Erioseira je biljni rod u porodici rutovki. Prirodno područje rasprostranjenosti ovog roda je jugozapadna, istočna i jugoistočna Australija. rod je opisan 2025.Plants of the World online Pristupljeno 8. kolovoza 2026. Etimologija Ime roda Erioseira je sastavljeno od starogrčkog erion, „vuna”, i seira, „uže, konopac”. Time su autori sačuvali smisao starog imena Erionema („vuna + nit”), koje se odnosilo na dlakave filamente prašnika.
Morfologija Erionema su grmovi ili manja stabla. Grančice su gole ili s raspršenim jednostavnim dlačicama, rijetko sa sitnim zvjezdastim dlačicama, a često su gusto prekrivene izbočenim žljezdastim bradavicama. Listovi su naizmjenični, sjedeći ili kratko peteljkasti, većinom duži od 1 cm, plosnati, udubljeni ili uzdužno presavijeni, rjeđe gotovo valjkasti ili podvijenih rubova; nemaju nitaste sklereide ni palistićne izrasline. Cvjetovi su pazušni, pojedinačni ili u malocvjetnim cimama, uglavnom uspravni i peteročlani. Lapova je 5, slobodni su i goli. Latica je obično 5, slobodne su, preklapajuće i raširene, bijele do blijedoružičaste; s unutarnje su strane uglavnom papilozne, vrh im nije povijen prema unutra i otpadaju prije razvoja ploda. Iznimka je E. virgata s četveročlanim cvjetovima.
Prašnika je 10; filamenti su slobodni, spljošteni i najčešće dlakavi. Antere su versatilne, s malim bijelim vršnim privjeskom, a pri njegovoj osnovi nalaze se dvije, rijetko više uljnih žlijezda. Upravo su te žlijezde jedno od najboljih dijagnostičkih obilježja roda. Disk je širi od osnove plodnice. Plodnicu uglavnom čini 5 karpela, kratko sraslih pri osnovi, koji su više slobodni sve do zajedničkog vrata tučka; vrat je gol, a njuška gotovo glavičasta. Kokiji su obično kljunasti.
Sjemenke su osobito karakteristične: bočno spljoštene, elipsoidne do duguljaste, duge oko 3,5–5 mm, sa smeđom do crnom, glatkom i sjajnom vanjskom testom. Hilum je dug i uzak te se proteže adaksijalnom stranom prema osnovi, dok su rafa i halaza bazalne. Autori upravo tu građu sjemena, zajedno sa žlijezdama na anterama, smatraju jakim morfološkim obilježjima kojima se Erioseira razlikuje od ostalih rodova nekadašnje široko shvaćene Philotheca. Target capture sequencing clarifies key relationships in the Eriostemon group ..., pristupljeno 8. kolovoza 2026. Povijest roda Filogenetski razlog za izdvajanje također je vrlo čvrst. Nekadašnja Philotheca sect. Erionema potvrđena je kao monofiletska i u ranijim plastidnim i nuklearnim analizama i u novoj analizi nuklearne DNA; pojavljuje se kao sestrinska skupina kladi koja obuhvaća Drummondita, Geleznowia i Philotheca s.str. Autori su zato zaključili da je prirodnije priznati Erioseira kao zaseban rod nego utopiti Drummondita i Geleznowia u golemo i morfološki vrlo raznoliko Philotheca. Vrste Erioseira affinis (Sprague) Batty & Bayly Erioseira brevipedunculata (Bayly) Batty & Bayly Erioseira brucei (F.Muell.) H.K.Orel & Bayly Erioseira buxifolia (Sm.) H.K.Orel & Bayly Erioseira conduplicata (Paul G.Wilson) H.K.Orel & Bayly Erioseira epilosa (Paul G.Wilson) H.K.Orel & Bayly Erioseira euroensis (Bayly) Batty & Bayly Erioseira freyciana (Rozefelds) H.K.Orel & Bayly Erioseira glasshousiensis (Domin) H.K.Orel & Bayly Erioseira hispidula (Sieber ex Spreng.) H.K.Orel & Bayly Erioseira myoporoides (DC.) H.K.Orel & Bayly Erioseira obovalis (A.Cunn.) H.K.Orel & Bayly Erioseira obovatifolia (Bayly) H.K.Orel & Bayly Erioseira petraea (Rozefelds) Batty & Bayly Erioseira queenslandica (C.T.White) H.K.Orel & Bayly Erioseira scabra (Paxton) H.K.Orel & Bayly Erioseira trachyphylla (F.Muell.) H.K.Orel & Bayly Erioseira verrucosa (A.Rich.) H.K.Orel & Bayly Erioseira virgata (A.Cunn. ex Hook.f.) H.K.Orel & Bayly
Izvori
Kategorija:Rodovi Eriostemoninae