Smiljan Radić Clarke (Santiago de Chile, 21. lipnja 1965.) čileanski je arhitekt hrvatskog i engleskog porijekla. Njegov rad uključuje stambene zgrade, kulturne institucije i privremene instalacije. Dobitnik je Pritzkerove nagrade za arhitekturu 2026. godine.
Životopis Rođen je 21. lipnja 1965. u Santiagu. Otac mu je bio inženjer, poduzetnik i sindikalni vođa Smiljan Radić Piraíno, a majka Cora Clarke Ramírez. Njegov djed s očeve strane emigrirao je u Čile s otoka Brača 1919. godine, dok majčina obitelj potječe iz Ujedinjenog Kraljevstva.
Studirao je arhitekturu na Papinskom katoličkom sveučilištu u Čileu, gdje je diplomirao 1989. Alternate Link (Archived Link added on 18 March 2026) Alternate Link Poslije je studirao povijest na Istituto Universitario di Architettura di Venezia u Veneciji i putovao po Europi.
Arhitektonski ured osnovao je u Santiagu 1995. godine. Studio je ostao malen, ali je realizirao brojne projekte u Čileu i inozemstvu. Tijekom studija upoznao je kiparicu Marcellu Correa, s kojom se vjenčao i povremeno surađivao na projektima, od kojih se ističu Casa Chica (Vilches, Čile, 1997.) i malena kuća u Andama središnjeg Čilea.
Radićevi rani projekti uključivali su stambene zgrade u Čileu, poput Copper House 2 (Talca, 2004. – 2005.) i Pite House (Papudo, 2003. – 2005.). Poslije prelazi na kulturne i javne zgrade, instalacije i privremene strukture. Osmislio je godišnje izdanje paviljona Serpentine Gallery u Londonu 2014. godine; struktura se sastojala od prozirne ljuske od stakloplastike koju je podupirao veliki lomljeni kamen. Godine 2017. osnovao je Fundación de Arquitectura Frágil u Santiagu, koja organizira izložbe i istraživačke aktivnosti vezane uz eksperimentalnu arhitekturu. Ostali dovršeni projekti uključuju Regionalno kazalište Bío-Bío u Concepciónu u Čileu (2018.) i centar za izvedbene umjetnosti NAVE u Santiagu. Imao je izložbe u Tokiju (2010., 2013., 2016.), Hirošimi (2012.), Zagrebu (2015.), New Yorku (MoMA 2015. – 2016., 2018.).
U ožujku 2026. primio je Pritzkerovu nagradu za arhitekturu. Nagradu hrvatskog časopisa Oris dobio je 2015. godine. Od 2009. počasni je član Američkog instituta arhitekata, a od 2020. dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Djelo Radićevi radovi kombiniraju materijale poput betona, kamena, drva, stakla i stakloplastike. Njegovi projekti često naglašavaju odnose između zgrada i okolnog krajolika te uvjeta okoliša.
Eksperimentira s metodama gradnje, ekspresijom materijala i malim arhitektonskim intervencijama.
Odabrani radovi Casa Chica, Vilches, Čile (1997.) Copper House 2, Talca, Čile (2004. – 2005.) Pite House, Papudo, Čile (2003. – 2005.) Restoran Mestizo, Santiago, Čile (2005. – 2007.) Kuća za Pjesmu u pravom kutu, Vilches, Čile (2010. – 2012.) Autobusna stanica Krumbach, Austrija (2014.) Paviljon Serpentinske galerije, London (2014.) Vinarija VIK, Millahue, Čile (2014.) Teatro Regional del Biobío, Concepción, Čile (2018.) Paviljon za Čileanski arhitektonski bijenale (2023.)
Nagrade i priznanja Najbolji arhitekt do 35 godina, Colegio de Arquitectos de Chile (2001.) Nagrada Architectural Record Design Vanguard (2008.) Nagrada Oris (2015.) Memorijalna nagrada Arnold W. Brunner, Američka akademija umjetnosti i književnosti (2018.) Velika nagrada, Panamerički arhitektonski bijenale u Quitu (2022.) Pritzkerova nagrada za arhitekturu (2026.)
Izvori
Bibliografija
Vanjske poveznice
Galerija izabranih djela pritzkerprize.com
Kategorija:Dobitnici Pritzkerove nagrade Kategorija:Hrvati u Čileu