Šimkent (službeno međunarodno Shymkent; kazaški: Шымкент, latinično Şymkent; ruski: Шымкент; do 1992. na ruskom službeno Чимкент, Čimkent) grad je na jugu Kazahstana. Jedan je od triju kazahstanskih gradova od republičkoga značenja, zajedno s Astanom i Almatijem.
Šimkent čini samostalnu administrativno-teritorijalnu jedinicu i ne pripada Turkistanskoj oblasti, koja ga okružuje. Status grada od republičkoga značenja dobio je 19. lipnja 2018.
Prema službenoj procjeni, 1. srpnja 2026. imao je stanovnika, čime je bio treći grad po broju stanovnika u Kazahstanu, iza Almatija i Astane. Administrativno područje grada prostire se na 1163 km².
Šimkent je jedno od najvažnijih industrijskih, trgovačkih, prometnih, obrazovnih i kulturnih središta južnoga Kazahstana. Među vodećim gospodarskim granama jesu prerada nafte, farmaceutska industrija, metalurgija, prehrambena i tekstilna industrija, građevinarstvo, trgovina i uslužne djelatnosti.
Arheološkim istraživanjima u povijesnom središtu pronađeni su kulturni slojevi iz kraja 3. i početka 2. stoljeća pr. Kr. Zbog toga se starost urbanoga naselja na području današnjega grada procjenjuje na više od 2200 godina.
Ime
Najraširenije tumačenje povezuje ime Šimkent s dvama elementima. Riječ šim ili čim može značiti 'travnata busenica', 'trava', 'livada' ili 'zeleno mjesto', dok riječ kent, iranskoga podrijetla, znači 'grad' ili 'naselje'.
Ime se stoga može protumačiti kao 'zeleni grad', 'grad među livadama' ili 'cvatući grad'. Sastavnica -kent nalazi se i u drugim srednjoazijskim toponimima, primjerice u imenima Taškent, Žarkent i Mankent.
U ruskim se izvorima tijekom 19. i 20. stoljeća upotrebljavala inačica Čimkent. Grad je 1914. preimenovan u Černjajev u čast ruskoga generala Mihaila Černjajeva, koji je zapovijedao ruskim postrojbama pri zauzimanju grada 1864.
Ime Čimkent vraćeno je 1924. godine. Dana 8. rujna 1992. službeni ruski zapis promijenjen je iz Чимкент u Шымкент kako bi se približio kazaškom izgovoru.
Povijest
Stari vijek i srednji vijek
Područje današnjega Šimkenta bilo je naseljeno još u starom vijeku. Arheološko nalazište nalazi se u povijesnom središtu suvremenoga grada i zauzima približno 4,5 hektara.
Istraživanjima je otkriven niz kulturnih slojeva ukupne debljine do 14 metara. Keramika iz najnižih slojeva datirana je u kraj 3. i početak 2. stoljeća pr. Kr.
Razvoj naselja bio je povezan s njegovim položajem na putovima koji su spajali dolinu rijeke Sir-Darje, oaze Srednje Azije i kazahstanske stepe. U blizini se nalazi Sajram, u srednjem vijeku poznat kao Ispidžab, jedno od važnih središta na Putu svile.
Ime Šimkenta pojavljuje se u djelu Zafar-name povjesničara Šarafa ad-Dina Alija Jazdija. Djelo je napisano u 15. stoljeću, a opisuje i događaje iz 1365. i 1366.
Grad i njegova okolica u različitim su razdobljima bili pod utjecajem nekoliko srednjoazijskih država, uključujući državu Timurida i Kazaški Kanat. Tijekom 17. i 18. stoljeća područje je bilo zahvaćeno ratovima između Kazaha i Džungara.
Kokandski Kanat i Rusko Carstvo
Početkom 19. stoljeća Šimkent je ušao u sastav Kokandskoga Kanata. Oko 1810. pretvoren je u utvrđeno vojno i upravno središte. Citadela se nalazila na uzvisini u središtu naselja i nadzirala putove prema Taškentu, Turkistanu i Sajramu.
U rujnu 1864. tvrđavu su zauzele ruske postrojbe pod zapovjedništvom Mihaila Černjajeva. Nakon ruskoga osvajanja Čimkent je postao sjedište okruga u Sir-Darjinskoj oblasti, u sastavu Turkestanskoga generalnog gubernatorstva.
U razdoblju Ruskoga Carstva gradsko se gospodarstvo temeljilo na trgovini, obrtništvu i preradi poljoprivrednih proizvoda. Tijekom 1880-ih osnovana je tvornica za proizvodnju santonina iz biljke Artemisia cina. Smatra se jednom od prethodnica suvremene farmaceutske industrije u Šimkentu.
Dolazak željeznice početkom 20. stoljeća dodatno je ojačao ulogu grada kao trgovačkoga i prometnoga središta.
Sovjetsko razdoblje
Nakon Ruske revolucije grad je najprije pripadao Turkestanskoj Autonomnoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici, zatim Kazaškoj Autonomnoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici, a naposljetku Kazaškoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici.
Čimkent je 1932. postao administrativno središte novoosnovane Južnokazahstanske oblasti.
Tijekom sovjetske industrijalizacije izgrađena su metalurška, kemijska, farmaceutska, prehrambena, tekstilna i građevinska poduzeća. Među najvažnijim pogonima bila je tvornica olova u Čimkentu.
Za vrijeme Drugoga svjetskog rata brojna poduzeća i ustanove iz zapadnih krajeva Sovjetskoga Saveza preseljeni su u Čimkent. Grad je proizvodio metale, streljivo, dijelove za tenkove, optičke instrumente i drugu vojnu opremu.
U poslijeratnim desetljećima broj stanovnika brzo je rastao. Izgrađeni su novi stambeni predjeli, škole, visokoškolske ustanove, bolnice i industrijski pogoni. Tijekom 1980-ih počela je raditi rafinerija nafte u Šimkentu.
Neovisni Kazahstan
Nakon stjecanja neovisnosti Kazahstana 1991. Šimkent je zadržao položaj jednoga od najvažnijih gospodarskih središta na jugu zemlje.
Administrativne granice grada znatno su proširene 2014. uključivanjem naselja i zemljišta iz susjednih rajona. Iste je godine osnovan četvrti gradski rajon, poslije nazvan Karatau.
Dana 19. lipnja 2018. Šimkent je izdvojen iz tadašnje Južnokazahstanske oblasti i dobio je status grada od republičkoga značenja. Upravno središte oblasti premješteno je u Turkistan, a oblast je preimenovana u Turkistansku oblast.
Peti gradski rajon, nazvan Turan, osnovan je 2022.
Zemljopis
Položaj
Šimkent se nalazi na jugu Kazahstana, u podgorskoj ravnici na zapadnom rubu planinskoga sustava Tien Šan, nedaleko od granice s Uzbekistanom.
Grad je udaljen približno 120 km sjeverno od Taškenta, 690 km zapadno od Almatija i više od 1400 km južno od Astane.
Administrativno područje obuhvaća hektara, odnosno 1163 km².
Glavni vodotoci jesu rijeke Badam i Koškarata, zajedno s rukavcem Karasu. Na gradskom se području nalazi devet kanala ukupne duljine oko 91 km, među kojima su kanali Badam, Šimkent, Jangićak, Tekesu i Koškarata.
Državni šumski fond i gradske zelene površine zajedno zauzimaju oko 5333 hektara.
Klima
Šimkent ima kontinentalnu klimu s dugim, vrućim i suhim ljetima te razmjerno blagim zimama u usporedbi sa sjevernim dijelovima Kazahstana.
Najviše oborina padne zimi i u proljeće, dok su ljeta uglavnom suha. Zimi pada snijeg, ali se trajni snježni pokrivač obično ne zadržava dugo.
Zbog južnoga položaja i blizine planina Šimkent pripada najtoplijim velikim gradovima Kazahstana.
Uprava
Šimkent je podijeljen na pet gradskih rajona:
Abaj Al-Farabi Enbekši Karatau Turan
Rajon Karatau osnovan je 2014., a Turan 2022.
Početkom 2026. broj stanovnika po gradskim rajonima bio je:
Rajon Stanovništvo početkom 2026. Abaj 259 325 Al-Farabi 262 566 Enbekši 206 679 Karatau 334 139 Turan 231 341
Na čelu gradske izvršne vlasti nalazi se akim, dužnost približno usporediva s gradonačelnikom ili guvernerom. Od 5. rujna 2023. akim Šimkenta je Gabit Abdimazitovič Sizdikbekov.
Stanovništvo
Šimkent pripada kazahstanskim gradovima s najbržim demografskim rastom. Granicu od milijun stanovnika premašio je 2018. godine.
Početkom 2026. grad je imao stanovnika, a do 1. srpnja iste godine broj stanovnika porastao je na .
Od siječnja do svibnja 2026. prirodni prirast iznosio je 8287 stanovnika. U tom je razdoblju rođena osoba, a umrle su 1974 osobe. Migracijski saldo bio je pozitivan i iznosio je 5783 osobe.
Etnički sastav
Šimkent je višeetnički i višekulturni grad. Prema službenoj procjeni za početak 2026. najveće etničke skupine bile su:
Etnička skupina Broj stanovnika Udio Kazasi 929 724 71,85 % Uzbeci 203 098 15,69 % Rusi 74 404 5,75 % Azerbajdžanci 23 814 1,84 % Tatari 11 346 0,88 % Ostale skupine 51 664 3,99 %
Državni je jezik kazaški. U državnim ustanovama i mjesnoj upravi uz kazaški se službeno upotrebljava i ruski. Značajan dio stanovništva govori i uzbečkim jezikom.
Gospodarstvo
Šimkent je jedno od najvećih industrijskih i trgovačkih središta Kazahstana. Glavne gospodarske grane jesu:
prerada nafte farmaceutska industrija metalurgija proizvodnja hrane i pića tekstilna i odjevna industrija proizvodnja građevinskih materijala promet i logistika trgovina na veliko i malo građevinarstvo i usluge
U prvom tromjesečju 2026. bruto regionalni proizvod iznosio je 1,351838 bilijuna tenga, što je bilo 8,9 % više u realnom iznosu nego u istom razdoblju 2025. Uslužne djelatnosti činile su 61,6 %, a proizvodnja dobara 30,1 % gospodarstva.
Od siječnja do lipnja 2026. industrijska proizvodnja dosegnula je 817,4593 milijarde tenga, odnosno 11 % više nego u istom razdoblju 2025. Proizvodnja u prerađivačkoj industriji povećala se za 9,6 %.
Vrijednost građevinskih radova u istom je razdoblju iznosila 136,2557 milijardi tenga, a završeno je 558 600 m² novih stambenih prostora. Ulaganja u dugotrajnu imovinu iznosila su 308,3848 milijardi tenga.
Jedno od najvažnijih poduzeća jest rafinerija nafte u Šimkentu, koja proizvodi benzin, dizelsko gorivo, kerozin i druge naftne proizvode. Grad ima i dugu tradiciju farmaceutske proizvodnje te nekoliko suvremenih tvornica lijekova.
Na gradskom području djeluju posebna gospodarska zona Ońtústik, nekoliko industrijskih zona te prometno-logistička središta.
Dana 1. srpnja 2026. u gradu je bilo registrirano pravnih osoba, od kojih je bilo aktivno. Veliku većinu aktivnih subjekata činila su mala poduzeća.
Promet
Šimkent je važno prometno čvorište južnoga Kazahstana. Cestovnim, željezničkim i zračnim vezama povezan je s Taškentom, Turkistanom, Tarazom, Almatijem i drugim dijelovima države.
Kroz grad ili njegovu okolicu prolaze međunarodni cestovni pravci Taškent – Šimkent – Taraz – Almati i Taškent – Šimkent – Turkistan – Samara.
Gradski promet
Javni prijevoz temelji se ponajprije na razgranatoj mreži autobusnih linija. Linije povezuju središte s rubnim gradskim četvrtima i područjima koja su u gradske granice uključena nakon proširenja 2014.
Prijevoz se može plaćati elektroničkim karticama i drugim digitalnim sustavima.
Željeznica
Željeznički kolodvor Šimkent nalazi se na pruzi koja povezuje Taškent, Aris, Taraz i Almati. Iz grada prometuju putnički vlakovi prema najvećim kazahstanskim gradovima i pojedinim susjednim državama.
Zapadno od Šimkenta nalazi se Aris, jedno od najvažnijih željezničkih čvorišta u Kazahstanu.
Zračni promet
Međunarodna zračna luka Šimkent služi domaćim i međunarodnim letovima te je jedna od glavnih baza zrakoplovne tvrtke SCAT Airlines.
Novi putnički terminal otvoren je 25. prosinca 2024. Ima površinu od m², a godišnji kapacitet zračne luke povećao je s na šest milijuna putnika.
Razvojni planovi obuhvaćaju gradnju nove uzletno-sletne staze duljine 3,5 km i multimodalnoga prometno-logističkog središta povezanoga s posebnom gospodarskom zonom Ońtústik.
Obrazovanje i znanost
Šimkent je važno visokoškolsko središte južnoga Kazahstana. U gradu djeluju sveučilišta, akademije, tehnički i strukovni fakulteti te znanstveno-istraživačke ustanove.
Među glavnim visokoškolskim ustanovama jesu:
Istraživačko sveučilište Južnoga Kazahstana „Muhtar Auezov”, jedno od najvećih multidisciplinarnih sveučilišta u zemlji Medicinska akademija Južnoga Kazahstana, specijalizirana za medicinu, farmaciju i zdravstvene znanosti Pedagoško sveučilište Južnoga Kazahstana „Özbekäli Jänibekov” Sveučilište u Šimkentu Sveučilište Miras Inovacijsko sveučilište Srednje Azije
Na gradskim sveučilištima studiraju studenti iz cijeloga Kazahstana, Uzbekistana i drugih srednjoazijskih država.
Zdravstvo
Šimkent je važno zdravstveno središte za cijeli južni Kazahstan. U gradu se nalaze opće bolnice, dijagnostički centri, kardiološke, onkološke i infektološke ustanove, rodilišta, poliklinike, hitne službe i privatne klinike.