Damjan Hovat od Litve (? – 7. veljače 1475.) bio je hrvatski ban i državnik. Zadnji spomen njegova imena je bio 1474.
Životopis Prezime Horvat upućuje na njegovo hrvatsko podrijetlo. Kao hrvatski ban spominje se od 1471. do 1474. godine. Godine 1471. pridružen je kao ban banu Blažu Podmanickom. Djelujući u vrijeme sve učestalijih turskih progona, nastojao je organizirati obranu zemlje, pa je u srpnju 1471. s Podmanickim sazvao slavonske plemiće na sabor u Rakovac kako bi se dogovorili.
U rujnu su banovi naložili zagrebačkom Kaptolu da istraži neka počinjena nasilja između knezova blagajskih i plemića svetačkih, a u listopadu kralj im je zapovijedio da spriječe nasilje svojih vojnika nad zagrebačkim kanonicima. Posebno se osvrnuo na nemio događaj kada su banski vojnici, uz njihovu dozvolu, opljačkali kaptolski posjed u Varaždinskim Toplicama i ubili dvadesetak ljudi.
U vrijeme pobune (1741.-1742.) ugarskih i hrvatskih velikaša protiv kralja Matije Korvina, koju su predvodili Ivan Vitez od Sredne, zagrebački biskup Osvald Thuz od Laka te njegov brat i bivši slavonski ban Ivan, ban Horvat je ostao na strani vladara. Nakon smjene Podmanickog s banske časti 1742. godine, Horvat je ostao jedinim hrvatskim banom do 20. svibnja 1473. kada kralj upravljanje Slavonijom povjerava Ivanu I. Erneuštu te je od tada Horvatovo djelovanje usmjereno poglavito na upravljanje kraljevinama Hrvatskom i Dalmacijom.
Djelujući kao najpouzdaniji predstavnik kraljevske vlasti u Hrvatskoj, nastojao je oslabiti utjecaj moćnoga zagrebačkog biskupa Thuza te je 1742. štitio građane Gradeca od samovolje braće Thuz i njihovih kaštelana Medvedgrada. Godine 1743. bansku je čast dijelio s bosanskim kraljem Nikolom Iločkim. S njim izdaje u Zagrebu isprave (23. svibnja i 24. kolovoza 1473.) kojima se odgađa parnica između građana Gradeca i Ivana Thuza. U ispravi se nazivaju pored ostalog banovima slavonskim(inter cetera regni Sclauonie bani).
Radi stjecanja novčane potpore za ustroj protuturske obrane, Horvat je održavao diplomatske veze s Mlečanima. U lipnju 1473. njegovi poslanici u Mlecima uspijevaju ishoditi potporu banu i banskoj vojsci (200 dukata u novcu i 1000 u soli te još 200 dukata kao poseban dar banu). Kao hrvatski ban upravljao je tvrđavom Klis, gdje je 1473. izdao ispravu kojom se Dubrovčanima jamči puna sloboda trgovanja na čitavom području vlasti. Isprava je pisana ćiriličnim pismom na hrvatskom jeziku, a ban se u njoj naziva: Hrvat Damjan od Litve rusagov Dalmacie i Hrvat i Slovinske zemle ban. Dobre odnose s hrvatskim banom potvrdilo je 23. svibnja 1473. dubrovačko Vijeće umoljenih je posredovalo u svezi s nekim sporom bana Horvata i turskog namjesnika u Bosni Ajaz-bega, a 15. veljače 1474 odlučilo je pouzdaniku bana Horvata, tada kliškom kaštelanu Jurju Horvatu uputiti 200 dukata kao predujam od ukupnih 500 dukata godišnjeg danka hrvatsko-ugarskom kralju.
Prema povjesničarki Mariji Karbić ban Damjen je umro 7. veljače 1475. godine. Godinu dana kasnije se u ispravi spominje Damjanova udovica Frusina s djecom i njegov brat Petar. Isprava govori o sporu oko nasljeđivanja imanja Gušterovec.
Izvori
Kategorija:Hrvatski banovi Kategorija:Hrvatsko plemstvo