Bombaška afera je naziv za urotu, te uhićenja i sudski proces protiv optuženih urotnika, uhićenih i onih u bijegu, a koji su, nadahnuti velikosrpskim idejama, pokušali realizirati terorističku urotu u listopadu 1907. godine u Kneževini Crnoj Gori. Uloga Crne ruke u Bombaškoj aferi
Plan Urotnička skupina crnogorskih studenata u Beogradu, koju je kao svoju filijalu organizirala Crna ruka, pokušala je 1907. ubiti crnogorskoga monarha Nikolu I. Petrovića, te njegove najbliže suradnike i izvesti napade na crnogorske državne ustanove. Nastupali su studenti-urotnici u srpskom tisku pod parolama “demokracije” i “poštivanja ustavnosti”. No, u biti, radilo se o pokušaju realiziranja velikosrpskih ciljeva. Crna ruka i mreža njezinih ogranaka je, prema objavljenim povijesnim izvorima, Nikolu I. smatrala jednim od glavnih “protivnika ujedinjanja Srba”. Promidžba crnogorskih studenata je financirana iz srpskog državnog budžeta a uključivala je i fabriciranje falsifikata poput onoga o navodnoj tajnoj konvenciji Crne Gore s Austro-Ugarskom “na štetu srpstva i pravoslavlja” iz 1907. godine.
Urota Iz Srbije je 1907. tajno upućeno 16 bombi u Crnu Goru. Kasnija istraga je nepobitno utvrdila da su bombe proizvedene u Vojnoj fabrici u Kragujevcu (Srbija). Bombe su, kao tada najefikasnije sredstvo izvršenja atentata, u Crnu Goru unijete iz dva pravca - preko Sandžaka ih je nosio Vaso Ćulafić, a preko Boke kotorske bombe je unio Stevan Rajković, tipografski radnik iz Cetinja. Iz Beograda su u Kotor, tada u sastavu Austro-Ugarske, došli glavni studenti-urotnici: Jovan Đonović, Todor Božović, Đuro Vojvodić i Petar Novaković, dok ih je Marko Daković već čekao u Kotoru. Oni su bili u konspirativnoj vezi s pojedinim protivnicima Nikole I. u domovini.
Uhićenja No, crnogorska policija, koja je budno motrila urotnike i obavještano ih nadzirala tijekom njihova boravka u Beogradu, hitro je reagirala i uhitila Rajkovića koji se s bombama bio domogao Cetinja. Drugi nositelj bombi, Ćulafić, također je uhićen.
Brigadir Janko Vukotić je bio "ključna osoba u preventivnome slamanju zavjere", te se našao na udaru srpske propagande.Vladimir Jovanović, BOMBAŠKA AFERA (13) Srbi pakuju aferu JANKU VUKOTIĆU
"Reakcija na zavjeru iz Srbije, u vidu nagle militarizacije struktura crnogorske vlasti, ogleda se i u vanrednim unaprijeđenjima u više oficirske činove za istaknute pripadnike Vojske širom Knjaževine"..Vladimir Jovanović,BOMBAŠKA AFERA (6): Neki zavjerenici tražili PASOŠE ZA RUSIJU
Počela je opsežna istraga i otkrivena je čitava teroristička urota za koju je Rajković izjavio da se njome htjelo "raspršiti crnogorski Dvor i njegove članove, kao i Narodnu skupštinu".
U Crnoj Gori su uslijedila brojna uhićenja. Od Srbije je zatraženo izručenje nekoliko studenata-urotnika (Đonović, Božović, Novaković, Daković, itd.), no, srpska vlada odbija takav zahtjev tvrdnjom da između Crne Gore i Srbije nije postojao ugovor o izručenju.
“Ministar vanjskih poslova Kraljevine Srbije Milovan Đ. Milovanović ih je (crnogorske studente-urotnike - prim.a.) držao na vezi i u sporazumu s njim su neki otišli prvo u Tursku, a potom u SAD i Švicarsku”.
Prema objavljenim podacima, ruski diplomatski i obavještajni faktori umiješani su u bijeg za Srbiju nekih od glavnih zavjerenika ispred crnogorske istrage.Vladimir Jovanović,BOMBAŠKA AFERA (18) Bjekstvo i skrivanje glavnih „bombaša“ izveli Rusi?
Austro-Ugarska je uhitila četvoricu zavjerenika,no odbila ih je, unatoč ugovoru iz 1872. o obavezi izručenja krivaca, izručiti Crnoj Gori. U lipnju 1908. im se u Kotoru sudilo i ta su četvorica oslobođeni optužbi.
Presude U sudskom procesu (na Cetinju počeo 12. svibnja, a okončan 14. lipnja 1908.) pred Velikim sudom od 52 optužena, osuđeno ih je 49.
Ukupno, izrečeno je: 6 smrtnih presuda, 28 robija – vremenskih kazni „u lakom okovu na po jednoj nozi“; 15 zatvorskih kazni; dvojica optuženika su oslobođeni zbog nedostatka dokazâ a jedan zbog nevinosti. Vladimir Jovanović, BOMBAŠKA AFERA (16) U Piperima, Kučima, Drobnjacima i Vasojevićima NEREDI, telegraf prekinut – KNJAZ UBIJEN!
Epilog I sljedeće, 1909. godine, pokušana je, uz potporu Kraljevine Srbije, urota u Crnoj Gori.
Većina urotnika-studenata su 1918. bili među glavnim izvršiteljima pripajanja Kraljevine Crne Gore sa Srbiji.
Vanjske poveznice Vladimir Jovanović, BOMBAŠKA AFERA (1) „Odvratna osnova izgrađena na teritoriji bratske nam Kraljevine“ Vladimir Jovanović, BOMBAŠKA AFERA (2) Krvavi „sudar Srpstva i Crnogorstva“ planiran na DAN IZBORA Vladimir Jovanović, BOMBAŠKA AFERA (3) „Svaki po bombu i poubijati sve članove dinastije“ Montenegrin Ethnic Association of Australia Kalendar važnijih događaja iz povjesnice crnogorskog naroda
Izvori
Kategorija:Crna Gora pod vlašću Petrovića (1696. – 1918.) Kategorija:Velikosrpski pokret Kategorija:Sudski procesi