Josef Sliskovic (rodno ime Josip Slišković, Busovača, 8. prosinca 1902. – Beč, 26. lipnja 1984.) bio je austrijsko-hrvatski pionir radiotehnike. Svojim je predavanjima privlačnima široj publici stekao ugled i prepoznatljivost te je 1949. godine prvi u Austriji demonstrirao rad tranzistora.
Životopis Rođen 1902. u Busovači, gimnaziju je završio u Mostaru i Širokom Brijegu. Od 1921. studira u bečkoj Tehničkoj visokoj školi (njem. Technische Hochschule) u Beču. Još kao student, 1924./25. godine, konstruirao je za austrijsku tvrtku TESIG prvi superheterodinski prijamnik s deset elektronskih cijevi za sve valne duljine. Godine 1926. počeo se baviti minijaturizacijom.
Godine 1927. zaposlio se u tvrtci Kapsch & Söhne, gdje je nakon kratkog razdoblja unaprijeđen u voditelja odjela za radija i pojačala. Prva radiokonstrukcija u Kapschu bio je radio-uređaj s četiri elektronske cijevi pod nazivom Polydyne, koji je tada koštao 607 šilinga. Godine 1929. izradio je prvi eksperimentalni televizijski sustav s tada uobičajenih 30 linija i 1200 piksela, koji je 1930. godine predstavljen na Bečkom proljetnom sajmu. Taj je sustav danas izložen u Tehničkom muzeju u Beču. Do 1931./1932. godine modelom Pionier-L prvi je put konstruirao radio-uređaj s ugrađenim zvučnikom.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je odgovoran za održavanje radijske i radijsko-komunikacijske opreme u Beču, među ostalim i u rezidenciji nacističkog namjesnika (Gauleitera i Reichsstatthaltera) Baldura von Schiracha.
Nakon završetka rata ponovno se zaposlio u Kapsch-grupaciji te je konstruirao prvi europski mali prijamnik s mrežnim napajanjem pod imenom »Mucki«. Prije toga uređaji su ovisili o baterijama. Godine 1949./1950., po uzoru na američke osobne radioaparate, konstruirao je »Kapsch Weekend 5«, prvi pravi prijenosni radio (težak samo 3 kg, uključujući baterije) na europskom kontinentu. Na njegovu je inicijativu pokrenuta proizvodnja anodnih baterija s plosnatim ćelijama.
Od 1948. nadalje, Slišković je promovirao tiskane ploče.
U prosincu 1949. godine prvi je u Austriji demonstrirao rad tranzistora, a od tada je razvio brojne sklopove, među ostalim i u suradnji s Heinzom Zemanekom. Povodom odobrenja slobodne prodaje tranzistora, 28. siječnja 1956. godine objavio je seriju članaka pod nazivom »Što treba znati o tranzistorima« (njem. Wissenswertes über Transistoren).
Od 1955. godine radio je kao tehnički savjetnik za opću elektroniku, a oko 1958. djelovao je u tvrtki Kristallwerk Rainer KG (kasnije HEA) u Grazu, koja je osnovana 1951. U svojim se kasnijim godinama bavio modulacijom lasera te svjetlovodima.
Slišković, njegova supruga Nada i njihov sin Alexander pokopani su na groblju Baumgartener Friedhof (grobno mjestu broj 91 unutar polja 38) u Beču.
Djela An der Schwelle einer neuen Epoche; Die Radiotechnik; 1947. Geheimnisse der Radiowelle; Beč, Österreichischer Bundesverlag (Austrijska savezna izdavačka kuća), 1947.
Izvori
Vanjske poveznice JOSIP SLIŠKOVIĆ – ZABORAVLJENI HRVATSKI PIONIR RADIOTEHNIKE, Informatica museologica, No. 55, 2024. Franz Pichler: Slišković und das Entstehen der Radio-Amateurbewegung in Österreich, Puchenau bei Linz 2007 (online) Zum 60. Geburtstag von Ingenieur Josip Sliskovic traussnigg.com: Geschichte Kristallwerk mit Photo von Sliskovic
Kategorija:Elektrotehničari Kategorija:Hrvati u Austriji Kategorija:Životopisi, Beč Kategorija:Životopisi, Busovača