Iva Despić-Simonović (Hrastovica kraj Petrinje, 15. kolovoza 1891. — Vasin Han kraj Sarajeva, 12. srpnja 1961.) bila je kiparica. Dala je vrijedan prinos hrvatskom medaljarstvu, a djelomice je imala pionirsku ulogu u bosanskohercegovačkom kiparstvu. U Bosni i Hercegovini se smatra kao prva školovana kiparica.

Životopis U Zagrebu je završila ženski tečaj za umjetničke radnje u Obrtnoj školi te je 1907.–10. studirala kiparstvo u Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt kod profesora Roberta Frangeš Mihanovića i Rudolfa Valdeca. Usavršavala se u Münchenu i Parizu (sudjelovala je jednim djelom na izložbi pariškog Salona 1914. godine). U Zagrebu je zatim živjela do 1920. godine, potom u Sarajevu i povremeno (prije rata) u Beogradu. Njezino je kiparstvo intimnog karaktera. Posvetila se ponajviše portretnoj i sitnoj plastici, s posebnim afinitetom za dječji lik.

Djelovanje U izradbi medalja (uglavnom dječje glave u profilu, 1910. – 1920.) i plaketa (Utjeha, 1923.) uzor su joj bili ranorenesansni majstori, no već medalju Starica (prije 1920., Moderna galerija u Zagrebu) oblikuje na impresionistički način, karakterističan za njezin rad nakon odlaska iz Zagreba. Lirske sklonosti iskazala je osobito u malim figurama i figuralnim grupama: Djeca u snijegu i Dobri prijatelji (iz 1923. godine) te Bato svira (1925.). Za boravka u Beogradu ostvarila je niz portretnih bista članova kraljevske obitelji Karađorđević te političkih i društvenih uglednika (ističe se portret V. Pribićevića iz 1927. godine). Bavila se i slikarstvom. Izlagala je samostalno u Zagrebu (1910. s Ljubom Babićem, 1916. sa Zdenkom Ostović Pexidr-Srića) i Beogradu (1927.) te skupno na izložbama Kluba likovnih umjetnica (1935.–38.), umjetnica Male Antante (1938./39.) i ULUBiH-a (1948. – 53.). Neke se od njezinih medalja iz 1910. – 20. čuvaju u Modernoj galeriji u Zagrebu (sadašnjem Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti).

Osobni život Rođena je u Zagrebu 1890. godine u dobrostojećoj porodici austrougarskog generala koji je prepoznao kćerkin dar i omogućio joj školovanje. Godine 1920. udala se za Aleksandra "Acu" Despića iz poznate sarajevske trgovačke obitelji koja je voljela umjetnost (u njihovoj su kući održavane prve kazališne predstave u Sarajevu) te je došla živjeti u Sarajevo gdje je ostala sve do smrti 1961. godine. Živjela je u kući koja je danas Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Prije ovog braka bila je u braku sa Aleksandrom Zarevskim.

Izvori

Vanjske poveznice

Kategorija:Hrvatski kipari Kategorija:Životopisi, Sarajevo