Hector Guimard (10. ožujka 1867., Lyon – 20. svibnja 1942., New York) je bio francuski arhitekt, kipar i dizajner koji je u francusku arhitekturu i dekorativne umjetnosti unio osebujne i stilizirane oblike art nouveaua.Guimard, Hector, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 9. sprnja 2026.
Život i djelo
Hector Guimard rođen je u Lyonu 10. ožujka 1867., a 1878. godine seli se u četvrt Vanves u Parizu, gdje mu je otac postao učitelj gimnastike. U listopadu 1882. upisao se u École nationale supérieure des arts décoratifs , odnosno Školu dekorativnih umjetnosti. Diplomirao je 17. ožujka 1887. i odmah se upisao u École des Beaux-Arts („Likovna akademija u Parizu”) , gdje je studirao arhitekturu, a jedan od profesora bio mu je Viollet-le-Duc.Hector Guimard, Bibliothèque Nationale de France Pristupljeno 9. srpnja 2026. U listopadu 1891. počeo je predavati crtanje i perspektivu mladim ženama na École nationale des arts décoratifs, što je obnašao do srpnja 1900. god.Vigne, Georges, 2016., str. 197.
U Parizu je od 1895. izgrađen niz zgrada u kojima je Guimard mogao ostvariti svoje ideje, uključujući Villu Berthe u Le Vésinetu. U svom portfoliju L'Art dans Habitation Moderne („Umjetnost u modernom stanovanju”) iz 1898., Guimard je dokumentirao nacrte i radove za svoju prvu veliku narudžbu, Castel Béranger (1894.–1899.), na adresi 60 Rue La Fontaine u Parizu. U njemu je također ispovjedno iznio svoj umjetnički kredo organskog jedinstva arhitekture i uređenja interijera. Bila je to prva art nouveu stambena zgrada u Parizu, koja je na natječaju 1899. godine odabrana kao jedna od najboljih fasada novih zgrada u gradu.Vigne, Georges, 2016., str. 40. mini|lijevo|200px|Hector Guimard sa suprugom Adeline, oko 1910. Guimard je bio jedan od najvažnijih francuskih umjetnika secesije, poznat po svojim dizajnima, uključujući stambene građevine i vile (La Surprise u Cabourgu, 1903.), te ulaze u pariški metro (1898.–1913.). Zagovarao je neraskidivo jedinstvo arhitekture, namještaja i dekorativnih dodataka. Guimardov kreativni pogon nije ostavio nijedan element svakodnevnog života netaknutim; nijedan detalj mu se nije činio nevažnim. Na primjer, stvorio je bočicu za toaletnu vodu Kantirix za Svjetsku izložbu u Parizu 1900.Der Kanon des Milliardenerben, Frankfurter Allgemeine Sonntagszeitung, 27. ožujka 2011., str. 57. Pristupljeno 9. srpnja 2026.
Najvažnije djelo ovog razdoblja je Hôtel Guimard, izgrađen 1909. na adresi 122 avenue Mozart u Parizu, deset godina nakon njegovog prvog uspjeha s Hôtel Béranger. Kuća je projektirana na izazovnoj trokutastoj parceli tako da pokaže svoje funkcije na pročelju; njegova nova supruga (amerikanka Adeline Oppenheim) mogla je slikati u sobi s velikim prozorima, dok je on radio u svom uredu u drugom dijelu kuće.Vigne, Georges, 2016., str. 126.–127.
God. 1911., Guimard je dizajnirao sinagogu Agoudas Hakehilos u ulici Pavée u pariškoj četvrti Marais, svoju jedinu vjersku građevinu. Ukupno, između 1890. i 1930. Guimard je projektirao i izgradio oko 50 zgrada, uz 141 ulaz u pariški metro, kao i brojne komade namještaja i druge dekorativne radove. Najpoznatiji je ipak po staklenim i željeznim edikulama ili nadstrešnicama, s ukrasnim secesijskim krivuljama, koje je dizajnirao za pokrivanje ulaza prvih stanica pariškog metroa. Ulazi su trebali biti privlačni, a njihov dizajn podsjećati na grane i zečje jazbine, a ne sugerirati silazak u „industrijski pakao”.Mark Ovenden, Paris Underground, Penguin Books, London, 2009., str. 24. Mnogi stariji ulazi na stanice pariškog metroa još uvijek imaju isprepletene željezne grede koje je on dizajnirao.
Međutim, u 1910-ima secesija je izašla iz mode i do 1960-ih većina njegovih djela je srušena, a samo su dva njegova originalna baldahina metroa još uvijek bila na mjestu. Guimardov kritički ugled oživio je 1960-ih, kada su povjesničari umjetnosti primijetili originalnost i važnost njegovih arhitektonskih i dekorativnih djela, što je Muzej moderne umjetnosti u New Yorku da otkupi neka njegova djela.F. Lanier Graham, Hector Guimard, New York: Muzej moderne umjetnosti, 1970., str. 4.–14. Nastupila je njihova obnova i preostalih 87 ulaza u Guimardovom stilu proglašeno je povijesnim spomenicima 1978. godine.Brian Hardy, Paris Metro Handbook, 3. izdanje, Capital Transport Publishing, Harrow Weald 1999., str. 53.
Literatura Vigne, Georges, Hector Guimard - Le Geste Magnifique de l'Art Nouveau, Editions du Patrimoine, Centre des Monuments National, 2016.
Izvori
Ovaj članak je djelomično preuzet iz članka na njemačkoj Wikipediji pod naslovom Hector Guimard
Vanjske poveznice
Krug Guimard Arhitektonski crteži i radovi Hectora Guimarda, oko 1903. – 1933. (većina oko 1903. – 1929.) u arhivu Knjižnice za arhitekturu i likovne umjetnosti Avery, Sveučilište Columbia
Kategorija:Francuski arhitekti Kategorija:Secesijski arhitekti Kategorija:Dizajneri Kategorija:Industrijski dizajneri