Biltmorska konferencija bila je izvanredna cionistička konferencija u New Yorku 6. – 11. svibnja 1942. tijekom Drugog svjetskog rata, kada zbog ratnih okolnosti nije bilo moguće sazvati redovni Cionistički kongres. Održala se u Hotelu Biltmore, po kojemu nosi ime, okupivši oko 600 cionističkih delegata s područja Sjedinjenih Američkih Država. Cilj joj je bio formirati cionističku politiku u razdoblju najvećeg pogroma Židova, i otvorila neka ključna pitanja te raspravljala o ulozi Velike Britanije i SAD-a u budućnosti cionističkog pokreta. Na konferenciji su se istaknuli pogledi Davida Ben Guriona, koji je bio uvjeren da su Sjedinjene Države, a ne više Velika Britanija, svjetska sila s kojom treba graditi političke odnose u svrhu ostvarivanja podrške za osnutkom države Židova u Palestini.
Ben Gurionov govor Ben Gurion je održao govor kojim je obrazložio kako Židovi u Palestini, koji su tada već u doseljavali u valovima, nastanjuju njezine pustinjske krajeve koje su Palestinci smatrali nenaseljivima, pretvarajući ih u obradiva polja i mjesto pogodno za život. Ustvrdio je kako ne postoji »arapski problem« u smislu teritorija, kako nema arapskih migracija ni beskućnika, i kako je »arapski problem« tek naziv za arapsko političko protivljenje useljavanju Židova. Istaknuo je da su, za razliku od Židova, Arapi na tom golemom teritoriju male gustoće naseljenosti, gdje, prema izjavama samih političara tih zemalja (Irak, Sirija, Transjordan), slaba naseljenost predstavlja prepreku za razvoj. Također je istaknuo argument o povećanju životnog standarda, kao posljedici razvoja koji su u Palestini pokrenuli Židovi, a u kojemu uživa i arapsko stanovništvo. Iznio je uvjerenje da do useljavanja ne bi moglo doći da su Židovi tražili privolu od Arapa, te je zaključio da za useljavanje u svoju »domovinu«, Palestinu, Židovi ne trebaju privolu, jer njihovo pravo proizlazi iz povijesti i međunarodnog prava.
Glavni zahtjevi Biltmorski program je ponovio zahtjeve cionističkog pokreta za:
neograničenom židovskom imigracijom u Palestinu, te da Palestina postane židovska država (Jewish Commonwealth).
Konferencija je iznijela sljedeće zaključke:
Vjera u demokratsku slobodu, međunarodnu pravdu i konačnu pobjedu nad tiranijom, istaknute su kao vrijednosti cionističkog pokreta. Istaknuta je potpora Židovima u getima i nacističkim koncentracijskim logorima u okupiranoj Europi. Pozdravljena je Židovska agencija u Jeruzalemu, Va‘ad Leumiju i cijelom Jišuvu u Palestini. Objavljen je podatak o 500 000 novih useljenika u Palestinu između dva svjetska rata, te o ubrzanom razvoju poljoprivrede i industrije u Palestini. Istaknuta je otvorenost cionista za suradnju s arapskim narodima. Upućen je poziv na ispunjenje ciljeva Balfourove deklaracije. Odbačen je dokument »White Paper« (1939.) koji je donijela Vlada Ujedinjenog Kraljevstva čineći ustupak Arapima, a kojime su ograničene imigracije Židova u Palestinu. Iznesena je ideja o izgradnji židovske vojske u Palestini, u sklopu savezničkih snaga. Istaknuta je potreba rješavanja problema židovskog beskućništva: zatražili su otvaranje vrata Palestine, kontrolu imigracije od strane Židovske agencije, razvoj neobrađenih područja te uspostavu Palestine kao židovske države u okviru demokratskog svijeta.
Izvori
Kategorija:Povijest Izraela Kategorija:Politički pokreti Kategorija:Britansko-izraelski odnosi Kategorija:Bliskoistočni sukob