Povelja kralja Stjepana II. samostanu sv. Benedikta u Splitu vladarska je isprava hrvatskoga kralja Stjepana II. (1089. – 1090/91.) iz 1089. godine kojom se ženskom samostanu sv. Benedikta u Splitu potvrđuje darovnica kralja Dmitra Zvonimira rečenom samostanu, nastala između 1076. i 1078. godine, kojom je benediktinkama dodijeljeno u vlasništvo zemljište Pustica u Lažanima na južnoj padini planine Kozjak. Radi se o kronološki posljednjoj sačuvanoj ispravi hrvatskih narodnih vladara.
Datacija i nastanak
Isprava hrvatskog kralja Stjepana II. kojom se splitskim benediktinkama potvrđuje zemljište Pustica u Lažanima na području današnjih Kaštela ne donosi potpunu dataciju, odnosno, ona izostaje u dijelu gdje bi se po diplomatičkim pravilima trebala nalaziti, ali se može dokučiti analizom teksta naracije u kojem piše da je izdana na blagdan Male Gospe koji je nepomičan blagdan koji pada na 8. rujna. Iz teksta se može zaključiti da su na blagdan Male Gospe došli na kraljevski dvor velikaši, upravitelji crkava i samostana te običan puk radi različitih državnih i pravnih poslova kraljevstva te da je hrvatska dvorska kancelarija u to vrijeme izdala više kraljevskih isprava.
Obilježja i sadržaj
Isprava je pisana beneventanom na pergameni veličine 32,5x27,3 cm koja se čuva u Državnom arhivu u Zagrebu u zbirci Documenta antiquissima. Pergamena je vidljivo oštećena i propala u gornjem središnjem i donjem lijevom dijelu. Na prednjem je dijelu žućkaste, a na stražnjem tamnožute boje. Na poleđini se nalazi regesta iz 18. stoljeća. U tekstu isprave spominje se dvaput da je imala pečat, ali on nije sačuvan.
Invokacija se spominje u obliku "U ime Kristovo" (In Christi nomine), a uz nju sadrži i simboličku invokaciju u znaku križa. Datacija ne odgovara drugim poveljama hrvatskih vladara, jer je opisna i bez dana, mjeseca, godine i indikcije. Datum izdavanja isprave naznačen je u daljnjem dijelu teksta, unutar naracije te isprave, iz čega se može zaključiti da je izdana početkom rujna 1089. godine.
Intitulacija je identična kao u ispravi kralja Zvonimira iz 1076.-1078. godine i glasi "Ja Stjepan, božjom voljom kralj Hrvata i Dalmatinaca" (Stephanus ego, nutu dei Chroato[rum et Dalmatinorum rex]). Devocija je sadržana u okviru intitulacije i glasi "Božjom voljom" (nutu dei). Inskripcija ne postoji u ispravi kao samostalna diplomatička formula, kao i u ostalim ispravama hrvatskih vladara, kao ni salutacija. Arenga u ispravi hrvatskog kralja Stjepana II. kojom potvrđuje darovnicu svog prethodnika na prijestolju, a u korist redovnica benediktinskog samostana u Splitu glasi:
Arenga u ovoj ispravi dolazi nakon promulgacije što je rijetkost u sačuvanim ispravama hrvatskih vladara, a imajući u vidu i nedostatak standardizirane datacije, dolazi se do zaključka da je redoslijed diplomatičkih formula izmiješan. Iz toga razloga ju je povjesničarka Nada Klaić (1920. – 1988.) smatrala krivotvorinom iz druge polovice 12. stoljeća, a istog je stava bio i povjesničar Viktor Novak (1889. – 1977.).
Notifikacija, kojom se najavljuje sadržaj isprave glasi "Nastojao sam u ovom dokumentu izložiti slijed događaja i razlog donošenja ove odredbe, kako bi svi stanovnici našega kraljevstva, milošću božanske zaštite, bili o tome obaviješteni." (...huius paginis seriem uel dictaminis causam cunctis nostri regni conprouincialibus ad fut(uram diuini munimini)s gratia notare his studui scriptis). U ispravi se nalazi opširna i samostalna naracija, a dispozicija je kratka jer se njome potvrđuje darovanje prethodnog vladara. Sankcija u ispravi odudara od one koju potvrđuje, i u njoj se prijeti onome tko se drzne učiniti protivno potvrdi i pečatu ove isprave, a ako doista pokuša oskrvnuti dana prava da se na njega sruči srdžba troimenog i jedinog Boga te da ga stigne prokletstvo 318 svetih otaca i neka bude predan paklu s Judom izdajicom.
Koroboracija se nalazi u ispravi kao posve samostalna diplomatička formula "I to tako da se nitko od naših nasljednika, niti bilo koja osoba — bilo visokog ili niskog položaja — ni na koji način ne smije protiviti ovim našim potvrdama i otisku pečata." (ita quidem, ut nostrorum successorum [n]ul[lus] uel cuiuslibet persona magna uel parua nullo modo his nostris firmationibus et sigilli impressioni contraire debeat).
Vidi još
Povelja kralja Petra Krešimira IV. o imunitetu samostana sv. Ivana (1060.) Povelja kralja Petra Krešimira IV. (1066.) Povelja kralja Petra Krešimira IV. (1071.) Povelja kralja Zvonimira samostanu sv. Benedikta u Splitu
Izvori
Literatura
Vanjske poveznice
Kategorija:Hrvatska za narodnih vladara Kategorija:Hrvatska pravna povijest Kategorija:Izvori za hrvatsku povijest Kategorija:Povelje Kategorija:Hrvatski povijesni dokumenti