mini|desno|450px|4. studenog 1918., Izvještavanje američkih medija o izlasku Austro-Ugarske iz Prvog svjetskog rata Primirje iz Ville Giusti ili Padovansko primirje bila je konvencija o primirju s Austro-Ugarskom kojom je de facto okončan rat između Saveznika i udruženih sila i Austro-Ugarske tijekom Prvog svjetskog rata. Italija je predstavljala Saveznike i udružene sile. Protokol o primirju, zajedno s dopunskim protokolom, potpisan je 3. studenog 1918. u Villi Giusti, izvan Padove u Venetu, sjevernoj Italiji, a stupio je na snagu 24 sata kasnije.Armistice Convention with Austria-Hungary Ovo primirje odnosilo se samo na Austriju jer je Mađarska kasnije potpisala zasebno Beogradsko primirje.
Pozadina Do kraja listopada 1918. austrougarska vojska bila je toliko iscrpljena da su njezini zapovjednici tražili prekid vatre. Do 1918. Austro-Ugarsko Carstvo se raspadalo po etničkim linijama i ako je Dvojna Monarhija htjela opstati, morala se povući iz rata.
U završnoj fazi bitke kod Vittorio Veneta, došlo je do zastoja, a trupe Austro-Ugarske započele su kaotično povlačenje. Dana 28. listopada Austro-Ugarska je zatražila primirje od Italije.(German) Oklijevali su potpisati tekst primirja. Italija je zahtijevala da ga Austrija prihvati do 3. studenog u 00:00 sati, što su i učinili. Primirje je stupilo na snagu sljedećeg dana. U međuvremenu, Talijani su stigli do Trenta i Udina, iskrcali se u Trstu i imali su za cilj uhvatiti što više ratnih zarobljenika. Zarobili su oko 380 000 vojnika, od čega ih je 30 000 umrlo tijekom ratnog zarobljeništva.
Uvjeti Prekid vatre trebao je stupiti na snagu 4. studenog u 15:00 sati. Austrijski zapovjednik general Weber zatražio je od Talijana da odmah prekinu borbe i zaustave svako daljnje talijansko napredovanje. Prijedlog je oštro odbio talijanski general Pietro Badoglio, koji je zaprijetio prekidom svih pregovora i nastavkom rata.
Primirje je zahtijevalo od austrougarskih snaga da napuste ne samo sav teritorij okupiran od kolovoza 1914., već i Južni Tirol, Tarvisio, dolinu Soče, Goricu, Trst, Istru, zapadnu Kranjsku i dio Dalmacije. Sve njemačke snage trebale su biti protjerane iz Austro-Ugarske u roku od 15 dana ili internirane, a Saveznici su trebali imati neograničeno korištenje unutarnjih komunikacija Austro-Ugarske. Austro-Ugarska je također trebala dopustiti tranzit vojski Trojne Antante s juga u Njemačku. U studenom 1918. talijanska vojska, s 20 000 do 22 000 vojnika, počela je okupirati Innsbruck i cijeli Sjeverni Tirol.
Nakon rata, Italija je, prema tajnom Londonskom ugovoru, anektirala Južni Tirol (danas Trentino-Alto Adige/Südtirol ), kao i Trst, Austrijsko primorje i dio Dalmacije (Zadar, Lastovo, Palagruško otočje.
Potpisnici Italija Tenente Generale Pietro Badoglio Maggior Generale Scipione Scipioni Colonnello Tullio Marchetti Colonnello Pietro Gazzera Colonnello Pietro Maravigna Colonnello Alberto Pariani Capitano di Vascello Francesco Accinni
Austro-Ugarska General Viktor Weber Edler von Webenau Oberst Karl Schneller Fregattenkapitän Johannes Prinz von und zu Liechtenstein Nadnarednik JV Nyékhegyi Korvettenkapitän Georg Ritter von Zwierkowski Oberstleutnant iG Victor Freiherr von Seiller Hauptmann iG Camillo Ruggera
Povezani članci Bollettino della Vittoria, pobjednički govor talijanskog generala Armanda Diaza Saint-germainski ugovor, rezultirajući ugovor Trianonski ugovor, mirovni ugovor za Mađarsku Primirja iz 1918. na istočnom i talijanskom frontu
Izvori
Vanjske poveznice Tekst primirja
Kategorija:Austrijsko-talijanski odnosi Kategorija:Mirovni sporazumi Austrije Kategorija:Mirovni sporazumi Italije Kategorija:Austro-Ugarska u Prvom svjetskom ratu Kategorija:Italija u Prvom svjetskom ratu