Tvornica šećera Beli Manastir bilo je industrijsko postrojenje za preradu šećerne repe smješteno u gradu Belom Manastiru u istočnoj Hrvatskoj. Predstavljala je jedan od važnijih prehrambeno-industrijskih objekata u regiji Baranje te je desetljećima imala značajnu ulogu u lokalnom gospodarstvu i poljoprivredi.
Povijest Razvoj industrije šećera u Baranji započinje početkom 20. stoljeća. kada dolazi do intenzivnije industrijalizacije i razvoja poljoprivrede temeljene na uzgoju šećerne repe.
Tijekom 20. stoljeća tvornica je djelovala kao dio šireg agroindustrijskog sustava, a kasnije i u okviru kombinata PIK Belje.
Proizvodnja Primarna djelatnost tvornice bila je prerada šećerne repe u kristalni šećer. Proizvodni proces uključivao je standardne faze industrijske prerade repe, uključujući ekstrakciju šećernog soka, pročišćavanje i kristalizaciju.
Osim osnovnog proizvoda, proizvodili su se i nusproizvodi poput melase i repinih rezanaca, koji su imali važnu ulogu u stočnoj prehrani i prehrambenoj industriji.
Gospodarski značaj Tvornica šećera bila je važan gospodarski subjekt u Baranji, osobito zbog povezanosti s lokalnim poljoprivrednicima koji su proizvodili šećernu repu. Industrija šećera činila je važan segment ruralnog gospodarstva istočne Hrvatske.
Razdoblje tranzicije i zatvaranje Tijekom gospodarske tranzicije 1990-ih dolazi do restrukturiranja industrije i pada proizvodnje. Kao i druge šećerane u Hrvatskoj, i ova se suočila s problemima konkurentnosti i promjenama na tržištu.
Tvornica je s vremenom prestala s radom, što je imalo značajan utjecaj na lokalno gospodarstvo i zaposlenost diklića.
Nakon prestanka rada, prostor bivše šećerane djelomično je prenamijenjen za druge industrijske aktivnosti. Unatoč tome, šećerana ostaje važan dio industrijske baštine Baranje i razvoja Belog Manastira.
Izvori
Kategorija:Beli Manastir Kategorija:Hrvatske šećerane