Laurophyllus, monotipski biljni rod iz porodice vonjača. Prirodno područje rasprostranjenosti ovog roda je Južna Afrika.Plants of the World online pristupljeno 14. lipnja 2026. Provincija Western Cape. Ime Ime roda Laurophyllus znači otprilike „lovorolisni”: od laurus / lauro- = lovor i grč. phyllon = list, jer listovi podsjećaju na listove lovora. Epitet capensis znači „kapski”, tj. iz područja Kapa. Staro ime Botryceras laurinum bilo je još slikovitije: botryceras znači „grozdasti rogovi” i odnosilo se upravo na neobične drvenaste ženske cvatove nalik rogovima. Botanički opis Laurophyllus capensis je vazdazeleni, dvodomni grm ili manje stablo, visoko obično 1–6 m. Kora je tamnosiva do smeđa i glatka. Listovi su jednostavni, naizmjenično spiralno raspoređeni, kratko peteljkasti, eliptični do duguljasti, sjajno tamnozeleni s gornje strane, svjetliji s donje, kožasti i izrazito nazubljena ruba. Kad se zgnječe, ispuštaju ljepljiv, smeđi smolasti sok.WFO, pristupljeno 14. lipnja 2026.

Cvjetovi su sitni, bijeli do žućkasti, građeni najčešće od 4–5 cvjetnih dijelova, a pojavljuju se od kolovoza do siječnja ili veljače. Muški cvjetovi smješteni su u rahlim vršnim metlicama i imaju 4 ili 5 prašnika. Ženski cvjetovi mnogo su neobičniji: razvijaju se u gustim, razgranjenim, drvenastim tvorbama od brakteja, koje izgledaju poput jelenjih rogova ili kao da je biljku napao neki nametnik. U njima nema prašnika; plodnica je gotovo kuglasta, jednopretinasta, s bočnim vratom tučka i sitno dvorežnjastom njuškom.

Plod je tvrd, spljošten, jajast i blago okriljen, zapravo sitan jednosjemeni oraščić promjera oko 4–5 mm. Zbijen je unutar drvenaste ženske cvatne strukture; najprije je zelen, zatim smeđ, a stari ostaci na biljci mogu posivjeti i ostati još dugo na granama.

Vrsta je endem zapadnog i istočnog Kapa u Južnoj Africi, od područja Caledona odnosno Betty’s Baya na zapadu do Uitenhagea na istoku. Raste uz potoke, na vlažnim šumskim rubovima, u obalnoj šikari, na šumovitim padinama i u dobro dreniranim pjeskovitim, kamenitim ili kvarcitnim tlima, osobito u vegetacijskim tipovima kao što su Albany Thicket, fynbos-renosterveld i autohtone šume.

SANBI navodi da posebne uporabne vrijednosti nisu zabilježene, osim što se suhe ženske grančice s tim rogolikim braktejama mogu koristiti u suhim aranžmanima. Ekološki je zanimljiva jer se dobro obnavlja nakon požara ili sječe; oprašivači nisu poznati, a oblik ploda upućuje na rasprostranjivanje vjetrom. SANBI, pristupljeno 14. lipnja 2026.

Galerija

Sinonimi Heterotipski:

Za rod Botryceras Willd. in Mag. Neuesten Entdeck. Gesammten Naturk. Ges. Naturf. Freunde Berlin 5: 396 (1811) Daphnitis Spreng. in Syst. Veg., ed. 16. 1: 370 (1825)

Za vrstu

Homotipski: Botryceras capensis (Thunb.) Druce in Rep. Bot. Soc. Exch. Club Brit. Isles 4: 610 (1916 publ. 1917)

Heterotipski: Botryceras laurinum Willd. in Mag. Neuesten Entdeck. Gesammten Naturk. Ges. Naturf. Freunde Berlin 5: 397 (1811) Daphnitis capensis Spreng. in Syst. Veg., ed. 16. 1: 454 (1824) Amyris novaehollandiae Steud. in Nomencl. Bot., ed. 2. 1: 81 (1840) Izvori

Kategorija:Rodovi Thyrsodieae Kategorija:Monotipski biljni rodovi