mini|400x400px| Dijagram sekvence bijega pri lansiranju Geminija mini|desno|300px|Test sustava za lansiranje i prekid lansiranja te padobrana zapovjednog modula Apollo putem Little Joea II . Sustav za bijeg pri lansiranju (, LES) ili sustav za prekid lansiranja (, LAS) je sigurnosni sustav za posadu spojen na svemirsku kapsulu. Koristi se u slučaju kritične nužde za brzo odvajanje kapsule od lansirne rakete u slučaju nužde koja zahtijeva prekid lansiranja, poput nadolazeće eksplozije. LES se obično kontrolira kombinacijom automatskog otkrivanja kvara rakete i ručne aktivacije za upotrebu zapovjednika posade. LES se može koristiti dok je lansirna raketa na lansirnoj rampi ili tijekom uspona. Takvi sustavi obično su tri vrste: Raketa na kruto gorivo, postavljena iznad kapsule na tornju, koja isporučuje relativno veliki potisak na kratko vrijeme kako bi poslala kapsulu na sigurnu udaljenost od lansirne rakete, nakon čega se sustav za spašavanje padobranom kapsule može koristiti za sigurno slijetanje na tlo ili vodu. Toranj za spašavanje i raketa se izbacuju iz svemirskog vozila u normalnom letu u točki u kojoj više nisu potrebni ili se ne mogu učinkovito koristiti za prekid leta. Korišteni su na kapsulama Mercury, Apollo, Orion, Soyuz i Shenzhou. Posada sjedi u sjedalima koja se sama katapultiraju (izbacivačka sjedala) kakva se koriste u vojnim zrakoplovima; svaki član posade vraća se na Zemlju s individualnim padobranom. Takvi sustavi učinkoviti su samo u ograničenom rasponu visina i brzina. Korišteni su u kapsulama Vostok i Gemini te u svemirskom šatlu Columbia tijekom faze testiranja. Potisnici integrirani u kapsulu ili njezin odvojivi servisni modul imaju istu funkciju kao i toranj za evakuaciju, kao u slučaju Crew Dragona, Starlinera i New Sheparda.

Povijest mini|300px|Dragon 2 prolazi test prekida s platformom 6. svibnja 2015., demonstrirajući "pusher" LAS.|lijevo Ideju korištenja rakete za uklanjanje kapsule iz svemirske letjelice razvio je Maxime Faget 1958. Sustav, koji koristi toranj na vrhu svemirske kapsule za smještaj raketa, prvi put je korišten na testiranju kapsule Project Mercury u ožujku 1959.

Povijesno gledano, LES su se koristili na američkim svemirskim letjelicama Mercury i Apollo. Oba dizajna koristila su raketni motor na kruto gorivo. Mercury LES izgradila je tvrtka Grand Central Rocket Company u Redlandsu u Kaliforniji (koja je kasnije postala Lockheed Propulsion Company). Apollo je koristio dizajn koji je imao mnogo sličnosti s Mercury sustavom.

LES se i dalje koristi na ruskoj svemirskoj letjelici Soyuz i kineskoj svemirskoj letjelici Shenzhou. SpaceX Dragon 2 koristi hipergolički sustav za prekid lansiranja na tekuće gorivo integriran u kapsulu, a Boeing Starliner koristi potisnike za prekid u svom servisnom modulu.

Povezani sustavi mini|lijevo|300px|Podsustavi sustava za lansiranje i bijeg (Indijska organizacija za istraživanje svemira, 2023.) mini|desno|300px|Toranj za bijeg koji je koristio Shenzhou Sovjetski Vostok i američki Gemini koristili su izbacna sjedala. Svemirski zrakoplovi klase Hermes Europske svemirske agencije i sovjetski Buran također bi ih koristili da su ikada letjeli s posadom. Kao što je pokazao Sojuz T-10a, LES mora biti u stanju nositi odjeljak za posadu s lansirne rampe na visinu dovoljnu za otvaranje padobrana. Slijedom toga, moraju koristiti velike, snažne (i teške) rakete na kruto gorivo. Sustav za bijeg Sojuza pri lansiranju naziva se ili SAS, od (Sistema Avariynogo Spaseniya), što znači sustav za spašavanje u hitnim slučajevima.

Sovjetski lanser Proton letio je desetke puta s tornjem za evakuaciju, u okviru programa Zond i programa TKS. Svi njegovi letovi bili su bez posade.

Space Shuttle je u početnim probnim letovima bio opremljen katapultnim sjedalima za dva pilota, ali ona su uklonjena nakon što je vozilo proglašeno operativnim i prevozilo je dodatne članove posade, koji nisu mogli biti opremljeni otvorima za evakuaciju. Nakon katastrofe Challengera 1986., svi preživjeli orbiteri opremljeni su kako bi se omogućila evakuacija posade kroz glavni ulazno/izlazni otvor (korištenjem posebno razvijenog padobrana koji se mogao nositi preko svemirskog odijela), iako samo kada je šatl bio u kontroliranom klizanju.

Svemirska letjelica Orion, koja je razvijena kao nastavak programa Space Shuttle, koristi raketni sustav za bijeg u stilu Mercuryja i Apolla, dok je alternativni sustav, nazvan Max Launch Abort System (MLAS),NASA Spaceflight: Orion MLAS . istražen i koristio bi postojeće raketne motore na čvrsto gorivo integrirane u zaštitni lansirni pokrov u obliku metka.

U okviru NASA-inog programa Development of the Commercial Crew Program (CCDev), Blue Origin je dobio 3,7 milijuna dolara za razvoj inovativnog 'gurajućeg' LAS-a. Koristi se na New Shepard Crew Capsule.

Također u okviru NASA-inog CCDev programa, SpaceX je dobio 75 milijuna dolara za razvoj vlastite verzije "pusher" LAS-a. Njihova svemirska letjelica Dragon 2 koristi svoje SuperDraco motore tijekom scenarija prekida lansiranja. Iako se često naziva "pusher" konfiguracijom jer nema toranj, Dragon 2 LAS uklanja i kapsulu i njezin trup zajedno s lansirne rakete. Sustav je dizajniran za prekid sa SuperDraco motorima na vrhu sklopa za prekid, kao što se događa s tradicionalnijim traktorskim LAS-om. Koncept je prvi put testiran u testu prekida na platformi provedenom na SLC-40, zračnoj bazi Cape Canaveral, 6. svibnja 2015. SpaceX je testirao sustav 19. siječnja 2020. tijekom simulacije kvara rakete Falcon 9 u punoj veličini u lansirnom kompleksu 39 svemirskog centra Kennedy, odakle je kasnije lansirao posade na Međunarodnu svemirsku postaju.

Druga svemirska letjelica s posadom koju je NASA odabrala za svoj CCDev program bio je Boeingov CST-100 Starliner, koji, poput SpaceX-ove svemirske letjelice Dragon 2, koristi "pusher" sustav za bijeg pri lansiranju, koji se sastoji od četiri motora za prekid lansiranja postavljena na servisnom modulu koji mogu pokrenuti svemirsku letjelicu dalje od njezine lansirne rakete Atlas V u slučaju nužde na rampi ili tijekom uspona. Motori, koji koriste hipergoličko gorivo i generiraju 180 kN potiska svaki, osigurava Aerojet Rocketdyne . Sustav za prekid uspješno je testiran tijekom testa prekida na platformi Starlinera 4. studenog 2019. na raketnom poligonu White Sands .

Tvrtka Orbital Sciences Corporation namjerava prodati LAS koji je gradila za svemirsku letjelicu Orion budućim dobavljačima komercijalnih vozila za posadu nakon otkazivanja projekta Constellation.

Upotreba mini|300px|Sustav za bijeg nenamjerno je lansiran iz svemirske letjelice Mercury tijekom neuspješne misije Mercury-Redstone 1. Tijekom misije Mercury-Redstone 1 21. studenog 1960., sustav za bijeg nenamjerno se odvojio od svemirske letjelice Mercury nakon što se pomoćni motor Redstonea ugasio neposredno nakon paljenja na platformi. Svemirska letjelica ostala je pričvršćena za pojačivač na tlu. 

Slučajno aktiviranje lansirne platforme sustava za evakuaciju dogodilo se tijekom pokušaja lansiranja bespilotne svemirske letjelice Sojuz 7K-OK br. 1 14. prosinca 1966. Pričvršćeni pojačivači vozila nisu se upalili, što je spriječilo raketu da napusti platformu. Oko 30 minuta kasnije, dok je vozilo bilo osigurano, LES motor se upalio. Odvajajuća punjenja izazvala su požar u trećem stupnju rakete, što je dovelo do eksplozije u kojoj je poginuo radnik na platformi. Tijekom pokušaja lansiranja, pojačivač se prebacio s vanjskog na unutarnje napajanje kao što bi to inače učinio, što je potom aktiviralo sustav za detekciju prekida. Izvorno se smatralo da je paljenje LES-a pokrenuto portalnom rukom koja je nagnula raketu za više od sedam stupnjeva, ispunjavajući jedan od definiranih uvjeta za prekid leta. mini|lijevo|300px|Sovjetski časnici gledaju kako kapsula Sojuz T-10 polijeće s lansirne rampe (rujan 1983.). mini|desno|300px|ISRO Gaganyaan tijekom testa prekida lansiranja s platforme za bijeg, 5. srpnja 2018. Prva upotreba s posadom dogodila se tijekom pokušaja lansiranja Soyuz 7K-ST No.16L 26. rujna 1983. Raketa se zapalila neposredno prije lansiranja, a LES je iznio kapsulu s posadom, nekoliko sekundi prije nego što je raketa eksplodirala. Posada je bila izložena ubrzanju od 14 do 17 G (140 do 170 m/s2) pet sekundi i bili su teško ozlijeđeni. Navodno je kapsula dosegla visinu od 200 metara i sletjela 4 km od lansirne rampe. Dana 11. listopada 2018. posada Sojuza MS-10 odvojila se od svoje lansirne rakete nakon što je došlo do kvara na odvajanju rakete-potisnika na visini od 50 metara. km tijekom uspona. Međutim, u ovom trenutku misije LES je već bio izbačen i nije korišten za odvajanje kapsule posade od ostatka lansirne rakete. Za odvajanje kapsule posade korišteni su rezervni motori, što je rezultiralo sigurnim slijetanjem posade bez ozljeda otprilike 19 minuta nakon lansiranja. 

Dana 12. rujna 2022. tijekom leta NS-23 zrakoplova Blue Origin New Shepard, motor BE-3 potisnog uređaja pretrpio je kvar otprilike minutu nakon početka leta. Sustav za bijeg pri lansiranju je aktiviran, kapsula se uspješno odvojila i nominalno sletjela. Let je u kapsuli za posadu nosio znanstveni teret u uvjetima mikrogravitacije, bez posade u avionu.

Povezani članci Sustav za prekid leta Načini prekida programa Apollo Načini prekida programa Sojuz

Izvori

Vanjske poveznice

Launch Pad Escape System Design (Human Spaceflight). NASA.gov Soyuz T-10-1 NASA Orion Pad Abort 1 Test Flight Photos NASA Pad Abort 1 Flight Test Video Highlights

Kategorija:Let u svemir s ljudskom posadom Kategorija:Dijelovi vozila Kategorija:Sigurnost prometa