Pečenezi (lat.: Pacinaca(e)Acta societatis Iablonovianae de originibvs ab Aqvilone Venientivm Slavorvm Anni MDCCLXXV.: V. Tomvs, De rubvs Slavicis vltimvs, Band 5, p. 95. et 99., tur.: Peçenek(ler)Atalay, Besim (2006). Divanü Lügati't - Türk. Ankara: Türk Tarih Kurumu Basımevi. . I: 57. srednjetur.: بَجَنَكْ [Bäčänäk]) bili su polunomadski narod iz Središnje Azije čija izvorna domovina nije poznata, ali u 8. i 9. stoljeću naseljeni su između Volge i Urala. Govorili su pečeneškim jezikom, koji je pripadao oguskoj grani turkijske jezične porodice. Hazari i Kumani ih oko 889. tjeraju na zapad, na što su potaknuli i Mađare te se naseljavaju u južnoj Ukrajini duž obala Dnjepra. S Pečenezima ratuje Kijevska Rus', 968. opsjedaju Kijev, a 972. ubili su i kneza Svjatoslava I.. Godine 1036. porazio ih je Jaroslav što ih je potaknulo na seobu u smjeru donjeg Dunava. Ovdje ih opet (1064.) napadaju Kumani, dio njih istrijebe, a dio asimiliraju. Pojavljuju se 1091. u povijesnim zapisima nakon napada na Konstantinopol kada im bizantski car Aleksije I. Komnen nanosi težak poraz. Kasnije čine važnu zajednicu među Mađarima gdje su i izgubili identitet.
Etnonim Pečenezi se u srednjovjekovnim arapskim i perzijskim tekstovima spominju kao Bjnak, Bjanak ili Bajanak, u klasičnim tibetanskim dokumentima kao kao Be-ča-nag, a u djelima napisanim na gruzijskome kao Pačanak-i. Ana Komnena i drugi bizantski autori nazivali su ih Patzinakoi ili Patzinakitai. U srednjovjekovnim latinskim tekstovima Pečenezi su se nazivali Pizenaci, Bisseni ili Bessi. Istočnoslavenski narodi koriste izraze "Pečenegi" ili "Pečenezi" (množina od "Pečeneg"), dok ih Poljaci spominju kao Pieczyngowie ili Piecinigi. Mađarski izraz za Pečenega jest besenyő; rumunjski izraz je Pecenegi.
Prema Maxu Vasmeru i nekim drugim istraživačima, taj je etnonim možda izveden iz staroturkijske riječi za "šogora" (baja, baja-naq ili bajinaq; kirgiški: baja, turkmenski: baja, turski: baja i bacanak), što bi impliciralo da se termin u početku odnosio na "klan ili pleme povezano tazbinom".
U djelu Dīwān Lughāt al-Turk Mahmuda al-Kašgarija iz 11. stoljeća, Pečenezi su opisani kao "turkijski narod koji živi oko zemlje Rum", gdje je Rum turkijska riječ za Istočno Rimsko Carstvo ili Anatoliju i "ogranak Oguza Turkijaca"; potom je za Oguze napisao da ih čine 22 ogranka, od kojih su Pečenezi bili devetnaesti.
mini|desno|350px|Istočna Europa i područje koje nastanjuju Pečenezi (plavom bojom) oko 1015.
Pečenege kao jedno od 24 drevna plemena Oguza spominje Rašid-al-Din, državnik i povjesničar Ihanidskog Irana iz 14. stoljeća, u svom djelu Jāmiʿ al-Tawārīkh ("Zbirka ljetopisa"), gdje je taj etnonim objašnjen kao "onaj koji pokazuje revnost". Abu al-Ghazi Bahadur, kan Hivanskog Kanata, spominje Pečenege kao bechene među 24 drevna plemena Turkmena (ili Oguza) u svojoj knjizi Shajara-i Tarākima (Rodoslov Turkmena) i daje njegovo značenje kao "onaj koji pravi".
Tri od osam pečeneških "provincija" ili klanova bili su zajedno poznati kao Kangari. Prema Konstantinu VII. Porfirogenetu, Kangari su primili ovu denominaciju jer su "hrabriji i plemenitiji od ostatka" naroda "i to je ono što naslov Kangar označava".<ref>Konstantin Porfirogenet, O upravljanju Carstvom, 37.</ref> Pošto nije poznata nijedna turkijska riječ sa sličnim značenjem, Ármin Vámbéry povezao je ovaj etnonim s kirgiškim riječima kangir ("okretan"), kangirmak ("izaći na jahanje") i kani-kara ("crnokrvan"), dok ga je Carlile Aylmer Macartney povezao s čagatajskom riječi gang ("kočija"). Omeljan Pritsak sugerirao je da je taj naziv u početku bio složeni pojam (Kängär As), koji je izveden od toharske riječi za "kamen" (kank) i iranskog etnonima As. Ako je ova pretpostavka valjana, etnonim Kangara sugerira da su iranski elementi doprinijeli formiranju naroda Pečenega.
Jezik
Mahmud al-Kašgari, pisac 11. stoljeća specijaliziran za turkijske dijalekte, tvrdio je da je jezik kojim su govorili Pečenezi inačica kumanskoga i oguskog idioma. Sugerirao je da su strani utjecaji na Pečenege doveli do fonetskih razlika između njihovog jezika i idioma kojim su govorili drugi turkijski narodi. Slično tome, navodi se da je Ana Komnena izjavila da su Pečenezi i Kumanci dijelili zajednički jezik. Iako je sam pečeneški jezik izumro prije mnogo stoljeća, imena pečeneških "provincija" koje je zabilježio Konstantin Porfirogenet dokazuju da su Pečenezi govorili nekim turkijskim jezikom. Smatra se da je pečeneški pripadao oguskoj grani turkijskih jezika, ali jezik Pečenega slabo je dokumentiran i stoga ga je teško dalje klasificirati.Баскаков, Н. А. (1960). Тюркские языки. Москва. str. 126–131.
Sastav Bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet nabraja osam plemenskih grupa Pečenega, po četiri sa svake strane rijeke Dnjepra, što odražava bipartitnu lijevo-desnu turkijsku organizaciju. Ovih je osam plemena sa svoje strane bilo podijeljeno u 40 potplemena, vjerojatno klanova. Konstantin VII. također bilježi imena osam bivših plemenskih vođa koji su vodili Pečenege kad su ih Hazari i Oguzi protjerali. Golden, slijedeći Németha i Ligetija, sugerira da se svako plemensko ime sastoji od dva dijela: prvi dio je boja konjske dlake, a drugi je plemenski naslov vladara.
Plemena Erdim, Čur i Yula formirali su Kangar (grčki: Καγγαρ) i smatrani su "hrabrijima i plemenitijima od ostalih".
Transkripcija imena plemena Rekonstruirano ime plemena Značenje Lokacija Transkripcija imena vođe Rekonstruirano ime vođe Ιαβδι-ερτί(μ) *Yavdı ili "Yawdı" - Erdim ili "Erdem" Pleme Erdema ("hrabrost, vrlina") sa sjajnim konjima Zapadna obala Dnjepra Βαϊτζαν *Bay-ča ("bogat") Κουαρτζι-τζούρ *Küerči{ od küverči < küğerči-Čur Pleme Čura s plavičastim konjima Istočna obala Dnjepra Κούελ *Küğel ("svjetlozelen") Χαβουξιν-γυλά *Qabuqšın-Yula Pleme Yula s konjima boje kore Zapadna obala Dnjepra Κουρκοῡται *Qorqutai (od qorqut- "plašiti") Συρου-κουλπέη *Suru-Kül-Bey Pleme Kül-Beya sa svikastim konjima Istočna obala Dnjepra Ιπαόν *Ipa / *Iba (?) (cf. mađ. Ipoch) Χαρα-βοη *Qara-Bay Pleme Bega s crnim konjima Zapadna obala Dnjepra Καϊδούμ *Qaydum (od qayt- < qayıt- < qaðıt- "okrenuti se"; cf. mađ. Kajdan) Βορο-ταλμάτ *Boru-Tolmač Pleme Tolmača sa sivkastim konjima Istočna obala Dnjepra Κώσταν *Qosta (cf. hakaski qosta "magična strijela usmjerena na neprijatelja"(?)) Γιαζι-χοπὸν *Yazı-Qap(ğ)an Pleme Qap(ğ)an s tamnosmeđim konjima Zapadna obala Dnjepra Γιαζή *Yazı (od Yazığ, metateza od Yağız) Βουλα-τζοπόν *Bula-Čopan (ili "Čaban") Pleme Čopana sa šarenim konjima Istočna obala Dnjepra Βατᾱν *Bata / *Bota ("mala deva")
Povijest Podrijetlo i teritorij Prema Omeljanu Pritsaku, Pečenezi su potomci drevnih Kangara koji potječu iz Taškenta. Natpisi iz Orhona navode Kangare među narodima koje je obuhvaćao Istočnoturkijski kaganat. Pritsak tvrdi da se domovina Pečenega nalazila između Aralskog mora i srednjeg toka Sir-Darje, duž važnih trgovačkih putova koji su povezivali Srednju Aziju s Istočnom Europom, i s njima povezuje Kangare.
Prema Konstantinu Porfirogenetu, koji je pisao oko 950. godine, Patzinakia, oblast Pečenega, protezala se na zapad sve do rijeke Sireta (ili čak do Istočnih Karpata), i bila je udaljena četiri dana od "Tourkiasa" (tj. Mađarske):
thumb|240px|Pontsko-kaspijska stepa oko 1015. Paul Pelliot iznio je prijedlog da je Knjiga Suija – kinesko djelo iz 7. stoljeća – sačuvala najraniji zapis o Pečenezima. U knjizi se spominje narod po imenu Bĕirù (北褥; LMC: *puǝ̌k-rjwk < srednjekineski: *pǝk-ŋuawk), koji se smjestio u blizini naroda Ēnqū (恩屈; LMC: *ʔən-kʰyt < EMC: *ʔən-kʰut < *On[o]gur) i *Alan (阿蘭; MC: *ʔa-lan), identificiranih kao Onoguri i Alani, istočno od zemlje Fulin (拂菻), tj. Istočnoga Rimskog Carstva. Victor Spinei naglašava da je povezanost Pečenega s narodom Bĕirù "neizvjesna". On sugerira da izvještaj ujgurskog izaslanika iz 8. stoljeća, koji je sačuvan u tibetanskom prijevodu, sadrži prvi izvjestan spomen Pečenega. Taj je izvještaj zabilježio oružani sukob između naroda Be-ča-nag i naroda Hor (Ujgura ili Turaka Oguza) u području rijeke Sir-Darje.
Ibn Hordadbeh (oko 820. – 912.), Mahmud al-Kašgari (11. stoljeće), Muhamed al-Idrisi (1100. – 1165.) i mnogi drugi muslimanski učenjaci slažu se da su Pečenezi pripadali turkijskim narodima. Ruska kronika Povijest minulih godina navodi da su "Turkmeni, Pečenezi, Torki i Kumani" potjecali od "bezbožnih sinova Jišmaela, koji su bili poslani kao kazna kršćanima".Povijest minulih godina (g. 6604/1096), str. 184.
Seoba na zapad thumb|300px|upright=1.5|Jugoistočna Europa, oko 1040. – 1070. Pečenezi su navedeni pod alternativnim imenom Patzinaki. Turkijski kaganat propao je 744. godine, što je dovelo do niza međuplemenskih sukoba u euroazijskim stepama. Karluci su napali Turke Oguze prisiljavajući ih da krenu u seobu na zapad, prema zemljama Pečenega. Izvještaj ujgurskog izaslanika svjedoči da su Oguzi i Pečenezi ratovali jedni protiv drugih već u 8. stoljeću, najvjerojatnije zbog kontrole nad trgovačkim putovima. Oguzi su sklopili savez s Karlucima i Kimacima i pobijedili Pečenege i njihove saveznike u bitci kod Aralskoga jezera prije 850. godine, prema Al-Masudiju, učenjaku iz 10. stoljeća. Većina Pečenega pokrenula je novu seobu prema rijeci Volgi, ali neke su skupine bile prisiljene pridružiti se Oguzima. Ovi su drugi u 11. stoljeću postali 19. pleme oguskoga plemenskog saveza.
Pečenezi koji su napustili domovinu naselili su se između rijeka Urala i Volge. Prema Gardiziju i drugim muslimanskim učenjacima koji su svoja djela temeljili na izvorima iz 9. stoljeća, novo područje Pečenega bilo je prilično veliko, s dužinom od 30 dana hoda, a graničili su s Kumanima, Hazarima, Turcima Oguzima i Slavenima.
thumb|Tamgha plemena Pečenega, prema Abul-Ghazijevom Rodoslovu Turkmena. Isti izvori navode i to da su Pečenezi redovito napadali svoje susjede, posebice Hazare i njihove vazale, Burtase, te da su svoje zarobljenike prodavali. Hazari su sklopili savez s Oguzima protiv Pečenega i napali su ih iz dva smjera. Pretrpjevši poraz, Pečenezi su bili prisiljeni ponovo se seliti prema zapadu. Prošli su Hazarskim kaganatom, napali staništa Mađara i protjerali ih iz zemalja uz rijeku Kuban i gornji tok rijeke Donjeca. Ne postoji suglasnost oko datuma za ovu drugu seobu Pečenega: Pritsak tvrdi da je do nje došlo oko 830. godine, ali Kristó sugerira da se ona teško mogla odigrati prije 850-ih godina.
Pečenezi su se naselili uz rijeke Donjec i Kuban. Moguće je da iz ovog razdoblja potječe razlika između "turijskih Pečenega" i "hazarskih Pečenega", koja se spominje u spisu Hudud al-'alam iz 10. stoljeća. Naime, Hudud al-'Alam – perzijska geografija s kraja 10. stoljeća – razlikuje dvije pečeneške skupine, nazivajući one koji su živjeli duž Donjeca "turkijskim Pečenezima", a one uz Kuban "hazarskim Pečenezima". Spinei sugerira da se potonji naziv najvjerojatnije odnosi na pečeneške skupine koje su prihvaćale hazarsku suverenost, što implicira da su neka plemena Pečenega bila prisiljena priznati prevlast Hazara.
Uz ove dvije grane, u ovom je razdoblju postojala i treća skupina Pečenega: Konstantin Porfirogenet i Ibn Fadlan spominju da su oni koji su odlučili ne napuštati svoju domovinu asimilirani u oguski savez turkijskih plemena.
Međutim, nije sigurno je li oblikovanje ove skupine povezano s prvom ili drugom seobom Pečenega (kako to predlaže Pritsak, odnosno Golden). Prema Mahmudu al-Kašgariju, Pečenezi su 1060-ih godina još uvijek formirali jedan od klanova Üçok Turaka Oguza.
Savezi s Bizantom i Bugarskom thumb|250px|Svjatoslav ulazi u Bugarsku sa saveznicima Pečenezima,Tania Velmans, Three Notes On Miniatures In The Chronicle of Manasses Macedonian Studies iz ljetopisa Konstantina Manase. U 9. stoljeću Bizantinci su se udružili s Pečenezima, koristeći ih da odbiju druga, opasnija plemena poput Kijevskih Rusa i Mađara.