Futbol Club Barcelona (također poznat i pod nazivom Barcelona ili jednostavnije Barça) je profesionalni nogometni klub smješten u Barceloni (Katalonija).
FC Barcelonu je 1899. osnovala skupina švicarskih, engleskih i katalonskih nogometaša koju je predvodio Joan Gamper, a klub je postao simbol katalonske kulture i katalonizma uz moto "Više od kluba". Službena himna Barcelone je Cant del Barça autora Jaumea Picasa i Josepa Marije Espinàsa. Najveći nogometni rival Barcelone je Real Madrid, a njihove zajedničke utakmice poznate su pod nazivom El Clásico.
Sveukupno su španjolsku nogometnu ligu (La Liga) osvojili 29 puta. Uz to 32 puta su bili osvajači španjolskog kupa (Copa del Rey), 16 puta osvajači španjolskog superkupa, 3 puta osvajači Kupa Eva Duarte i 2 puta osvajači trofeja Copa de la Liga. U međunarodnim natjecanjima, Barcelona je pet 5 puta bila osvajač Lige prvaka, rekordnih 4 puta osvajač Kupa pobjednika kupova, 5 puta osvajač UEFA Superkupa i rekordnih 3 puta osvajač Kupa velesajamskih gradova.Iako ju je FIFA smatrala velikom titulom (pogledati profil Barcelone na FIFA.com http://www.fifa.com/classicfootball/clubs/club=44217/ ) ipak se nije radilo o službenoj tituli budući samo natjecanje UEFA nikada nije priznala
Barcelona je jedan od tri španjolska kluba koji nikad nije ispao iz prve lige (uz Athletic Bilbao i Real Madrid). Godine 2009. Barcelona je postala prvi klub u Španjolskoj koji je osvojio trostruku krunu: naslov španjolskog prvaka, naslov španjolskog kupa i naslov Lige prvaka. Te iste godine također je postao i prvi nogometni klub u povijesti koji je osvojio svih šest nogometnih natjecanja u kojima je nastupio iste godine: uz tri ranije spomenuta, Barcelona je još osvojila i španjolski superkup, UEFA superkup i FIFA-ino svjetsko klupsko nogometno prvenstvo. Barcelona je 2015 god. po drugi put osvojila trostruku krunu što je čini jedinim klubom u Europi s dvije trostruke krune.
Povijest Osnivanje FC Barcelone (1899. – 1922.)
Dana 22. listopada 1899. Hans Gamper objavio je oglas u novinama Los Deportes izrazivši svoju želju za osnivanjem nogometnog kluba. Nakon pozitivnog odgovora na oglas dogovoren je sastanak u gimnaziji Solé 29. studenog iste godine. Na sastanku se pojavilo jedanaest igrača – Walter Wild (prvi direktor kluba), Lluís d'Ossó, Bartomeu Terradas, Otto Kunzle, Otto Maier, Enric Ducal, Pere Cabot, Carles Pujol, Josep Llobet, John Parsons i William Parsons – pa je nogometni klub Barcelona tada i osnovan.Ball, Phil str. 89.
FC Barcelona imao je uspješan start u regionalnim i nacionalnim natjecanjima s nastupima u prvenstvu Katalonije i španjolskom kupu. Godine 1902. klub je osvojio svoj prvi trofej – Copa Macaya – te sudjelovao u prvom španjolskom kupu izgubivši od kluba Bizcaya rezultatom 1:2 u finalu. Gamper je 1908. postao predsjednik kluba kada se klub našao u financijskom problemima nakon što nisu uspjeli ništa osvojiti još od 1905. Kao predsjednik kluba između 1905. i 1925. (u pet različitih navrata) Gamper je izdržao punih 25 godina. Jedan od njegovih najvećih uspjeha je bio osiguravanje da Barcelona igra na vlastitom stadionu što je klubu donijelo stabilnije prihode.
Dana 14. ožujka 1909. tim se premjestio u Camp de la Indústria, veći stadion ukupnog kapaciteta 8000 sjedala. Između 1910. i 1914. Barcelona je sudjelovala u Pirenejskom kupu koji se sastojao od najboljih klubova francuskih pokrajina Languedoc, Midi, Akvitanije (južna Francuska), Baskije i Katalonije. U to vrijeme to je bilo najuglednije nogometno natjecanje.Murray, Bill; Murray, William J. str. 30. Tijekom istog tog razdoblja klub je promijenio svoj službeni jezik iz kastiljskog u katalonski te s vremenom postao važan simbol katalonskog identiteta. Za mnoge navijače, podupiranje kluba nije imalo previše veze sa samom nogometnom igrom koliko s činjenicom da su se osjećali dijelom klupskog kolektivnog identiteta.Spaaij, Ramón. str. 279.
Gamper je uskoro krenuo u kampanju kako bi dobio još više članova kluba pa je do 1922. klub imao preko 20000 članova i bio u mogućnosti financirati izgradnju novog stadiona. Klub se preselio u novi Les Corts koji je otvoren iste godine. Stadion Les Corts u početku je imao kapacitet od 22000 mjesta, ali kasnije je obnovljen i povećan na 60 000 mjesta. Jack Greenwell bio je prvi službeni trener kluba pa se igra Barcelone na terenu znatno popravila. Tijekom Gamperove ere Barcelona je osvojila jedanaest naslova prvaka Katalonije, šest naslova španjolskog kupa i četiri naslova Pirenejskog kupa.
Rivera, Republika i građanski rat (1923. – 1957.) Dana 14. lipnja 1925. publika se na stadionu izrugivala nacionalnoj himni u spontanom protestu protiv diktature Miguela Prima de Rivere. Posljedica toga bilo je zatvaranje stadiona na šest mjeseci, a Gamper je bio prisiljen odstupiti s mjesta predsjednika kluba.Shubert, Adrian. str. 200. Sve ovo događalo se istovremeno i s ulaskom kluba u profesionalne vode; 1926. direktori Barcelone službeno su objavili da je klub po prvi puta postao profesionalan.Arnaud, Pierre; Riordan, James. str. 103. Barcelonina pobjeda u finalu španjolskog kupa 1928. bila je proslavljena uz pjesmu Oda a Platko autora Generacije '27 Rafaela Albertija kojeg je inspirirao "junački nastup" Barceloninog vratara. 30. srpnja 1930. Gamper je počinio samoubojstvo nakon perioda depresije uzrokovane osobnim i financijskim problemima.
Premda je imao kvalitetne igrače, nogometni klub Barcelona ušao je u razdoblje pada u kojem su politički konflikti zasjenili športska događanja u kompletnom društvu.Burns, Jimmy. str. 111–112. Iako je klub osvojio prvenstvo Katalonije 1930., 1931., 1932., 1934., 1936. i 1938. izostajali su uspjesi na nacionalnoj razini (uz iznimku kontroverzne titule iz 1937.). Mjesec dana nakon što je započeo Španjolski građanski rat 1936., nekoliko igrača iz Barcelone i Athletic Bilbaa otišli su u vojsku.Arnaud, Pierre; Riordan, James. str. 104. Josep Sunyol, predsjednik kluba i nezavisne političke stranke ubijen je 6. kolovoza blizu Guadarrame.Spaaij, Ramón. str. 280. Označen kao mučenikom barcelonizma ubojstvo je označilo odlučujući trenutak u povijesti kluba Barcelone.Ball, Phil. str. 116–117. U ljeto 1937. igrači su otišli na turneju u Meksiko i SAD gdje su primljeni kao ambasadori Druge španjolske republike. Ta turneja osigurala je klub financijski, ali također i rezultirala time da je polovica igrača tražilo azil u Meksiko i Francusku. Dana 16. ožujka 1938. bombardiran je grad Barcelona što je rezultiralo smrću od preko 3000 ljudi; jedna od bombi pogodila je i urede kluba.Raguer, Hilari. str. 223–225. Nekoliko mjeseci kasnije, Katalonija se našla pod okupacijom. Kao simbol "nediscipliniranog" Katalonizma sam klub, koji je tada imao tek 3486 članova, bio je suočen s nizom restrikcija.Raguer, Hilari. str. 232–233. Nakon završetka građanskog rata upotreba Katalonske zastave je zabranjena, a nogometni klubovi nisu u svojim nazivima smjeli imati riječi koje nisu španjolske. Ovakve metode nagnale su klub da promijeni svoje ime u Club de Fútbol Barcelona te da ukloni Katalonsku zastavu sa svog grba.
Godine 1943. Barcelona je odigrala utakmicu s madridskim Realom u polufinalu Copa del Generalísimo. Njihovu prvu utakmicu na stadionu Les Corts dobila je Barcelona rezultatom 3:0. Na poluvremenu uzvratnog susreta u svlačionicu Barceloninih igrača došao je Francov direktor osiguranja. "Podsjetio" ih je da oni turnir igraju tek zahvaljujući "darežljivosti samog režima". Drugi susret završio je uvjerljivom pobjedom madridskog Reala 11:1. Unatoč teškoj političkoj situaciji, nogometni klub Barcelona ostvario je značajan uspjeh tijekom 1940-ih i 1950-ih. Godine 1945. pod vodstvom trenera Josepa Samitiera i uz igrače kakvi su bili César, Ramallets i Velasco Barcelona je prvi put osvojila La Ligu nakon 1929., a taj uspjeh ponovili su i 1948. i 1949. Te iste godine također su osvojili i svoj prvi kup Latina. U lipnju 1950. u Barcelonu je stigao Ladislao Kubala koji će postati jedna od najutjecajnijih figura klupske povijesti.
Kišne nedjelje 1951. nakon 2:1 pobjede protiv Santandera publika je napustila stadion pješice, odbijajući ulaziti u tramvaje na taj način iznenadivši Francove autoritete. Štrajk tramvaja dogodio se u Barceloni, a uskoro je dobio i potporu obožavatelja ovog nogometnog kluba. Događaji poput ovih utjecali su na to da klub započne predstavljati puno više od same Katalonije; mnogi progresivni Španjolci vidjeli su klub kao odanog branitelja ljudskih prava i sloboda.Ferrand, Alain; McCarthy, Scott. str. 90.Witzig, Richard. str. 408.
Treneri Ferdinand Daučík i László Kubala odveli su klub do pet različitih trofeja uključujući osvajanje La Lige, Copa del Generalísimo (sadašnji Kup Kralja), Copa Latina, kup Eva Duarte i kup Martini Rossi 1952. Godinu dana kasnije klub je ponovno osvojio La Ligu i Copa del Generalísimo.
Club de Fútbol Barcelona (1957. – 1978.) mini|alt=Barcelona stadium seen from above. It is a large and asymmetrically shaped dome.|Službeni stadion nogometnog kluba Barcelone, Camp Nou, izgrađen je 1957. uz financijsku pomoć navijača i ljubitelja kluba.Ball, Phil. str. 111.
Uz Helenija Herreru kao trenera, mladog Luisa Suáreza (europskog nogometaša 1960.) i dvojicom utjecajnih mađarskih nogometaša koje je predložio Kubala – Sándorom Kocsisom i Zoltánom Cziborom – klub je osvojio još jednu dvostruku krunu 1959. (prvenstvo i kup) te prvenstvo i Kup velesajamskih gradova 1960. Godinu dana kasnije Barcelona je postala prvi klub koji je uspio pobijediti Real Madrid u Ligi prvaka, ali su u finalu tog natjecanja poraženi od Benfice rezultatom 3:2.
1960-e bile su manje uspješne za klub, a tijekom tog razdoblja prvenstvom je uglavnom dominirao Real Madrid. Izgradnja stadiona Camp Nou završena je 1957., a značila je da klub ima malo novaca koje može potrošiti na nove igrače. S pozitivne strane u tom desetljeću u vrhunske nogometaše razvili su se Josep Maria Fusté i Carles Rexach, a sam klub osvojio je španjolski kup 1963. te Kup velesajamskih gradova 1966. Nešto ponosa Barcelona je vratila pobjedom nad Real Madridom u finalu španjolskog kupa koje se igralo na stadionu Santiago Bernabéu i to dok je publici bio Franco, a sve pod vodstvom bivšeg republikanskog pilota Salvadora Artigasa. Završetak Francove diktatorske ere 1974. označio je povratak službenog imena kluba u Futbol Club Barcelona te povratak grba u originalni dizajn uz upotrebu originalnih slova.
U sezoni 1973./74. u Barcelonu je stigao Johan Cruyff koji je kupljen za tada rekordni novčani iznos od 920 tisuća Funti od Ajaxa.MacWilliam, Rab; MacDonald, Tom. str. 180. Već etablirani igrač u Nizozemskoj, Cruyff je brzo osvojio srca navijača Barcelone nakon što je na jednoj tiskovnoj konferenciji izjavio da je izabrao igrati za Barcelonu umjesto za Real Madrid, jer se ne bi osjećao ugodno igrati za klub koji je povezan s Francom. Navijači su ga još više zavoljeli kada je svom sinu dao katalonsko ime Jordi.Ball, Phil. str. 83–85. Uz kvalitetne igrače poput Juana Manuela Asensija, Carlesa Rexacha i Huga Sotila, Cruyff je te sezone pomogao klubu osvojiti naslov prvaka po prvi puta nakon 1960. godine usput pobijedivši Real Madrid rezultatom 5:0. Proglašen je najboljim europskim nogometašem 1973. tijekom prve sezone u Barceloni (njegova druga Zlatna lopta; prvu je osvojio dok je igrao za Ajax 1971.). Cruyff će osvojiti i treću nagradu Zlatna lopta 1974., također igrajući za Barcelonu.
Núñez i stabilne godine (1978. – 2000.)