. prosinca 2021. spajanjem dvaju prethodno postojećih zaštićenih područja: Posebnog rezervata Maputo (1.040 km²) i Djelomičnog morskog rezervata Ponta do Ouro (678 km²).
Do 2024. godine u park je premješteno više od 5385 životinja, uključujući osam vrsta koje su lokalno izumrle tijekom građanskog rata. Zračni popis iz 2023. godine pokazao je zdrav porast svih vrsta divljači na ravnicama, a zabilježeno je 13.800 lovnih životinja.
Zbog toga je Nacionalni park Maputo pridružen svjetskoj baštini Močvarnog parka iSimangaliso (JAR), kao jedno veliko i ekološki raznoliko prekogranično dobro, smješteno duž granice Južne Afrike i Mozambika.
Prirodne odlike
Nacionalni park Maputo ima jedinstvene ekosustave velike bioraznolikosti (od šuma mangrova i pješčanih plaža do suptropskih šumovitih dina, savana, jezera i močvara), izrazito velike ljepote na razmjerno malom području.
Nacionalni park Maputo dom je za 452 slona, a zahvaljujući vladinom programu preseljenja, tu se mogu pronaći vrste kao što su: impala, bradavičasta svinja, pjegava hijena, žirafa i kudzu, te brojne vrste ptica poput vodomara i orla ribara. Također je atraktivan zbog krokodila, sasabija (Damaliscus lunatus), antilopa, selous zebri i gnuova.
Nacionalni park Maputo ima bogatu raznolikost morskog života i najvažnije je gnijezdište usminjača i glavatih želvi duž 2.500 km duge obale Mozambika (Centar endemizma Maputaland). Sedmopruge usminjače su najveće morske kornjače na svijetu i Svjetska unija za očuvanje prirode (IUCN) ih klasificira kao kritično ugrožene, dok su glavate želve klasificirane kao ugrožene."Partial Marine Reserve of Ponta do Ouro", ANAC, Administração Nacional das Áreas de Conservação, 2017. Pristupljeno 6. siječnja 2026.
Galerija
Izvori
Vanjske poveznice
Službene stranice parka
Kategorija:Svjetska baština u Africi Kategorija:Zaštićena područja u Mozambiku Kategorija:Nacionalni parkovi u Africi