Luna-park (od lat. luna za 'mjesec' i anglizma park) je općeprihvaćen američki naziv za putujući zabavni park (fr. fête foraine ili vogue, eng. funfair), tj. park ili prostor s raznovrsnim zabavnim uređajima (vrtuljci, strjeljane, panorame, labirinti, tobogani, autodromi, panoptikumi, marionetska kazališta i dr.).luna-park, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 26. siječnja 2026.
Naziv „Luna Park” je bio naziv prvog zabavnoga parka na Coney Islandu iz 1903. godine i kao takav je uvriježen u Europi, osobito u Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Poljskoj,lunapark Poljsko-engleski rječnik Češkoj, Rusiji, Grčkoj"λούνα παρκ" Grčko-engleski rječnik i dr.). Obično su pokretni („Luna Park Bolero” u BiHLuna park Bolero), a u mnogim velikim gradovima postoje i stalni luna-parkovi kao što su „Luna Park Marsonia” u Hrvatskoj ili „Luna Park Sydney” u Australiji.
Treba ih razlikovati od zabavnih parkova koji su mnogo složenije i veće institucije sa specifičnim sadržajima, iako im je podrijetlo isto. Lunaparkovi sadrže većinu ravnih i okomitih vožnji, lakše ih je sastaviti ili rastaviti te prevoziti kamionom nego tobogane, koji su rezervirani samo za zabavne parkove.
Kultura luna-parkova je prepoznata kao nematerijalna kulturna baština i upisana je na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2024. godine kao zajednička nematerijalna svjetska baština Belgije i Francuske.Kultura luna-parkova UNESCO-ove službene stranice Preuzeto 26. siječnja 2026.
Putujući luna-parkovi mini|lijevo|Putujući luna-park u Viktoriji, Australija. mini|Putujući župni luna-park u Frankfurtu. mini|Putujući luna-park u Invernessu, Škotska, 2022. Davne preteče današnjih luna-parkova bili su srednjovjekovni sajmovi održavani po nekoliko dana, s atrakcijama ondašnjeg svijeta; prikazanjima relikvija i čuda iz života svetaca, egzotičnim životinjama i sličnim stvarima. Sajmovi su uz neke novine (putujuća kazališta, cirkusi, akrobati i snagatori) ostali mjesta zabave sve do početka 19., a negdje i do polovice 20. stoljeća.
Uloga putujućih zabavljača bila je prvenstveno informativna (budući da trubaduri više nisu postojali) i putovali su od sela do sela, donoseći 'vijesti' iz okolice (slično još uvijek aktualnoj praksi putujućeg cirkuskog izvođača koji reklamira predstavu), a istovremeno su pružali i zabavu. Ta se pojava smanjila pojavom televizije 1950-ih.Régis Renard, „Svečane atmosfere, umjetnička i kulturna promocija lunaparka” na atmosferes-festives.net, 15. siječnja 2015. Preuzeto 26. siječnja 2026.
Pravi procvat luna-parkovi doživjeli su krajem 19. stoljeća, a poticaj su im bile prve svjetske izložbe (koji su donekle bili i privremeni zabavni parkovi) koje su privukle ogroman broj posjetitelja. Tek nakon Svjetske izložbe u Beč u 1873. na istom prostoru izrastao stalni zabavni park Prater, s vrtuljcima, streljanama i sličnim ondašnjim velikim atrakcijama.
Električna energija se u početku više koristila za privlačenje kupaca nego za stvarno osvjetljenje. Električna rasvjeta bila je posebno značajna na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. godine. Kino je također bilo nomadsko, posebno od 1895. kad su operateri sajmišta kupili su prava od braće Lumière na kinematograf, a pokretna kina pojavljivala su se na sajmovima i predstavljala filmove npr. Georgesa Mélièsa, sve do Prvog svjetskog rata kada je kino postalo potpuno sjedilačko otvaranjem prvih kino dvorana.
Kultura sajmišta način je života koji je i danas vrlo živ u Francuskoj, Belgiji i diljem Europe. Tamo, svake godine, od veljače do studenog, zajednica luna-parka putuje utvrđenom rutom, vraćajući se na iste lokacije svake godine. U organizaciji lokalnih vlasti, postavljaju svoje atrakcije u javnom prostoru, gdje ostaju od jednog dana do nekoliko tjedana. Atrakcije uključuju štandove s hranom, slatkišima i pomfritom, igre vještine i sreće te tradicionalne i moderne vožnje poput vrtuljaka, panoramskih kotača i tobogana. Tijekom sezone žive kao obiteljska zajednica u mobilnim kućicama postavljenim na sajmištu. Zajednica luna-parka upravlja atrakcijama i zabavlja sudionike, koji dolaze uživati u vožnjama i delicijama ili prošetati živahnim ulicama. Na kraju sajma, zajednica lunaparka rastavlja atrakcije i seli se u sljedeći grad.
Atrakcije, sastavni dio baštine lunaparka, čuva, obnavlja i koristi ista obitelj tijekom nekoliko generacija, a roditelji prenose znanja i tradicije djeci, koja sudjeluju u zadacima od malih nogu. Putujući način života oslanja se na snažnu solidarnost između članova zajednice i šire.
Izvori
Vanjske poveznice Alexandra Rice, La culture foraine, 2024., video na YouTube-u
Kategorija:Nematerijalna svjetska baština u Francuskoj Kategorija:Nematerijalna svjetska baština u Belgiji Kategorija:Zabava