Crnoleđa čigra () je čigra iz porodice Laridae. To je morska ptica tropskih oceana i može letjeti godinama, lebdeći iznad površine mora u potrazi za hranom i vraćajući se na kopno samo radi razmnožavanja, na otocima diljem ekvatorijalnog pojasa.
Opis lijevo|mini|Mladunac na otoku Lord Howe; obratite pozornost na ljuskavi izgled To je srednje velika čigra, slične veličine kao dugokljuna čigra (Thalasseus sandvicensis) s duljinom od 36-45 cm i rasponom krila od 82-94 cm. Krila i rep su dugi, a gornji dio tijela je crn do tamnocrnkastosmeđi, a donji bijel, te bijelo čelo. Rep je umjereno duboko račvast (dublje račvast nego kod čigri iz roda Thalasseus, ali manje duboko nego kod većine čigri iz roda Sterna), crn, s bijelim vanjskim rubovima. Ima crne noge i kljun. Prosječni životni vijek je 32 godine. Mlade crnoleđečigre su sivo-crne odozgo i odozdo s uskim blijedim resama na gornjem dijelu perja koje im daju ljuskav izgled, a bjelkaste su samo na donjem dijelu trbuha.
Crnoleđa čigra vjerojatno se ne može zamijeniti ni s jednom drugom čigrom osim slično tamnoleđe, ali manje smeđokrile čigre (O. anaethetus). Ima tamnija leđa od te vrste, šire bijelo čelo i nema blijedu ovratnicu.
Zov je glasan, prodoran, također se navodi kao ker-uak-a-uak; ima i oštar zvuk za uzbunu "kvaark".
Taksonomija Crnoleđu čigru opisao je Carl Linnaeus 1766. kao Sterna fuscata, noseći to ime dugi niz godina sve dok se rod Sterna nije podijelio; sada je klasificirana u rod Onychoprion kao Onychoprion fuscatus. Naziv roda potječe od starogrčkih riječi onux, "kandža" ili "nokat", i prion, "pila". Naziv vrste dolazi od .
Podvrste Crnoleđa čigra ima malo međuvrsnih varijacija, ali se obično dijeli na šest do osam alopatrijskih podvrsta. Neki noviji autori dalje dijele indopacifičku populaciju na ukupno do osam podvrsta, ali velik dio varijacije je klinalan. Afiniteti ptica istočnog Pacifika (uključujući O. f. manutarus s Uskršnjeg otoka) najžešće su osporavani. MOK trenutno prihvaća šest podvrsta: Onychoprion fuscatus fuscatus (Linnaeus, 1766) – gnijezdi se u tropskom Atlantskom oceanu, Meksičkom zaljevu i na Karipskim otocima. Donji dio tijela je bijel. Onychoprion fuscatus nubilosus (Sparrman, 1788) – gnijezdi se diljem Indijskog oceana od Crvenog mora do Indonezije, a također i na Filipinima u zapadnom Tihom oceanu . Donji dio tijela je svijetlosive boje u svježem perju, a tamnobijele boje u istrošenom perju. Onychoprion fuscatus serratus (Wagler, 1830) – gnijezdi na otocima u blizini Australije, Nove Gvineje i Nove Kaledonije . Onychoprion fuscatus oahuensis (Bloxam, 1826) – gnijezdi se u sjeverno-središnjem tropskom Tihom oceanu od otočja Ogasawara preko Mikronezije do južne Polinezije i Havaja . Onychoprion fuscatus crissalis Lawrence, 1872 – gnijezdi se u istočnom tropskom Tihom oceanu od otoka Guadalupe do otočja Galápagos . Onychoprion fuscatus luctuosus (Philippi & Landbeck, 1866) – gnijezdi se na otocima Juan Fernández uz Čile u suptropskom jugoistočnom Tihom oceanu.
Drugi autori predložili su još dvije podvrste:
Onychoprion fuscatus infuscatus (Lichtenstein, 1823) – Sundski otoci i okolica (uvršten u O. f. nubilosus od strane IOC-a ). Onychoprion fuscatus kermadeci Mathews, 1916. – Otočje Kermadec (uključen u O. f. serratus od strane IOC-a ).
Ekologija lijevo|mini|Odrasli O. f. nubilosus s jajetom u gnijezdu, Sejšeli desno|mini|O. f. nubilosus na Bird Islandu, Sejšeli, dom više od milijun crnoleđih čigri u svom vrhuncu Crnoleđe čigre se razmnožavaju u kolonijama na stjenovitim ili koraljnim otocima. Gnijezde se u udubljenju ili rupi na tlu i polažu jedno jaje, obično poslijepodne. Iako su zabilježena "legla s dva jaja", vjerojatno se događaju kada se jaje iz jednog gnijezda otkotrlja u drugo. Hrani se loveći ribu s površine mora, često u velikim jatima, i rijetko izlazi na kopno osim radi parenja, te može ostati na moru 3 do 10 godina. Zbog nedostatka ulja u perju, ne može plutati i cijelo to vrijeme provodi u letu.
Ova ptica je selica i disperzivna, zimujući šire kroz tropske oceane. Ima vrlo morske navike u usporedbi s većinom čigri; crnoleđe čigre se obično nalaze u unutrašnjosti samo nakon jakih oluja. Field Museum of Natural History, na primjer, ima mužjaka koji je pronađen iscrpljen 2. kolovoza 1933. na obroncima planine Kamerun iznad grada Buéa, oko 1000 metara nadmorske visine, nakon što je nevrijeme pogodilo Gvinejski zaljev. Ova vrsta rijetko zaluta u zapadnoj Europi, iako je jedna ptica bila prisutna u zaljevu Cemlyn u Walesu 11 dana u srpnju 2005.
Također se obično ne nalazi na pacifičkim obalama Amerike zbog svojih pelagičnih navika. U Baja California, gdje se nekoliko mjesta za gniježđenje nalazi na moru, može se vidjeti češće, dok su, na primjer, na obali Salvadora zabilježene samo dvije jedinke - jedan prsten pronađen 1972. i ptica fotografirana 10. listopada 2001. na jezeru Olomega koju je vjerojatno tamo donijela oluja. Uragani također mogu uništiti male kolonije za razmnožavanje, kao što se pretpostavljalo na primjer za mjesta za gniježđenje crnoleđe čigre na otočićima uz otoke San Andrés u Kolumbiji.
Iznimno je česta ptica, te je IUCN ne smatra ugroženom.
U kulturi U engleskom se kolokvijalno se u engleskom ponekad naziva wakewake; onomatopejsko ime izvedeno od njezina naziva , kao i havajski naziv ʻewa ʻewa što otprilike znači "kakofonija" (od ʻewa — "iskrivljen,izobličen, nesavršen"). U većem dijelu Polinezije naziv joj je manutara ili slično, doslovno "čigra" ili "obična čigra". To se odnosi na činjenicu da su gdje god su polinezijski pomorci išli na svoja duga putovanja, obično nalazili ove ptice u nevjerojatnom broju. Također je poznata kao kaveka na Markižanskom otočju, gdje su jela s njezinim jajima delicija.
Na Uskršnjem otoku, ova vrsta i pacifička čigra (Onychoprion lunatus) zajednički su poznate kao manutara. Manutara je igrala važnu ulogu u ritualu tangata manu ("čovjek ptica"): koji god hopu (prvak) uspije uloviti prvo jaje manutare s otočića Motu Nui, postaje tangata manu te godine; njegov klan dobiva primarni pristup resursima, posebno jajima morskih ptica.
Galerija
Bilješke
Izvori
Literatura
Daljnje čitanje Brown, William Yancey (1973). Breeding Biology of the Sooty Tern and Brown Noddy on Manana or Rabbit Island, Hawaii. Ph.D. Dissertation, University of Hawaii.
Olsen, Klaus Malling & Larsson, Hans (1995): Terns of Europe and North America. Christopher Helm, London.
Vanjske poveznice Sooty tern article at BirdNote.org () Sooty terns on Ascension Island South Atlantic ()
Kategorija:Čigre