Phyllostemonodaphne, južnoamerički rod drveća iz porodice lovorovki.Kew, pristupljeno 20. svibnja 2026. Ime Ime dolazi od phyllo- = list, stemon = prašnik i daphne = lovor. Dakle otprilike: “lovor s lisnatim prašnicima” ili “listoprašnički lovor”. Vjerojatno se odnosi na neobičan izgled prašnika ili njihovih dodataka, kao da su prošireni/listasti. ime vrste geminiflora: gemini = blizanci, par i flora = cvjetna. Odsnosno kao “dvocvjetna” ili “s parnim cvjetovima” — vjerojatno zbog cvjetova koji se pojavljuju u paru. Opis Phyllostemonodaphne Kosterm. je prihvaćen rod u Lauraceae, opisan od Kostermansa 1936. godine. Kew ga danas drži kao monotipski rod, znači ima samo jednu priznatu vrstu: Phyllostemonodaphne geminiflora. Prirodno raste u istočnom Brazilu, osobito u jugoistočnom i sjeveroistočnom Brazilu, u vlažnom tropskom biomu.Sinopse taxonômica da família Lauraceae no Estado do Rio de Janeiro, Brasil, pristupljeno 26. svibnja 2026.
To su jednodomna stabla iz porodice Lauraceae. Listovi su naizmjenični, a donja strana lista nema papile. Cvat je botrioidan, dakle grozdasto razgranat tip cvata. Cvjetovi su dvospolni. Hipantij je urceolast, kao mali vrčić, i nije stisnut ispod tepala. I šta je neobično: cvijet ima 9 tepala, a ne uobičajenih 6 kao kod većine srodnih rodova. Tepali su uspravni, unutarnja strana im je bez papila.
Ali tih 9 tepala nisu svi “prava” tepala u istom smislu. Najunutarnjiji tepali su staminodijalnog podrijetla. Znači dio sterilnih prašnika se preobrazio u nešto nalik tepalima. Tu se odmah vidi zašto je rod poseban.
Andrecej ima 6 plodnih prašnika. Niti su tanje od antera, a svi prašnici imaju par žlijezda. Antere su dvolokularne.
Raspored je ovakav: Prva serija nije prava prašnička serija, nego je staminodijalna i pretvorena u najunutarnjiju seriju tepala. Dakle, ono što bi kod običnije lovorovke bilo dio muškog aparata, ovdje glumi cvjetni omotač. Druga serija ima 3 plodna prašnika, s anterama okrenutima prema unutra. Treća serija ima 3 plodna prašnika. Pri bazi niti ima par reduciranih, nesraslih žlijezda, a antere su okrenute prema van. Četvrta serija može biti prisutna kao 3 mala staminodija, a može i nedostajati.
Plod je bobičast i stoji na kupuli s dvostrukim rubom. Tepali otpadaju.
Vrsta P. geminiflora prije je lutala kroz više rodova. Sinonimi su joj, među ostalima: Laurus geminiflora, Goeppertia geminiflora, Acrodiclidium geminiflorum i Systemonodaphne geminiflora. To pokazuje da su je botaničari dugo pokušavali smjestiti među razne “lovoraste ladice”, dok je Kostermans nije izvukao u poseban rod.
Rasprostranjenost je uska: Brazil, posebno Espírito Santo, Minas Gerais i Rio de Janeiro; stariji izvori navode da je mnogo nalaza bilo oko grada Rio de Janeira. Vrsta je u starijoj IUCN procjeni označena kao ugrožena, što ne čudi za rijedak atlantskošumski lovor.
Taksonomski je posebno zanimljiva jer ju je Kostermans 1957. svrstavao u Cinnamoneae, zajedno s rodovima poput Cinnamomum, Ocotea, Aniba, Licaria, Sassafras i drugima. Dakle, nije neka “obična mala fusnota”, nego dio one stare aromatične američko-azijske lovoraste zbrke.
Galerija
Izvori
Vanjske poveznice
Kategorija:Rodovi Cinnamomeae Kategorija:Monotipski biljni rodovi Kategorija:Flora Brazila