Toxosiphon macropodus je biljna vrsta iz porodice rutovki (Rutaceae). Prirodno područje rasprostranjenosti ove vrste je od Ekvadora do Bolivije i zapadnog Brazila. To je drvo i raste prvenstveno u vlažnom tropskom biomu.Kew, pristupljeno 10. kolovoza 2026.
Morfologija T. macropodus je uglavnom grm, visok oko 0,5–2 m, iznimno do 10 m; brazilski izvor ga jednostavno vodi kao stablo. Listovi su jednolisni, s obrnuto lancetastom do usko obrnutojajastom plojkom dugom oko 11–34 cm, čitava ruba, s 10–15 parova sekundarnih žila. Peteljka je duga približno 1,5–9,6 cm.
Cvat je vršan, jednom ili dvaput dihotomno razgranat. Lapovi su veliki, lancetasti do usko obrnutojajasti i bijeli. Vjenčić je izrazito zigomorfan, dug oko 4–5,4 cm; cijev je zakrivljena, a režnjevi široko obrnutojajasti i rašireni.
I ovdje postoji vrlo karakterističan androecij: 2 plodna prašnika i 4 ili 5 staminodija. Filamenti plodnih prašnika prirasli su uz cijev vjenčića, osim završnih 7–8 mm; antere su duguljaste, žute i nose mesnate dvorežnjaste privjeske. Staminodiji nisu svi jednako položeni niti jednako srasli s vjenčićem. Disk je cjelovit ili tek slabo valovit.
Karpeli su u pupu i za cvatnje goli, ali nakon cvatnje postaju gusto sitnodlakavi. Vrat može biti dug do 4 cm i većim je dijelom gusto dlakav, a njuška je koso postavljena. Plod čine gusto dlakavi merikarpi s vrlo razvijenim krilom, širokim oko 1 cm. Sjemenke su oko 8 × 4,5 mm, tamnosmeđe do olovnosive i kvržičaste po bridovima. Stanište i rasprostranjenost Vrsta raste istočno od Anda, u amazonskim dijelovima Ekvadora, Perua, Bolivije i Brazila, približno između 100 i 1200 m nadmorske visine; zabilježena je i u suhim i u primarnim šumama.WFO, pristupljeno 10. kolovoza 2026.
Sinonimi Homotipski: Erythrochiton macropodus K.Krause in Notizbl. Königl. Bot. Gart. Berlin 6: 146 (1914) Heterotipski: Erythrochiton delitescens C.V.Morton in Bull. Torrey Bot. Club 60: 356 (1933)
Izvori
Kategorija:Toxosiphon