Bijela bunika (lat. Hyoscyamus albus) otrovna je zeljasta biljka iz porodice pomoćnica. Prepoznaje se po gusto dlakavim listovima i kremastožutim ljevkastim cvjetovima, često s purpurno-ljubičastim grlom. Rasprostranjena je u južnoj Europi, sjevernoj Africi, jugozapadnoj Aziji i Makaroneziji.Kew, pristupljeno 12. srpnja 2026.
Morfologija Bijela bunika (Hyoscyamus albus) je jednogodišnja, dvogodišnja ili višegodišnja zeljasta biljka iz porodice pomoćnica. Gusto je dlakava, s dugim bijelim višestaničnim dlakama te kratkim žusto je dlakava, s dugim bijljezdastim i nežljezdastim dlakama. Stabljike su razgranjene, pustenaste i mogu narasti do oko 80 cm visine.
Listovi su jajoliki do gotovo okruglasti, tupi ili gotovo tupi, rjeđe šiljasti. Mogu biti na peteljci ili gotovo sjedeći. Rub im je urezano režnjevit, s okruglastim režnjevima, rjeđe cijel ili vijugav. Listovi su trepavičasti i dlakavi barem s donje strane. Peteljka može biti duga do 10 cm, a plojka do oko 15 × 15 cm, pri osnovi srcolika ili sužena.
Cvatovi su helikoidne cime koje u razvijenom stanju daju izgled klasa; rjeđe je cvat reduciran na jedan cvijet. Mogu biti vršni ili pazušni. Cvjetovi su slabo dvobočno simetrični, dvospolni i imaju brakteje. Donji cvjetovi imaju kratke stapke, a gornji su sjedeći. Brakteje su slične listovima, oblancetaste, romboidne ili jajolike, cijela ruba ili urezano režnjevite.
Čaška je u cvatnji duga 7–20 mm, rjeđe do 26 mm, a u plodu se povećava do oko 18–27 mm, rjeđe do 30 mm. Zvonasta je ili cjevasta, obično s deset žila, mrežasto žilnata i gusto dlakava. Režnjevi čaške su malo nejednaki, trokutasti i šiljasti, u plodu često završavaju sitnim bodljikavim šiljkom.
Vjenčić je ljevkast, dug 12–37 mm, kremastožut, često s purpurno-ljubičastim grlom. Izvana je dlakav. Režnjevi vjenčića su nejednaki i tupi. Prašnici su umetnuti na malo različitim visinama ispod sredine cijevi vjenčića; niti su duže od prašnica i pri osnovi, katkad do donje dvije trećine, dlakave. Prašnice su elipsoidne i žute. Vrat tučka najčešće viri iz cvijeta.
Plod je tobolac, velik oko 8–16 × 5–12,5 mm, elipsoidan do jajolik, s poklopcem koji je u gornjem dijelu slabo dlakav. Sjemenke su sive, sitne, oko 1,1–1,5 mm duge. Zabilježeni su kromosomski brojevi 2n = 34, 51, 68 te n = 17, 34.
Vrsta je vrlo promjenjiva u gustoći dlakavosti te u veličini listova, cvjetova i plodova. Krupniji primjerci s većim cvjetovima i plodovima odgovaraju biljkama koje su ranije izdvajane pod imenom Hyoscyamus major, ali se u obrađenom materijalu takvi primjerci uklapaju u kontinuiranu varijaciju vrste.Solanaceae, pristupljeno 12. srpnja 2026.
Staništa i rasprostranjenost Vrsta raste uz putove, na kamenjarima, stijenama, zidovima i ruševinama, osobito na nitrificiranim i pretežno bazičnim podlogama. Javlja se od razine mora do oko 1300 m nadmorske visine. Rasprostranjena je u južnoj Europi, jugozapadnoj Aziji, sjevernoj Africi i Makaroneziji, osim Zelenortskih otoka. Na Pirenejskom poluotoku prisutna je gotovo posvuda, ali je rjeđa na sjeveru i na Balearima.
Galerija
Sinonimi Homotipski: Hyoscyamus luridus Salisb. in Prodr. Stirp. Chap. Allerton: 131 (1796), nom. illeg. superfl. Heterotipski: Hyoscyamus albus var. exserens Maire in Bull. Soc. Hist. Nat. Afrique N. 29: 438 (1938) Hyoscyamus albus subsp. major (Mill.) Batt. in J.A.Battandier & al., Fl. Algérie, Dicot.: 624 (1890) Hyoscyamus albus proles major'' (Mill.) Rouy in G.Rouy & J.Foucaud, Fl. France 10: 371 (1908) Hyoscyamus albus var. major (Mill.) Lowe in Man. Fl. Madeira 2: 111 (1872) Hyoscyamus canariensis Ker Gawl. in Bot. Reg. 3: t. 180 (1817) Hyoscyamus clusii G.Don in R.Sweet, Sweet's Hort. Brit., ed. 2.: 382 (1830) Hyoscyamus major Mill. in Gard. Dict., ed. 8.: n.° 2 (1768) Hyoscyamus minor Mill. in Gard. Dict., ed. 8.: n.° 4 (1768) Hyoscyamus saguntinus Pau in Not. Bot. Fl. Españ. 3: 34 (1889) Hyoscyamus varians'' Vis. in Flora 12(1 Erg.): 7 (1829)
Izvori
Kategorija:Bunika Kategorija:Otrovne biljke