Povelja kralja Petra Krešimira IV. samostanu sv. Krševana u Zadru za otok Maun, darovnica koju je hrvatsko-dalmatinski kralj Petar Krešimir IV. (1059. – 1074.) izdao 10. rujna 1069. godine, a kojom muškom benediktinskom samostanu sv. Krševana u Zadru darovao u posjed otočić Maun u Jadranskom moru.
Osobitost u sadržaju darovnice je što se navodi da se otok Maun nalazi u "našemu dalmatinskome moru" (in nostro dalmatico mari) i što dalje piše da se Krešimirova kraljevska vlast "proširila na kopnu i moru" (quia deus omnipotens terra marique nostrum prolongauit regnum).Petar Krešimir IV. – Hrvatska enciklopedija
Ova Krešimirova isprava je osobita i stoga što se u njoj spominju "djela naših prethodnika" (in gestis antecessorum nostrorum), što implicira tadašnje postojanje kraljevskih kronika, koje su u međuvremenu izgubljene, a u hrvatskoj historiografiji su poznate pod nazivom Gesta regum Chroatorum.
Datacija i nastanak
Datacija je u ovoj ispravi specifična i ponešto odudara od drugih, sačuvanih u poveljama istog hrvatskog vladara. Ona glasi "Godine utjelovljenja Gospodina našega Isusa Krista 1069., u sedmoj indikciji, s epaktom 20 i konkurentom 3." (anno dominice incarnacionis Jhesu Christi, domini nostri MLXVIIII, indictione VII, epacta vero (XX). V. concurrente III) iz čega proizlazi da se sastoji od godine po inkarnaciji, epakte i konkurente, čime se razlikuje od prakse većine drugih sačuvanih isprava hrvatskih narodnih vladara. Njena osobitost je i to što ne dolazi odmah nakon invokacije, kao u većini drugih sačuvanih vladarskih povelja, nego tek poslije invokacije, arenge i intitulacije s devocijom. Stoga se pretpostavlja da je Krešimirova isprava za posjed Diklo iz 1067. godine, u kojoj se nalazi takva formula datacije, poslužila kao formula za ispravu iz 1069. godine, čime je obrazac datiranja starije isprave utjecao na dataciju mlađe.
Obilježja i sadržaj
Isprava je sačuvana u prijepisu iz 13. stoljeća, pisana goticom na pergameni veličine 23,3x18,5 cm. Na stražnjoj strani nalazi se regesta iz 17. stoljeća. Invokacija je simbolična, u obliku povećeg križa što predstavlja svečaniji karakter isprave.
U ovoj vladarskoj ispravi intitulacija je zamijenila mjesto s arengom, neobično je dugačka i sadrži elemente devocije i drugih dodataka. Ona glasi: "...Stoga ja, Krešimir, koji milošću Božjom upravljam kraljevstvima Hrvatske i Dalmacije te držim uzde kraljevstva svoga djeda Krešimira blažene uspomene i svoga oca, kralja Stjepana, koji blaženo počiva u Elizejskim poljanama..." (...Ideo ego Cresimirus, diuina gratia largiente Chroacie atque Dalmacie iura gubernans, acque aui mei beate memorie Cresimir, regie, patrisque .mei regis Stephani in elisio campo feliciter quiescentis, habenas regni retinens...).
Elementi devocije sadržani su na više mjesta (diuina gratia largiente..., atque aui mei..., patrisque mei..., habenas regni retinens...) i nalaze se unutar intitulacije. U njima se Krešimir poziva ujedno na božanski i na ljudski, preko svojih predaka, izvor svoje vlasti.
Arenga, u ispravi kojom kralj Petar Krešimir IV. daruje samostanu sv. Krševana otok Maun, je poprilično opširna i slijedi nakon simbolične invokacije u znaku križa, a glasi:
Notifikacija nedostaje u ispravi, a naracija je opširnija i nalazi se na svom standardnom mjestu, neovisno o tome što je arenga zamijenila mjesto s datacijom. U naraciji se pripovijeda da je kralj Petar Krešimir IV. zasjedao u svom dvoru u Ninu (in nostro nonensi cenaculo residens) zajedno sa svojim županima, dvorjanima, banovima i kapelanima kraljevstva i razmišljao o tome kako da sačuva od predaka baštinjeno kraljevstvo. Stoga je odlučio kao čin zahvale Bogu darovati benediktinskim redovnicima samostana sv. Krševana iz Zadra otok Maun, iz zahvale što je Bog proširio njegovo kraljevstvo i na kopnu i na moru, ali i za spas svoje duše.
Dispozicija slijedi poslije naracije te se proteže do sankcije. Unutar nje sadržana je i peticija. U sadržaju se ukratko donosi kraljeva odluka kojom samostanu sv. Krševana daruje "vlastiti otok koji leži u našem dalmatinskom moru, koji se zove Maun, kojemu se pak s istočne strane nalazi drugu otok, hrvatskim jezikom zvan Vir" (nostram propríam insulam, in nostro dalmatico mari sitam, que vocatur Mauni, cui ex orientali parte adiacet insula, que in vulgari sclauonico Veru, nuncupatur). Kralj zahtjeva da samostan sv. Krševana uživa posjed otoka Mauna uvijek i bez uznemiravanja od bilo kakvog smrtnika.
Sankcija je veoma opširna i sadržajna, jer kralj želi da njegovo darivanje bude čvrsto i trajno te ga učvršćuje svojom potvrdom, ali i potvrdom i svjedočanstvom svojih biskupa, prijeteći jednako materijalnom i duhovnom kaznom. Duhovna kazna odnosi se na srdžbu koja će zateći svakoga tko bi se usudio uznemiravati samostan i njegovo pravo posjeda i prijeti mu se božanskim sudom i da će ga zadesiti sudbina Heroda, Jude i Šimuna Maga te da će ga snaći prokletstvo svemogućega Boga, svetih apostola i čitavog zbora svetaca. Materijalna kazna na kraljevskom sudu iznosila je 100 libara zlata i da bude u čitavom kraljevstvu zauvijek ozloglašen.
Formula koroboracije prezentira se u svjedocima; popis svjedoka je opširan, a na njegovom vrhu nalazi se i sam kralj, iako je on već spomenut u intitulacije same isprave. Na kraju navođenja svjedoka, navodi se da je isprava bila napisana i potvrđena od strane hrvatskog biskupa Anastazija po nalogu i volji hrvatskog kralja Petra Krešimira IV.
U ispravi se nalazi dvostruka aprekacija, prvi put kao dio cjeline u dijelu teksta "...to sam uspješno napisao i potvrdio u gradu Ninu" (scripsi et confirmaui feliciter in ciuitate Nona), a drugi put samostalno kao Amen.
Vidi još
Povelja kralja Mihajla Krešimira II. (950.) Povelja kralja Petra Krešimira IV. o imunitetu samostana sv. Ivana (1060.) Povelja kralja Petra Krešimira IV. (1066.) Povelja kralja Petra Krešimira IV. (1071.) Hrvatske vladarske povelje
Izvori
Literatura
Vanjske poveznice
Prvi spomen našeg mora, Vira i Mauna – Zadarski list
Kategorija:Hrvatska za narodnih vladara Kategorija:Hrvatska pravna povijest Kategorija:Izvori za hrvatsku povijest Kategorija:Povelje Kategorija:Hrvatski povijesni dokumenti Kategorija:Petar Krešimir IV.