Fonestemi su uzorci glasova koji se sustavno pojavljuju s određenim značenjima u jeziku. Ovaj je koncept 1930. godine predstavio britanski lingvist J. R. Firth, sastavivši termin od grčkih riječi φωνή (phoné, 'zvuk') i αἴσθημα (aisthema, 'zapažanje'). Na primjer, glasovi „lj” i „nj” u hrvatskome se pojavljuju u riječima za nečiste i neugodne pojave, kao što su prljav, ljaga, gnjilo i ljigavo.
Fonestem se razlikuje od fonema (najmanje jedinice koja razlikuje značenje) i morfema (najmanje jedinice koja nosi značenje) jer ne ispunjuje osnovni kriterij kompozicionalnosti.
U „teoriji znakova” C. S. Peircea fonestem se smatra „ikonom” umjesto „simbolom” ili „indeksom”.
Prepoznavanje Fonestemi su ključni za proučavanje unutarnje strukture riječi jer su naizgled slučaj nekompozicionalne unutarnje strukture; odnosno, riječi s fonestemom sadrže jezični materijal koji nije morfem. Fonestemi „fasciniraju neke lingviste”, riječima lingvista Bena Zimmera, u procesima koji mogu postati „mistični” i „neznanstveni”.Bob Garfield i Mike Vuolo (20. listopada 2014.). "Where Did the Word Snark Come From?". Lexicon Valley (Podcast). Slate. Vrijeme: 0:27:30. Pristupljeno 6. prosinca 2015.
Na primjer, engleski fonestem „gl-” pojavljuje se u velikom broju riječi koje se odnose na svjetlost ili vid, kao što su glitter, glisten, glow, gleam, glare, gloss i tako dalje. Unatoč tomu, preostali dijelovi tih riječi ne čine fonesteme (tj. ne udružuju oblik i značenje), pa tako „-isten”, „-ow” i „-eam” nemaju značajan doprinos u riječima glisten, glow i gleam. Fonesteme je moguće empirički utvrditi na nekoliko glavnih načina.
Korpusna istraživanja Prvi je način korpusno istraživanje, u kojemu se riječi nekog jezika analiziraju statistički, a određeni par oblika i značenja (fonestem) ima ili nema statistički neobičnu distribuciju u leksikonu.
Korpusna istraživanja znanstveniku mogu dati uvid u stanje leksikona, što je važan početni korak, no važno je imati na umu da oni ne mogu pružiti informacije o tome što i kako fonestemi predstavljaju govornicima jezika.
Istraživanje uzoraka u neologizmima Drugi način zasniva se na ulozi fonestema u kovanju i interpretaciji neologizama (novih riječi). Niz je istraživanja pokazao da pri kovanju ili interpretaciji novih riječi govornici u načelu slijede uzorke fonestema u njihovom jeziku. Na primjer, poznato je da je riječ bangle u engleskome posuđenica iz hindskoga, no govornici engleskoga najčešće je asociraju s engleskom onomatopejom poput bang ('prasak'). Ovom se metodom može dokazati vitalnost fonestemskih uzoraka, no ne donosi nova saznanja o tome što i kako fonestemi predstavljaju govornicima.
Istraživanje uzoraka lingvističkog procesuiranja Treći način upotrebljava psiholingvističku metodologiju za istraživanje točne uloge fonestema u procesuiranju jezika. Jedna od tih metoda je fonestemska priprema (priming) – slična morfološkoj pripremi – kojom se može pokazati da govornici procesuiraju fonesteme na sličan način kao i morfeme unatoč činjenici da fonestemi nisu kompozicionalni dijelovi jezika.
Nekoliko je eksperimenata nastojalo istražiti psihološku prisutnost fonestema u engleskome i švedskome jeziku. Jedan od njih provela je Margaret Magnus kod 2000 ispitanika, koje se ispitivala produkcija i prepoznavanje fonestema.
Međujezične sličnosti Iako su fonestemi specifični za pojedini jezik, pokazalo se da govornici mogu osjetiti neke fonesteme (poput „fl-” i „tr-”) bez obzira na različitu korespondenciju zvuka i značenja u leksikonu njihovog materinjeg jezika (npr. engleskog, francuskog, španjolskog ili makedonskog).
Vidi još
stopljenice, riječi koje se sastoje od dvije riječi fonestetika, ugoda povezana sa zvučnošću riječi ili dijelova riječi
Izvori
Kategorija:Fonologija Kategorija:Semantika