Opsada Raguse (današnjeg Dubrovnika u Hrvatskoj) od strane Aglabida iz Ifrikije trajala je petnaest mjeseci, počevši od 866. do razbijanjem opsade približavanjem bizantske flote 868. godine. Neuspjeh opsade i ponovni dolazak Bizantinaca u područje Dalmacije označili su početak nove agresivne zapadne politike novog bizantskog cara, Bazilija I. Njezini neposredni učinci bili su ponovno uspostavljanje bizantske vlasti tamo u obliku Teme Dalmacije i početak pokrštavanja Slavena zapadnog Balkana, ali u roku od nekoliko godina dovela je do obnovljenog bizantskog uplitanja i prisutnosti i u južnoj Italiji.
Pozadina Na početku vladavine Bazilija I. Makedonca 867. godine, bizantska vlast nad Sicilijom i južnom Italijom bila je znatno smanjena zbog širenja dinastije Aglabida iz Ifrikije; slično tome, na zapadnom Balkanu, lokalna slavenska plemena - Hrvati, Srbi, Zahumci, Travunci, Kanaliti, Dukljani i Neretvani - odbacili su bizantsku vrhovnu vlast i ponovno potvrdili svoju neovisnost. Kao rezultat toga, Jadransko more postalo je plijenom i slavenskih i saracenskih pirata, od kojih su prvi djelovali s obala Dalmacije, a drugi iz svojih južnotalijanskih baza u Bariju, Tarantu i Brindisiju.
Opsada i posljedice Prema unuku Bazilija I., caru Konstantinu VII. Porfirogenetu iz 10. stoljeća, Aglabidi su 866. godine pokrenuli veliku pomorsku kampanju protiv obala Dalmacije, s 36 brodova pod zapovjedništvom "Soldana" (Savdana, aglabidskog emira Barija), Sabe iz Taranta i Kalfuna Berbera.U stvarnosti ime osnivača emirata Bari. Aglabidska flota opljačkala je gradove Boutovu (Budva , Rhosu (Risan) i Dekateru (Kotor), prije nego što je nastavila opsjedati Ragusu (Dubrovnik). Dubrovčani su uspjeli odolijevati aglabidskoj opsadi petnaest mjeseci, ali kako im je snaga opadala, poslali su izaslanike u Carigrad da potraže pomoć. Car Bazilije pristao im je pomoći i opremio je flotu od navodno 100 brodova, pod zapovjedništvom iskusnog i sposobnog patricija Nikete Ooriphe. Saznavši za njegov dolazak od nekih dezertera, Saraceni su odustali od opsade i vratili se u Bari.
Ova ekspedicija bila je prvi primjer nove, asertivne vanjske politike koju je Bazilije podržavao na Zapadu. Ooryphasovo "pokazivanje zastave" imalo je brze rezultate, jer su slavenska plemena poslala izaslanike caru, još jednom priznajući njegovu vrhovnu vlast. Bazilije je poslao dužnosnike, agente i misionare u regiju, vraćajući bizantsku vlast nad obalnim gradovima i regijama u obliku nove teme Dalmacije, dok je slavenske plemenske kneževine u zaleđu uglavnom ostavio autonomnima pod vlastitim vladarima; pokrštavanje slavenskih plemena također je započelo u to vrijeme.
Kako bi osigurao svoje dalmatinske posjede i kontrolu nad Jadranom, Bazilije je shvatio da mora neutralizirati saracenske baze u Italiji. U tu svrhu, 869. godine, Oorifa je poveo drugu flotu, uključujući brodove iz Raguse koji su prevozili slavenske kontingente, u zajedničkom nastojanju da zauzmu Bari s Ludovikom II. od Italije. Iako je taj pokušaj propao, dvije godine kasnije Bari je pao u ruke Ludovika II . Konačno, 876. godine grad je došao pod bizantsku kontrolu, formirajući glavni grad i jezgru nove bizantske provincije, kasnije teme Longobardija. Time je započela više od desetljeća duga bizantska ofenziva koja je vratila carsku kontrolu nad većim dijelom južne Italije, koja će trajati do 11. stoljeća.
Izvori
Literatura
Kategorija:Povijest Dubrovnika Kategorija:Arapi Kategorija:Bizantska vojna povijest Kategorija:Opsade Kategorija:Arapsko-bizantski odnosi