Paris Saint-Germain FC

mini|PSG-ov stari grb Paris Saint-Germain (također znan i pod kraticama Paris SG ili samo PSG) je francuski profesionalni nogometni klub, smješten u glavnom gradu Parizu. Klub je osnovan 12. kolovoza 1970. godine, zahvaljujući spajanju dvaju dotadašnjih klubova: Paris FC i Stade Saint-Germain. PSG u prvoj francuskoj nogometnoj ligi (poznatijoj kao Ligue 1) igra od 1974. godine čime drži rekord u najvećem broju sezona provedenih u tom elitnom nogometnom natjecanju za redom, a također se smatra i najuspješnijim francuskim klubom postavši četrnaest puta prvak Francuske, šesnaest puta osvajač kupa, devet puta osvajač liga-kupa i četrnaest puta osvajač superkupa. Osvojio je UEFA Ligu prvaka u sezonama 2024./25. i 2025./26. Također je proglašen najboljim svjetskim klubom 1994. godine po IFFHS-u, a 1998. godine zauzeo je prvo mjesto na UEFA-inoj ljestvici najboljih klubova čime je postao prvi (i do danas jedini) francuski nogometni klub kojem je to uspjelo.

Park prinčeva, kapaciteta 48.713 mjesta, stadion je na kojem igra Paris Saint-Germain još od 1974. godine. Trening centar se zove Camp des Loges koji također postoji od 1974. godine. PSG je također domaćin Pariškog turnira koji se održava na Parku prinčeva od 1975. godine. Službeni grb kluba sadržava crvenu siluetu Eiffelovog tornja s bijelom kraljevskom kolijevkom Luja XIV. koja se nalazi između stupova tornja, a sve na plavoj pozadini s bijelim rubovima. Takav izgled grba inspirirao je Daniela Hechtera da dizajnira dres koji je postao snažan simbol kluba. Dres je plave boje sa središnjom centralnom vertikalnom trakom s bijelim rubovima. Glavni moto kluba je Paris Est Magique, a njegova službena himna je Allez Paris Saint-Germain autora Les Parisiens. Ženski dio kluba postoji od 1971. godine.Paris Football Club, N°8 de juin 1972, p.9. Le PV de l'assemblée générale du 16 mai 1972 précise que 33 féminines sont licenciées au club et une équipe sénior féminine est inscrite en championnat de Paris. Le club comptait quelques licenciées féminines avant la saison 1971–1972 comme l'indique le PV de l'assemblée générale du 4 juin 1971, publié dans Paris St-Germain, N°1 de septembre 1971, p.13, mais il n'y avait pas d'équipe féminine. Klub je jedno vrijeme čak financirao profesionalnu rugby ligu klubova 1995. godine koja je ukinuta samo dvije godine poslije.Philip Dine, French rugby football: a cultural history, Berg Publishers, 2001, pp.179

Paris Saint-Germain jedan je od najpopularnijih nogometnih klubova u Francuskoj; oko 11 % populacije navija za klub što ga čini drugim najpopularnijim klubom u Francuskoj, poslije Marseillea. PSG je treći najbogatiji klub u Francuskoj, iza Lyona i Marseillea. Najveće nogometno suparništvo klub ima upravo s Marseilleom s kojim svake sezone igra tzv. Le Classique. U sezoni 2009./10. prosječan broj gledatelja na domaćim utakmicama PSG-a je bio 33.266 – četvrta najveća posjeta u Ligue 1. Klub je bio jedan od osnivača G-14, a također je i član njegovog nasljednika Europskog udruženja klubova. 31. svibnja 2011. godine Paris Saint-Germain je službeno objavio da je Qatar Investment Authority kupio 70 % kluba, završivši tako višemjesečne spekulacije o tome tko će biti njegov novi vlasnik. Colony Capital i Butler Capital Partners, koji su kupili klub od Canala+ 2006. godine, ostali su manjinski vlasnici.

Povijest Osnovan 12. kolovoza 1970. godine nakon spajanja dotadašnja dva kluba, Stade Saint-Germain i Paris FC, nogometni klub Paris Saint-Germain oduvijek je predstavljao i Pariz i obližnji Saint-Germain-en-Laye. I budući je toliko ljudi željelo vidjeti veliki klub koji nosi boje njihovog grada, početni tim je u početku radio zapanjujućim tempom. U samo četiri godine, klub je došao u sam vrh francuskog nogometa, a do kraja 70-tih godina 20. stoljeća "crveno-plavi" su bili spremni za ulazak u povijesne knjige. 1982. i 1983. godine PSG je osvojio naslov prvaka francuskog kupa, prije nego što su 1986. godine po prvi put postali prvaci francuske Ligue 1 – ostvarenje koje je otvorilo vrata Europe i nekih povijesnih susreta, prvenstveno s Juventusom.

Međutim, koliko god te utakmice bile značajne, 90-te godine 20. stoljeća bile su još plodnije, kada je Paris Saint-Germain ušao u zlatno razdoblje nakon što je klub u svibnju 1991. godine kupio televizijski gigant Canal+. Uz tako ozbiljan kapitalni ulog, klub je postavio još više ciljeve. U razdoblju između 1992. i 1998. godine dosegnuli su dva finala Kupa pobjednika kupova – pobijedivši u onom 1996. godine – polufinale Lige prvaka i dva puta polufinale Kupa UEFA. U domaćim natjecanjima rezultati su bili još bolji, budući je klub osvojio još jedan naslov prvaka Ligue 1, tri francuska kupa, dva liga-kupa i dva prvaka superkupa.

Na žalost mnogih navijača kluba, Paris Saint-Germain do danas nije uspio ponoviti navedene rezultate. Osvojena su još tri trofeja, ali kriza je uvijek bila prisutna tu negdje. Njihova forma konstantno je padala, pa su u sezonama 2004./05. i 2005./06. završili na tek devetom mjestu. Sezona 2006./07. bila je još gora, budući u njoj nisu uspjeli doći do finala niti jednog domaćeg kupa, a ligu su završili na 15. mjestu – tek tri mjesta iznad zone ispadanja u drugu ligu. Nakon prodaje kluba od strane Canala+ Colony Capitalu, Butler Capital Parnersima i Morgan Stanleyju, PSG je nastavio s lošim rezultatima u ligi pa su u sezoni 2007./08. završili na 16. mjestu, samo tri boda iznad zone ispadanja. Ipak, PSG je uspio osvojiti liga-kup i doći do finala francuskog kupa gdje je izgubio od prvaka Ligue 1 Lyona. U sezoni 2008./09. PSG se polako počeo oporavljati i borio se za naslov prvaka gotovo cijele sezone, iako je na kraju završio na 6. mjestu bez mogućnosti odlaska na europska natjecanja sljedeće sezone. Colony Capital otkupio je sve dionice Morgan Stanleyja i na taj način postao 95 %-tni vlasnik kluba. Sezona 2009./10. postala je prva u povijesti u kojoj su oba kluba – i ženski i muški – uspjeli osvojiti nacionalne kupove. PSG je osvojio francuski kup, dok su djevojke osvojile ženski kup.

Sreća kluba napokon se okrenula kada ga je u ljeto 2011. godine kupio Qatar Investment Authority s jednim ciljem: osvojiti Ligu prvaka. Paris Saint-Germain je u sljedećih nekoliko mjeseci doveo brojne igrače, a sezonu 2011./12. u Ligue 1 završili su na drugom mjestu postavivši rekord za najveći broj osvojenih bodova (79) drugoplasiranog kluba u domaćem prvenstvu. U sezoni 2019./20. PSG je dosegnuo najveći uspjeh postavši viceprvak Europe.BAYERN - PSG 1:0 Bayern je prvak Europe, preuzeto 24. kolovoza 2020.

Stadion Stadion Georges Lefèvre bio je od 1904. do 1970. godine glavni stadion na kojem je igrao klub Stade Saint-Germain sve do spajanja sa susjednim klubom Paris FC. Stadion je promijenio ime u Georges Lefèvre 1945. godine po igraču Stade Saint-Germaina koji je poginuo na fronti 1940. godine. Nakon osnivanja Paris Saint-Germaina 1974., Camp des Loges postao je trening centar za klub. 4. studenog 1975. godine PSG-ov trening centar je službeno otvoren, a Pedro Alonso postao je njegov prvi direktor. 15. ožujka 2006. godine Paris Saint-Germain je objavio da će se nakratko preseliti iz svog trening centra koji će se za to vrijeme obnavljati.Le Parisien, N°19445 du 15 mars 2006, p.19 Renovacije su započele u siječnju 2008. godine, a dovršene su 4. listopada iste godine. Kompletna renovacija koštala je 5 milijuna Eura. Inauguriran je 4. studenog 2008. godine. Camp des Loges je trening centar za seniorski tip, ali i za rezervni tip te pripadnike nogometne akademije (muške i ženske) kao i za kompletan ženski dio kluba.

Tijekom sezone 1970./71., PSG je igrao neke utakmice na stadionu Jean-Bouin, ali je posjeta bila puno manja nego na stadionu Georges Lefèvre. PSG je svoje domaće utakmice započeo igrati na Stade de France od sezone 1971./72. 10. studenog 1973. godine PSG je svoju prvu utakmicu odigrao na Parku prinčeva protiv kluba Red Star Saint-Ouen. Međutim, tek je od 1974. godine postao jedini klub koji se koristi tim stadionom. Nekoliko su utakmica morali odigrati i na stadionima Olympique Yves-du-ManoirFrance Football, N°1506 du 11 février 1975, p. 8-9 : PSG-Lyon du 9 février 1975. i Stade de FranceFrance Football, N°1674 du 9 mai 1978, p. 18 : PSG-Nancy du 2 mai 1978.France Football, N°1686 du 1 août 1978, p. 5 et 16 : PSG-Metz du 25 juillet 1978 et France Football, N°1715 du 20 mai 1979, p. 14 : PSG-Angers du 18 février 1979. zbog preuređenja Parka prinčeva.

1992. godine televizijski kanal Canal+, vlasnik PSG-a u to vrijeme, preuzeo je kontrolu na SESE-om, kompanijom koja je držala koncesije na Parku prinčeva od lipnja 1988. godine. Klub je plaćao svoju rentu direktno Canalu+. 28. lipnja 1999. godine grad Pariz je produžio koncesiju za Park prinčeva na dodatnih 15 godina. 18. veljače 2002. godine Paris Saint-Germain u potpunosti je prisvojio stadion, a uredi kluba preseljeni su u novu zgradu.Le Parisien du 17 février 2002, p. 20-21 11. travnja 2006. godine Canal+ je prodao PSG konzorcijumu Colony Capital, Butler Capital Partners i Morganu Stanleyju. Odmah nakon toga grad Pariz je produžio koncesije sve do 2014. godine. Najveća posjeta stadiona u prosjeku izračunata je za sezonu 1999./00. s 43,185 gledatelja po utakmici. Rekord u broju gledatelja i dalje drži utakmica odigrana 2. ožujka 1983. godine između PSG-a i SV Waterschei Thora u četvrtfinalu Kupa pobjednika kupova na kojoj je izbrojano 49.575 gledatelja. Prosječna posjeta domaćih utakmica u sezoni 2009./10. bila je 33.266 što klub smješta na četvrto mjesto najposjećenijih utakmica u Ligue 1.

Navijači mini|250px|Navijači PSG-a za vrijeme utakmice PSG – Benfica, u Kupu UEFA, sezona 2006./07. Navijači kluba poznati su kao parižani (parisiens). U Francuskoj otprilike 11 % populacije navija za Paris Saint-Germain, čime dijeli drugo mjesto na ljestvici najomiljenijih nogometnih klubova u Francuskoj s Lyonom (ispred njih je samo Marseille koji ima 20 % navijača Francuske). U svijetu je PSG drugi najpopularniji francuski klub, odmah iza Marseilla, a slijedi ga Lyon. bivši Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy je jedan od navijača PSG-a.Benjamin Dante, Football et politique, les jeux dangereux, Paris, Solar, 2001, p.35 : « "Au Paris Saint-Germain, j'ai connu toutes les époques. Celle d'Hechter, de Borelli. De Denisot, un grand président et un ami. Je garde en mémoire des gens comme Luis Fernandez, David Ginola, un joueur que j'adore, et George Weah, même si pour lui, il fallait au moins 30 degrés et pas trop de vent pour qu'il soit au top." Nicolas Sarkozy » Paris Saint-Germain je poznat po tome da privlači krajnje desničarske bijele navijače, ali i pripadnike multi-etničke populacije. Tribina Kop of Boulogne je posebno mjesto na Parku prinčeva gdje se nalaze Boulogne Boysi, jedna od najpoznatijih navijačkih skupina kluba. Radi se o jednoj od najpoznatijih tribina u francuskom nogometu zbog česte povezanosti s navijačkim nasiljem i krajnje desničarskim političkim grupama. Skupina je postala poznata ne samo kao sinonim za navijački vandalizam, već i zbog rasizma i fašizma još od 80-tih godina 20. stoljeća, a povezuju ih i s brojnim incidentima koji su se dogodili u prošlosti. Boulogne Boysi su se često tukli s pripadnicima drugih navijačkih skupina PSG-a mnogo godina. Od 2008. godine, u jeku nasilja na Parku prinčeva, francuske vlasti ukinule su čak sedam navijačkih skupina PSG-a: Tribune d'Auteuil, Supras Auteuil 1991, Paris 1970 la Grinta, Les Authentiks, Boulogne Boys (jedna od najstarijih i najpoznatijih huliganskih navijačkih skupina u Francuskoj), Commando Loubard i Milice Paris.

Le Classique