Dana 28. prosinca 2025. u Iranu su izbili masovni prosvjedi usred produbljujuće gospodarske krize i općeg nezadovoljstva prema vladi Islamske Republike Irana. Ubrzo su prerasli u najveći ustanak nakon prosvjeda povezanih s Mashom Amini 2022. i potencijalno najveći od Islamske revolucije 1979.
Iako ih je u početku uzrokovala rekordno visoka inflacija, rast cijena hrane i deprecijacija nacionalne valute, prosvjedi su ubrzo prerasli u širi pokret čiji je zahtijev svrgavanje islamskog režima. Započeli su među trgovcima i obrtnicima u teheranskom Velikom bazaru, potom među studentima, a poslije toga su se proširili na velike gradove i manja naselja uz antivladine slogane te uništavanje simbola vlasti i Revolucionarne garde.
Iranske vlasti odgovorile su prijetnjama demonstrantima teškim kaznama. Do 9. siječnja 2026. prosvjedi su zahvatili sve iranske pokrajine, a ulice su bile ispunjene milijunima ljudi. U Teheranu je zabilježeno najmanje 217 poginulih tijekom prosvjeda, a bolnice u Teheranu i Shirazu bile su preopterećene ozlijeđenima, od kojih su mnogi imali prostrijelne rane. Tisuće su ljudi uhićene tijekom nasilnog gušenja prosvjeda, a izvještaji upozoravaju da bi tijekom prekida interneta vlasti mogle počiniti masovno nasilje nad prosvjednicima.
Iako su prosvjedi uvelike bez središnjega vodstva, eskalirali su 8. siječnja nakon poziva Reze Pahlavija, dok prekid internetskih i telefonskih usluga nije spriječio organizaciju prosvjednika.
Mnogi sudionici pozivali su da se na vlast vrati Pahlavi, koji se zauzima za mirnu tranziciju i referendum o budućem političkom sustavu zemlje.
Unatoč prekidu interneta, The Guardian je 10. siječnja 2026. dokumentirao više dojava o pripadnicima sigurnosnih snaga Islamske Republike koji su pucali na prosvjednike, uz veliki broj žrtava, uključujući tvrdnje o „stotinama tijela” diljem Teherana.
Izvori
Vanjske poveznice
Kategorija:Povijest Irana Kategorija:Prosvjedi Kategorija:Sukobi u 2026. godini Kategorija:Monarhizam u Iranu