Ailanthus excelsa, biljna vrsta iz roda pajasena. Prirodno područje ove vrste je Indijski potkontinent i Andamanski otoci.Kew, pristupljeno 19. srpnja 2026.
Morfologija Ailanthus excelsa Roxb. je listopadno stablo, obično visoko 18–25 m, s deblom opsega do oko 2,5 m. Deblo je valjkasto, često ravno i čisto od grana, dok su grane debele, široko razmaknute i tvore snažnu raširenu krošnju. Mlada kora je zelenkasta ili siva i glatka, a na starijim stablima postaje hrapava, s velikim izraženim lisnim ožiljcima. Drvo je krhko pa grane lako stradaju od vjetra.
Listovi otpadaju tijekom hladnijeg dijela godine, a novi se pojavljuju u ožujku i travnju. Perasti su, dugi 30–90 cm, sastavljeni od 8–14 parova naizmjeničnih ili gotovo nasuprotnih liski. Liske su duge 10–15 cm, pri osnovi kose, a rub im je grubo i nepravilno nazubljen. Lisne peteljke duge su 5–8 cm.
Cvjetovi su sitni i žuti, skupljeni u velike otvorene metlice među listovima. Na istom stablu mogu se nalaziti muški, ženski i dvospolni cvjetovi. U središnjoj Indiji cvjeta tijekom veljače i ožujka, a na sjeveru tijekom travnja. Plodovi se razvijaju ubrzo nakon cvatnje i dozrijevaju u svibnju i lipnju, neposredno prije početka monsuna.
Plodovi su lagane, krilate samare koje raznosi vjetar. Jedan kilogram sadrži približno 8.000–10.000 sjemenki. Prirodno obnavljanje sjemenom često je slabo jer su klijanci osjetljivi na zasjenjenje, korove, lošu odvodnju i štetnike. Vrsta se, međutim, dobro obnavlja iz panja i korijenskih izdanaka. Uzgoj Vrsta zahtijeva mnogo svjetla i ne podnosi zasjenu, zadržavanje vode ni hladne i vlažne zime. Najbolje uspijeva na dobro prozračenim, propusnim pjeskovitim i aluvijalnim tlima, ali može rasti i na plitkim suhim te lateritnim tlima, premda je tada rast slabiji. Podnosi približno 500–1900 mm godišnjih oborina i pojavljuje se do oko 900 m nadmorske visine.
Staništa i rasprostranjenost Prirodno je rasprostranjena u središnjoj i sjevernoj dijelovima Indijskog poluotoka. Česta je u Zapadnom Bengalu, Biharu, Odishi, Andhra Pradeshu, Rajasthanu i Maharashtri, rjeđa u Deccanu i Karnataki, a uglavnom izostaje iz vrlo kišnih područja zapadne obale i krajnjeg juga. Raste u mješovitim listopadnim šumama, suhim tropskim šumama i ponekim šumama sala.Ailanthus excelsa Roxb., pristupljeno 19. srpnja 2026. Uporaba Vrlo je korisno višenamjensko stablo. Drvo se upotrebljava za šibice, olovke, sanduke, kutije, stupove, plovke, držala alata i bubnjeve, a vrsta se uzgaja i za stočnu hranu, pošumljavanje degradiranih tala, zaštitu tla i u agrošumarstvu. Kora je izrazito gorka te se u tradicionalnoj uporabi navodi kao adstringens, antipiretik, antispazmodik, antiseptik i ekspektorans, uključujući pripravke protiv astme i bronhitisa. Galerija
Sinonimi Homotipski: Pongelion excelsum (Roxb.) Pierre in Fl. Forest. Cochinch.: t. 295A (1894) Heterotipski: Ailanthus wightii Tiegh. in Ann. Sci. Nat., Bot., sér. 9, 4: 279 (1906) Pongelion wightii Tiegh. in Ann. Sci. Nat., Bot., sér. 9, 4: 277 (1906), nom. provis. Izvori
Kategorija:Pajasen