+Velike lože u Austriji Velike lože Broj ložaVelika loža Austrije80Austrijska federacija "Le Droit Humain"28Veliki orijent Austrije11Velika liberalna loža Austrije10Velika masonska loža Austrije6Velika loža "Humanitas" Austrije3Opći slobodnozidarski red "Hermetica"3 Velika loža Francuske3
Slobodno zidarstvo (njem. freimaurerei) u Austriji djeluje od sredine 18. stoljeća. Prva austrijska loža slobodnih zidara osnovana je 1742. godine u Beču. Ipak prva autrijska velika loža osnovana je tek 1784. Nakon zabrane od strane Habsburške Monarhije 1794. godine, slobodno zidarstvo na području današnje Autrije bilo je dozvoljeno tek 1918., poslije raspada Austro-Ugarske.
Danas u Austriji djeluje regularna Velika loža Austrije i nekoliko liberalnih, odnosno mješovitih, velikih loža. Također, inozemne nadležnosti, poput Velike lože Francuske, imaju svoje lože u Austriji.
Povijest mini|desno|300px|Slika Ignaza Unterbergera. Inicijacija u bečkoj loži, za vrijeme vladavine Josipa II. Vjeruje se da je Wolfgang Amadeus Mozart prikazan krajnje desno, kako sjedi pored svog bliskog prijatelja Emanuela Schikanedera. Prve lože slobodnih zidara na području Habsburške Monarhije pojavile su se u prvoj polovici 18. stoljeća. Godine 1731. Franjo Stjepan Lotarinški, suprug Marije Terezije i budući car Franjo I., primljen je u slobodno zidarstvo u Hagu, što je pridonijelo širenju slobodnog zidarstva među aristokracijom i obrazovanim slojevima Monarhije. Prva loža u Beču, Loža "Tri počela" (njem. Loge Zu den drei Kanonen), osnovana 1742. godine pod okriljem pruske Velike lože "Tri globusa". U njenim redovima nalazili su se brojni plemići i ugledni državni službenici. Unatoč početnim uspjesima, vlasti su povremeno reagirale represivno; već 1743. vojska je upala na jedan sastanak lože i privremeno uhitila prisutne članove.
Tijekom druge polovice 18. stoljeća broj loža u austrijskim zemljama znatno se povećao. U Beču je do kraja stoljeća djelovalo više različitih loža i slobodnozidarskih sustava, dok su lože postojale i u drugim gradovima poput Graza, Linza, Salzburga i Innsbrucka. Vrhunac razvoja austrijskog slobodnog zidarstva povezuje se s razdobljem vladavine cara Josipa II. U tom su razdoblju lože okupljale mnoge ugledne predstavnike intelektualnog života, među kojima su bili reformatori, znanstvenici i umjetnici. Posebno se isticala bečka Loža "Istinska harmonija" (Loge Zur wahren Eintracht), koju je vodio Ignaz von Born i koja je djelovala kao važan centar prosvjetiteljskih ideja. U njezinom su radu sudjelovali brojni kulturni i znanstveni djelatnici, a s tom se ložom povezuje i Wolfgang Amadeus Mozart. Godine 1784. osnovana je Velika zemaljska loža Austrije, koja je koordinirala rad brojnih loža u različitim dijelovima Habsburške Monarhije. Međutim, već 1785. car Josip II. donio je regulativu kojom je znatno ograničio djelovanje slobodnog zidarstva. Broj loža smanjen je, a njihovo djelovanje stavljeno pod stroži nadzor državnih vlasti. Ova reforma dovela je do gašenja mnogih loža i slabljenja slobodnozidarskog života.
U razdoblju vladavine cara Franje II. krajem 18. i početkom 19. stoljeća slobodno zidarstvo bilo je gotovo potpuno ugašeno. Vlasti su, pod utjecajem straha od revolucionarnih ideja nakon Francuske revolucije, pojačale nadzor nad tajnim društvima, a državnim službenicima bilo je zabranjeno članstvo u takvim organizacijama. Kao posljedica toga su lože postupno prestale s radom. Kratkotrajni pokušaj obnove slobodnog zidarstva dogodio se tijekom revolucionarne 1848. godine, kada je u Beču ponovno otvorena Loža "Sveti Josip" (Loge Zum heiligen Josef). Međutim, političke promjene i represija vlasti ubrzo su onemogućile njezin daljnji rad.
U drugoj polovici 19. stoljeća austrijski su slobodni zidari pronašli zaobilazno rješenje za zabrane koje su vrijedile u austrijskom dijelu Monarhije. Budući da je u Ugarskoj slobodno zidarstvo bilo dopušteno, mnogi su Austrijanci pristupali ložama pod Velikom simboličkom ložom Ugarske, a u Beču i drugim gradovima osnivali su organizacije koje su formalno djelovale kao kulturna ili dobrotvorna društva. Ove su organizacije bile poznate kao granične lože. Jedna od najvažnijih bila je Loža "Humanitas", osnovana 1871. godine. Takve su lože tijekom desetljeća razvile opsežnu filantropsku i socijalnu djelatnost, osnivajući različite humanitarne ustanove, dječje domove i društvene organizacije.
Raspadom Austro-Ugarske 1918. godine otvorena je mogućnost nesmetanog organiziranja slobodnog zidarstva u novoj austrijskoj državi. Bečke lože tada su odlučile osnovati vlastitu veliku ložu. Dana 8. prosinca 1918. konstituirana je Velika loža Beča, a njezin prvi veliki majstor postao je Richard Schlesinger. U razdoblju između dva svjetska rata broj loža postupno je rastao, a početkom 1930-ih Velika loža Beča obuhvaćala je dvadesetak loža s oko 1800 članova. U međuratnom razdoblju austrijsko slobodno zidarstvo naglašavalo je humanističke i pacifističke ideale. Velika loža sudjelovala je u međunarodnim inicijativama za mir, podržavala ideju paneuropske suradnje te sudjelovala u osnivanju organizacija koje su promicale ljudska prava i međunarodno razumijevanje.
Do početka 1930-ih slobodno zidarstvo u Austriji ponovno je bilo organizirano i institucionalno stabilizirano. Međutim, politička situacija u zemlji ubrzano se pogoršavala. Nakon uspostave autoritarnog režima 1934. godine slobodno zidarstvo je zabranjeno. Lože su bile raspuštene, a njihova imovina konfiscirana. Time je prekinut organizirani rad austrijskih slobodnih zidara koji se razvijao od završetka Prvoga svjetskog rata. Nakon Anschlussa Austrije i uključenja zemlje u nacističku Njemačku 1938. godine represija se dodatno pojačala. Nacionalsocijalistički režim smatrao je slobodno zidarstvo ideološkim neprijateljem te ga je povezivao s liberalnim, demokratskim i židovskim političkim krugovima. Slobonozidarske organizacije bile su potpuno ukinute, njihova arhiva i imovina zaplijenjene, a mnogi članovi bili su proganjani, zatvarani ili prisiljeni na emigraciju. Tijekom tog razdoblja slobodnozidarski rad u Austriji bio je potpuno onemogućen. mini|desno|325px|Dvorac Rosenau (Schloss Rosenau), u kojem je smješten austrijski Muzej slobodnog zidarstva. Nakon završetka Drugoga svjetskog rata i ponovne uspostave austrijske državnosti 1945. godine započeo je proces obnove slobodnog zidarstva. Preživjeli članovi nekadašnjih loža okupili su se kako bi obnovili organizacijski kontinuitet i ponovno uspostavili rad slobodnozidarskih organizacija. U Beču je ponovno konstituirana Velika loža Austrije, koja je postala središnja institucija austrijskog slobodnog zidarstva. Obnova je u početku bila otežana zbog ratnih razaranja, gubitka članstva i političke nestabilnosti, ali se tijekom poslijeratnih desetljeća slobodnozidarski rad postupno stabilizirao.
U drugoj polovici 20. stoljeća Velika loža Austrije razvila je mrežu loža u različitim austrijskim gradovima te uspostavila odnose s brojnim međunarodnim slobodnozidarskim organizacijama. Austrijsko slobodno zidarstvo ponovno je postalo dio međunarodne slobodnozidarske zajednice, a njegove su lože sudjelovale u različitim humanitarnim, kulturnim i obrazovnim inicijativama.
Regularna velika loža mini|desno|135px|Velika loža Austrije, osnovana 1918.
Velika loža Austrije (njem. Großloge von Österreich), skraćeno GLvÖ, je regularna austrijska velika loža osnovana u prosincu 1918. godine u Beču. Za vrijeme nacističke aneksije (1938. – 1945.) rad velike lože je bio zabranjen. Danas ima više od 3.800 članova u 80 loža od kojih se 54 nalazi u Beču a preostalih 26 u ostalih osam saveznih država, i to šest u Grazu, četiri u Klagenfurtu, po tri u Innsbrucku i Salzburgu, po dvije u Linzu i Sankt Pöltenu, te po jedna u Villachu, Kremsu na Dunavu, Mödlingu, Gmundenu, Rušti i za Vorarlberg.
Ovu veliku ložu kao regularnu priznaju Ujedinjena velika loža Engleske te druge dvije matične velike lože – Velika loža Irske i Velika loža Škotske. Engleska velika loža priznala ju je prvo 1930., a nakon zabrane i 1952. godine.
Liberalne velike lože
U Austriji danas djeluje nekoliko velikih loža koje pripadaju kontinentalnom (liberalanom, adogmatskom) ustroju.
Austrijska federacija "Le Droit Humain" (Le Droit Humain – Föderation Österreich) je austrijski ogranak istoimenog međunarodnog reda za muškarce i žene. Ovaj međunarodni red u Austriji čiji je primarni obred Drevni i prihvaćeni škotski obred djeluje u dva navrata, od 1922. do zabrane 1938. godine te nakon 1955. Prva loža "Le Droit Humain" je osnovana u Beču 1922. godine, i to Loža "Povjerenje" (Loge Vertrauen) br. 756. Nakon nje, 1928. godine osniva se još jedna loža u Beču, Loža "Harmonija" (Loge Harmonie) br. 900. Deset godina kasnije dolazi zabrana slobodnog zidarstva uspostavom nacističkog režima. Nakon sloma nacističkog režima (1945.), prva austrijska "Le Droit Humain" loža ("Harmonija") uspostavljena je 1955. pod okriljem Nizozemske federacije. Dvije godine kasnije ova lože je prešla u Njemačko-austrijsku jurisdikciju (Deutsch-Österreichische Jurisdiktion). Tijekom 1980-ih osnivaju se nove lože što je rezultiralo uspostavom Austrijske jurisdikcije 1991. godine. Konačno, Austrijska federacija je uspostavljena u listopadu 1994. godine. Primarni obred je Drevni i prihvaćeni škotski obred. Godine 2024. u Austriji je pod okriljem Austrijska federacija djelovalo oko 670 članova podijeljenih 28 loža, od toga su njih 19 u Beču, po dvije bile u Grazu i Klagenfurtu, te po jedna u Sankt Pöltenu, Linzu, Salzburgu, Innsbrucku te za Vorarlberg.
Opći slobodnozidarski red "Hermetica" (Universaler Freimaurerorden Hermetica) mješovita je velika loža utemeljena 1960. godine u Beču. Kao i Velika loža "Humanitas" osnovana je od bivših članova "Le Droit Humain". Pod svojim okriljem ima tri lože: "Fama Fraternitatis", "Dao Stellaris" te "Pero i Maat" (Loge Zur Feder der Ma'at). Dijeli burnu povijest s Velikom ložom "Humanitas". Primarni obred je Drevni i prihvaćeni škotski obred.
Velika loža "Humanitas" Austrije za muškarce i žene (Großloge Humanitas Austria für Männer und Frauen) mješovita je velika loža utemeljena 1972. godine u Beču. Osnovana je pod nazivom Austrijski red "Humanitas" miješanog slobodnog zidarstva za muškarce i žene (Österreichische Orden Humanitas für die gemischte Freimaurerei für Männer und Frauen) a 1978. je usvojila današnji naziv. Proizašla je iz Lože "Lux Danubiana" koja je osnovana pod okriljem Velike lože za muškarce i žene u Njemačkoj "Humanitas" 1960. godine od bivših članova "Le Droit Humain". Pod svojim okriljem ima tri lože: "Lux Danubiana", "Da Vincijev kod" (Loge Codex Da Vinci) te "Put u svjetlost" (Loge Weg im Licht). Primarni obred je Drevni i prihvaćeni škotski obred. Članica je dva međunarodna saveza velikih loža, CLIPSAS-a te Unije Catena, čija je osnivačica. Dijeli burnu povijest s Općim redom "Hermetica". Upravljanje visokim stupnjevima škotskog obreda vodi Vrhovno vijeće 33. i posljednjeg stupnja Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda za muškarce i žene u Njemačkoj, Nizozemskoj, Velikoj Britaniji i Austriji (Oberster Rat des 33. und letzten Grades des Alten und Angenommen Schottischen Ritus für Männer und Frauen in Deutschland, den Niederlanden, Großbritannien und Österreich). U Beču djeluje jedna loža savršenstva kao i jedan kapitel.
Veliki orijent Austrije (Großorient von Österreich), skraćeno GOÖ, mješovita je velika loža osnovana 1985. godine u Beču. Proizašla je iz Neovisne lože Beča, osnovane 1955. godine od strane bivših članova Velike lože Austrije koji su počeli raditi po principima liberalnog i adogmatskog slobodnog zidarstva. Član je nekoliko međunarodnih saveza velikih loža, između ostalih i CLIPSAS-a, čiji je suosnivač, i Alijanse masona Europe. Ima oko 200 članova u 11 loža, od toga osam je u Beču te jedna u Innsbrucku, dok u bugarskom glavnom gradu Sofiji rade dvije lože.