Imotska gaovica () endemska je vrsta slatkovodne ribe jadranskog slijeva iz porodice Leuciscidae. Prisutna je u rijekama Vrljici, Matici, Norinu i Neretvi, te Crvenom jezeru, Rastočkom polju i Baćinskim jezerima.
Naziv roda Delminichthys izveden je iz Delminiuma i grčke riječi za ribu ichthys. Izraz adspersus u nazivu vrste vjerojatno dolazi od latinske riječi aspergo (ad i spargo) što znači poprskati, vjerojatno zbog pjegavog obojenja ribe.
Osnovna obilježja Tijelo je vretenasto i bočno spljošteno, duljine do 12 cm. Bočna pruga može biti cjelovita ili prekinuta te obično završava na repnom dršku. Bočna pruga je sačinjena od 47 do 63 ljusaka. Leđna strana tijela je tamno obojena te posuta manjim ili većim crnim mrljama nepravilnoga oblika, trbušna strana tijela je svjetlije obojena. Dorzalno obojenje u populaciji u rijeci Vrljici je blijedo zeleno, a u Matici i u Prološkom blatu je tamnije zeleno, dok sve populacije imaju žute bokove i trbušnu stranu. Ljuske su tanke i međusobno se ne preklapaju, osobito na prsnom dijelu, a često su slabo vidljive jer su ukopane duboko u kožu koja odeblja za vrijeme mrijesnoga razdoblja. Još neke od karakteristika po kojima se ova vrsta može razlikovati od ostalih pripadnika roda Delminichthys su 38 do 41 kralježaka, veliko oko, širina tijela 29 % dužine glave (HL) te stožasta gubica s terminalnim ustima. Spolovi se mogu razlikovati po veličini tijela jer su mužjaci manji od ženki, po duljini trbušnih peraja koje kod mužjaka uvijek dopiru iza podrepne peraje te po velikoj mokraćno-spolnoj kvržici kod spolno zrelih ženki.
Rasprostranjenost i staništa Gaovice su ograničene na izvorišta i povezana podzemna staništa. Tijekom sušnih razdoblja prate vodu koja se povlači pod zemlju gdje onda mogu živjeti kontinuirano nekoliko mjeseci. Ova vrsta nastanjuje i tekuće i stajaće vode na području obilježenom krškim ponorima, ponornicama, špiljama i složenim podzemnim sustavima odvodnje.
Imotska gaovica ima fragmentiranu rasprostranjenost u jugoistočnoj Hrvatskoj i južnoj Bosni i Hercegovini. Tipski lokalitet ove vrste je Crveno jezero te još nastanjuje niz polja, izvora i močvarnih staništa povezanih s desnoobalnim pritocima donjeg toka rijeke Neretve u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. To uključuje Imotsko polje u sustavu rijeke Trebižat (koja na više mjesta duž svoga toka ponire pod zemlju i ponovno izbija na površinu pod različitim imenima, tj. Vrljika, Matica, Tihaljina, Mlada i dr.). Uz to, ovu vrstu nalazimo u Vrgorskom i Rastočkom polju, Baćinskim jezerima uz deltu Neretve, jezeru Krenica u Bosni i Hercegovini i rijeci Norin u neretvanskoj poplavnoj ravnici.
Utvrđeno je da ova vrsta ima složen obrazac migracije s nekoliko jednosmjernih putova rasprostranjivanja, uključujući i one između povremenih izvora koji nemaju nikakvu površinsku povezanost.
Biologija Imotska gaovica se u ljetnih mjeseci za sušnih razdoblja povlači u podzemlje. U nadzemnim vodotocima se mogu pojaviti u jesen kada vode ponovno nabujaju. Gaovice su izrazito dobro prilagođene takvom načinu života i upravo je to razlog što naseljavaju vodotoke u kojima uglavnom ima jako malo drugih vrsta riba. U zimskom razdoblju ova vrsta miruje u podzemlju, a u proljeće izlazi na površinu radi razmnožavanja.
Iako je ova vrsta subtroglofilna (vrsta je sklona trajno ili privremeno nastanjivati podzemno stanište, ali je vezana za površinu za neke biološke funkcije poput hranjenja ili razmnožavanja), nedostaju joj mnoge prilagodbe česte u špiljskih životinja poput reduciranih oči ili pigmentacije. Gaovice pokazuju neke druge karakteristike poput određenih zadebljanja kože, smanjenih senzornih kanala u mozgu i povećani broj slabo okoštanih i duboko u kožu usađenih ljusaka koje mogu biti povezane s njihovim povremenim životom u podzemnim staništima.
Imotska gaovica se hrani malim vodenim beskralježnjacima, posebno račićima i ličinkama vodenih kukaca.
Nije mnogo poznato o razmnožavanju ove vrste, sezona mrijesta je od kasnog proljeća do ranog ljeta kada su vodostaji viši. Odrasle jedinke privremeno pokazuju uočljiv epigamični uzorak boja, a mužjaci razvijaju istaknute mrijesne kvržice na glavi i prsnim perajama. Ženke jaja ispuštaju na šljunak, oblutke i druge uronjene površine.
Filogenija Nastanak roda Delminichthys može se datirati na razdoblje prije 14 milijuna godina. Rod Delminichthys se vjerojatno odvojio od roda Pelasgus u gornjem miocenu, a u donjem miocenu 4 vrste unutar roda se odvajaju u dvije linije – D. jadovensis i D. krbavensis kao jedna te D. adspersus i D. ghetaldii kao druga sestrinska skupina.
Ancestralna populacija svih današnjih vrsta unutar roda je bila rasprostranjena na području zapadnih i srednjih Dinarida (današnji Gorski kotar, Dalmatinska zagora i južna Bosna i Hercegovina). Ancestralna populacija imotske gaovice vjerojatno je nastanjivala rijeku Maticu.
Kod imotske gaovice zabilježen je period rasta koji je trajao oko 220.000 godina. Danas je ova vrsta u periodu redukcije te se njena veličina smanjuje.
Ugroženost i zaštita Glavne ugroze svim gaovicama su ubrzano nestajanje staništa u krškim poljima zbog onečišćenja i isušivanja krških vodotoka te unos alohtonih vrsta. Osobito velika prijetnja je izgradnja akumulacijskih brana poput one na rijeci Ričici u gornjem dijelu sustava Trebižata što narušava složenu prirodnu hidrologiju područja i smanjuje nizvodni protok vode. Posljedično smanjeni protok vode pogoduje uspostavljanju populacija alohtonih vrsta poput sunčanice (Lepomis gibbosus), pastrvskog grgeča (Micropterus salmoides), gambuzije (Gambusia holbrooki), grgeča (Perca fluviatilis), smuđa (Sander lucioperca), šarana (Cyprinus carpio), klena (Squalius cephalus) i kalifornijske pastrve (Oncorhynchus mykiss). Polja koja ova vrsta nastanjuje su većinom modificirana kako bi se smanjile poplave i prilagodila poljoprivredi. Na mnogim dijelovima vodotoci su kanalizirani te dolazi do ispuštanja nedovoljno proćišćene vode iz kućanstava ili industrijskih pogona. Vrlo uzak areal rasprostranjenosti i slaba istraženost ove vrste dodatno doprinose njenoj ugroženosti.
Imotska gaovica je na IUCN-ovom Crvenom popisu navedena u kategoriji ugroženih vrsta (EN). U Crvenoj knjizi slatkovodnih riba Hrvatske imotska gaovica je navedena (kao Phoxinellus adspersus) kao osjetljiva vrsta (VU). Ova vrsta je uključena u Dodatak III Bernske konvencije (kao Phoxinellus adspersus) te u Prilog II Direktive o staništima Europske unije (kao Phoxinellus spp.). Imotska gaovica je regionalno zaštićena u Bosni i Hercegovini te zaštićena na nacionalnoj razini u Hrvatskoj. Neka od područja koja nastanjuje nalaze se unutar ekološke mreže Natura 2000, kao npr. značajni krajobraz Prološko blato (HR2000932).
Izvori
Kategorija:Delminichthys Kategorija:Endemska fauna Hrvatske Kategorija:Endemska fauna Bosne i Hercegovine