Azijska pamučna štitasta uš (latinski: Takahashia japonica) invazivna je vrsta štitaste uši podrijetlom iz zemalja Dalekog istoka: Kine, Japana, Indije i Južne Koreje. Vrsta je u Europi prvi put zabilježena u Italiji 2017. godine te u Ujedinjenom Kraljevstvu 2018. Poznati domaćini uključuju stabla rodova Acer, Albizia, Alnus, Celtis, Citrus, Cornus, Cydonia, Diospyros, Juglans, Magnolia, Morus, Parthenocissus, Prunus, Pyrus, Robinia, Sophora i Salix. Izrazito je prilagodljiv štetnik koji napada velik broj listopadnih vrsta drveća.
Odrasle ženke svijetle su smeđe boje, duljine do 7 mm i širine do 4 mm. Proizvode tubaste prstenaste bijele voštane ooteke duljine do 5 cm. Ooteke ostaju na granama i nakon izlijeganja.
U klimatskim uvjetima Hrvatske vrsta ima jednu generaciju godišnje. Izlijeganje jajašaca događa se tijekom lipnja. Nimfe potom prelaze na naličje lista. Krajem ljeta vraćaju se na grane domaćina i zakukulje se. Nimfe se šire vjetrom, a na veće udaljenosti vjerojatno putem zaraženih presadnica.
Vrsta nije opasna za ljude, ali na zaraženim biljkama uzrokuje značajan gubitak lista. U Hrvatskoj je prva dojava građana o neobičnim tvorbama na stablima u Puli pristigla 2019. godine, a vrsta je 2020. potvrđena na stablu vrste Albizia julibrissin. U početku je areal bio ograničen na nekoliko stotina metara, no poslije se uš proširila i na susjedne općine. U Puli i okolici zabilježena je na javorima, kineskoj mimozi, platanama, ladonji, magnoliji, murvi, breskvi, dunji i šljivi.
Izvori
Kategorija:Štitaste uši Kategorija:Invazivne vrste