Alelopatija (grčki: allelon uzajamno, páthos patnja; bolest), je pojava u kojoj biljke otpuštaju kemijske tvari koje utječu na rast, razvoj ili preživljavanje drugih biljaka (a ponekad i mikroorganizama), to je tzv “tajni kemijski rat” biljaka, u kojem biljke mogu “utjecati” na svoje susjede bez dodira — samo kemijom. Biljke proizvode spojeve koji se nazivaju alelokemikalije, a one se u okoliš oslobađaju kroz: (a.) lišće (ispiranjem kišom), (b.) korijen (izravno u tlo), (c) raspadanjem otpale organske tvari. Te tvari mogu: spriječiti klijanje sjemena, usporiti rast drugih biljaka i ometati fotosintezu ili apsorpciju hranjiva Tipovi alelopatije 1. Negativna (inhibicijska), Najčešća — biljka koči konkurenciju. Za primjer: neka stabla sprječavaju rast drugih biljaka ispod svoje krošnje. 2. Pozitivna (stimulativna), Rjeđa — biljka može poticati rast drugih (npr. kroz mikrobiološke interakcije). Poznati primjeri Crni orah (Juglans nigra) luči spoj juglon. Oko stabla često nema drugih biljaka. Posebno osjetljive: rajčice, krumpir. Klasičan primjer “biljnog kemijskog teritorija” Eukaliptus (Eucalyptus spp.). Listovi sadrže eterična ulja koja sprječavaju rast biljaka ispod stabla i utječu i na mikroorganizme u tlu. Poljoprivredni korovi, Neki korovi koriste alelopatiju da preuzmu polje, time otežavaju uzgoj kultura Ekološka važnost Alelopatija utječe na: raspored biljaka u prirodi, strukturu biljnih zajednica, invazivne vrste (neke su uspješne baš zbog kemijske “prednosti”) Primjena u poljoprivredi Znanstvenici istražuju kako iskoristiti alelopatiju za: prirodno suzbijanje korova, smanjenje upotrebe herbicida, održivu poljoprivredu, npr. sadnja biljaka koje prirodno inhibiraju korove.
Iako nemaju živčani sustav, biljke: “osjete” konkurenciju, reagiraju, kemijski mijenjaju strategiju rasta. To ponekad izgleda kao spor, ali vrlo sofisticiran oblik “ponašanja”. Proleksis, pristupljeno 2. travnja 2026. Pojmovnik, pristupljeno 2. travnja 2026. CroRIS, pristupljeno 2. travnja 2026. Izvori
Kategorija:Morfologija biljaka