Citrus glauca je biljna vrsta iz roda agruma (Citrus) i porodice rutovki (Rutaceae), koja je nekoć bila jedina vrsta monotipskog roda Eremocitrus Swingle.” Prirodno područje rasprostranjenosti ove vrste je istočna Australija.Kew, pristupljeno 16. kolovoza 2026..
Walter Tennyson Swingle opisao ga je 1914. u Journal of Agricultural Research 2: 86, a kombinaciju Eremocitrus glauca objavio je na str. 88. Jedina vrsta roda bila je australska pustinjska limeta, danas prihvaćena kao Citrus glauca (Lindl.) Burkill. Swingle je rod izdvojio zbog izrazitih prilagodbi sušnim područjima, a njegov je rad čak nosio naslov o novom rodu otpornih na hladnoću i sušu australskih citrusa. Etimologija Ime Eremocitrus sastavljeno je od grčkog erēmos / erēmia, „pustinja, pusto mjesto”, i imena Citrus, pa doslovno označava „pustinjski citrus”. Epitet glauca odnosi se na karakterističnu sivkastozelenu do modrozelenkastu boju lišća i mladih izbojaka.A Grammatical Dictionary of Botanical Latin, pristupljeno 16. kolovoza 2026. Morfologija Biljka je izrazito trnovit grm ili manje stablo. Često ostaje visoka svega nekoliko metara, premda u povoljnim uvjetima može prerasti u stablo do približno 10 m. Zabilježeni su i iznimno veliki primjerci; jedan iz Queenslanda dosezao je oko 7,5 m visine i imao široku, zaobljenu krošnju, očito zahvaljujući dostupnoj podzemnoj vodi. Grane nose ravne ili blago zakrivljene trnove, a mladi izbojci su tanki i sivkastozeleni.
Listovi su jednostavni, vrlo debeli i kožasti, najčešće 25–40 × 4–10 mm, duguljasti, linearni do izduženo obrnuto klinasti, na vrhu tupi i često malo urezani. Obje su strane prekrivene priljubljenim sivkastim dlačicama, kutikula je debela, a puči udubljene. Listovi su često postavljeni gotovo bridom prema jakom svjetlu, što dodatno smanjuje gubitak vode. Kod mladih biljaka isprva se razvijaju vrlo uski listovi ili katafili, dok se snažniji nadzemni rast javlja tek nakon što biljka razvije velik korijenski sustav.
Cvjetovi su vrlo sitni, dugi oko 3–5 mm i široki 5–8, ponekad do 10 mm. Rastu pojedinačno ili po dva do tri u pazušcima listova. Cvijet je tro- do peteročlan, a prašnika ima približno tri do četiri puta više nego latica. Plodnica ima 3–5 pretinaca. Plod je gotovo kuglast, obrnuto jajast ili kratko jajast, približno 7–12 × 8–10 mm; kora mu je tanka, a meso sočno i ugodno kiselo. Mjehurići pulpe sitni su, gotovo kuglasti i međusobno gotovo slobodni. Sjemenke su sitne, ovalne, grube površine i monoembrijske. Givaudan Citrus Variety, pristupljeno 16. kolovoza 2026. Prilagodbe suši Citrus glauca izraziti je kserofit. Podnosi dugotrajnu sušu i vruće, suhe vjetrove; u teškoj suši odbacuje listove, nakon čega fotosintezu u smanjenom opsegu nastavljaju sivkastozelene grančice. Mlade biljke najprije ulažu velik dio rasta u razgranat korijenski sustav, a tek zatim razvijaju snažnije izdanke i normalno lišće. Korijen podnosi i razmjerno visoke koncentracije soli u tlu. Stara opažanja iz uzgoja pokazuju i zamjetnu otpornost na hladnoću; biljke u mirovanju podnosile su temperature ispod približno –5 °C.
Rasprostranjenost i stanište Kew danas navodi prirodni areal u Queenslandu, Novom Južnom Walesu i jugoistočnoj Južnoj Australiji, uglavnom u pustinjskim i suhim grmolikim područjima. Stariji opisi navode suhe šikare, suhe šume i pješčenjačke izdanke unutar otvorenih šuma eukalipta tipa „poplar box”.
Uporaba Sitni kiseli plod može se jesti sirov ili prerađen; koristi se cijeli, zajedno s korom, za napitke, marmelade, džemove i umake, a australska pustinjska limeta postala je poznata i kao bushfood. Biljka je zanimljiva i voćarskoj struci zbog velike otpornosti na sušu i slanost. Upotrebljavana je kao podloga za vrste roda Citrus, a uspješno se i cijepi na citruse. Križana je s više citrusa u pokušajima dobivanja otpornijih hibrida.Useful Tropical Plants, pristupljeno 16. kolovoza 2026. Galerija
Sinonimi Homotipski: Atalantia glauca (Lindl.) Benth. & Hook.f. in Gen. Pl. Kew. 1: 305 (1862) Eremocitrus glauca (Lindl.) Swingle in J. Agric. Res. 2: 88 (1914) Triphasia glauca Lindl. in T.L.Mitchell, J. Exped. Trop. Australia: 353 (1848) Heterotipski: Atalantia glauca var. inermis F.M.Bailey in Queensland Agric. J., n.s., 3: 29 (1915)
Izvori
Kategorija:Agrumi