Pavao II. Gregorijanec († Dvorac Mokrice, oko 1598.) bio je hrvatski plemić, barun te kapetan Hrvatskog kraljevstva (1593. – 1598.). Bio je član hrvatske plemićke obitelji Gregorijanec. Njegov povijesni lik je romantiziran u Zlatarevom zlatu (1871.), djelu hrvatskog književnika Augusta Šenoe (1838. – 1881.) u kojem je prikazan kao ljubavnik fiktivnog lika, Dore Krupićeve.
Životopis
Rodio se u plemićkoj obitelji oca, Stjepana Gregorijaneca († 1593.) i majke Marte Teuffenbach († 1578.). Imao je mlađeg brata Nikolu († 1607.) te stričeve Jurja i Baltazara. Ne zna se gotovo ništa o njegovom djetinjstvu i mladosti. Njegov otac Stjepan bio je hrvatski banovac te župan Križevačke i Zagrebačke županije (1578. – 1581.), a 1581. godine dobio je naslov baruna od kralja Rudolfa II.
Pavao II. je 12. travnja 1593. godine bio imenovan od Hrvatskog sabora za kapetana, a 14. travnja 1598. godine za kapetana Hrvatskog kraljevstvaGregorijanec – Hrvatski biografski leksikon te je pod njegovim zapovjedništvom stajalo ukupno oko 500 pješaka i 50 konjanika. Dužnost je obavljao do ljeta 1598. godine, kada se morao odreći službe zbog bolesti, o čemu je obavijestio Sabor 26. kolovoza iste godine.Laszowski, Emilij, Obitelj Gregorijanečkih 1518. – 1607., Hrvatsko kolo : naučno-književni i umjetnički zbornik, Knj.23, Zagreb, 1942.
Nije se ženio i nije ostavio potomaka, a umro je 1598. ili sljedeće godine.
Izvori
Vanjske poveznice Stjepan Gregorijanec Hrvatska enciklopedija
Kategorija:Hrvatski baruni Kategorija:Hrvatska povijest (1527. – 1790.) Kategorija:Gregorijanci