Prvog siječnja 1993. godine dogodila se masovna pucnjava tijekom novogodišnje zabave održane u svećeničkoj kući u Zrinskom Topolovcu, Bjelovarsko-bilogorska županija, Hrvatska . Dvadeset osmogodišnji bivši vojnik Vinko Palić ubio je iz vatrenog oružja Zastava M70 devetero ljudi, uključujući policajca na dužnosti, te teško ranio sedam drugih, kad ga je policija okružila on je pobjegao u obližnju ulicu, gdje je počinio samoubojstvo.

To ostaje najsmrtonosnija pucnjava s jednim počiniteljem u povijesti Hrvatske . Pucnjava je potaknula obitelji žrtava da podnesu ono što će postati 15 godina duga tužba protiv vlade zbog nezakonitog prouzročenja smrti zbog nemara i propuštanja ključnih znakova upozorenja koje je pokazao počinitelj, uz druge čimbenike koji su doveli do njihovog neuspjeha u sprječavanju pucnjave.

Događaji

Pozadina Sam Zrinski Topolovac je bio izložen prošlim ubojstvima, budući da je bio poznat kao rodno mjesto Vinka Pintarića, zloglasnog serijskog ubojice koji je ubio 5 ljudi tijekom 17 godina prije nego što je upucan u glavu nakon što su policajci upali u njegovu kuću u Velikom Trgovišću .

Na Staru godinu, oko 21:30 sati po srednjoeuropskom vremenu, 1992. godine u župnoj kući Zrinski Topolovac, održana je novogodišnja zabava u prizemlju vjeronaučne dvorane (dvorane za vjeronauk) u lokalnoj katoličkoj župnoj kući . Zabavu je organizirao Marko Karača, svećenik lokalne župe. Prostorija je bila mala, pravokutna i izgrađena samo za standardne veličine razreda; te je večeri, međutim, bila prepuna s oko 40 lokalnih mladih. Stolovi i plastične stolice bili su gurnuti uza zidove kako bi se oslobodio put za improvizirani plesni podij u sredini sobe.

Tijekom zabave, napadač Vinko Palić i još jedan muškarac Vinko Rodić posvađali su se oko 17-godišnjakinje Marije Ćibarić. Tijekom svađe, nekoliko Rodićevih prijatelja priskočilo mu je u pomoć. Kasnije je zabilježeno da je Palić bio vidno frustriran grupom prije nego što je napustio zabavu i otišao kući. Nakon dolaska kući, Palić se presvukao u vojnu uniformu, izvadio Zastavu M70 zajedno s dva spremnika velikog kapaciteta koji su bili zalijepljeni trakom i odvezao se natrag na zabavu.

Pucnjava Nakon dolaska, Palić se provezao pored župne kuće i iz prozora automobila ispalio nekoliko hitaca direktno u zrak i prema dvorištu župnog dvora. Palić se potom zaustavio i izašao iz vozila, držeći svoju Zastavu M70 . Dok je nekoliko sudionika zabave izašlo iz župne zgrade u dvorište kako bi vidjeli što se događa, Palić je otvorio vatru na njih. Neki od gostiju pojurili su pomoći ranjenicima u dvorištu, dok se Palić premjestio na drugu stranu dvorišta.

Palić je potom pucao direktno kroz prozor vjeronaučne dvorane, pogodivši još nekoliko ljudi unutra. Zbog te radnje glazba je prestala svirati, a svjetla su se ugasila. U tom razdoblju, Palić je ušao u mrkli mrkli vjeronauk. Dok je nosio svoju Zastavu unutar uniforme, Palić je susreo najmlađu djecu prisutnu na zabavi, koja su bila u dobi od 12 do 15 godina. Te im naredio da pobjegnu.

Gore su Marko Karača i student teologije Ivica Babić čuli vriske prisutnih. Babić je zatim otrčao dolje kako bi otključao unutarnja vrata koja su spajala vjeronaučnu dvoranu sa župnim uredom. Nakon što su se vrata otvorila, oko 30 preživjelih pojurilo je na kat i raspršilo se po sobama na gornjem katu, skrivajući se ispod stolova i koristeći hladnjak za barikade na vratima.

Kasnije se Ivica Babić spustio niz stubište u zadimljeni hodnik i suočio se s napadačem nasred stubišta. Babić je Palića opisao kao blijedog, vidno pijanog čovjeka koji je u ruci držao dva rezervna spremnika dok je uperio pušku. Babić ga je upitao: „Vinko, sigurno nećeš i mene ubiti?“, na što je Palić odgovorio: „Ne tebe, ti si svećenik. Gdje je Marija?“. Kad je Babić istupio, Palić je naredio: "Stani ili ću pucati!". Nakon što su djevojke iz gornjih soba doviknule da Marije nema, a Babić ga uvjerio da mu se može vjerovati, Palić se povukao niz stepenice i izašao iz zgrade. Nakon ove interakcije, svećenik Marko Karača uspio je pozvati policiju.

Policijski automobil iz Bjelovara stigao je do župne kuće nakon što je primio poziv u pomoć. Palić se sakrio u grmlju, pažljivo promatrajući prije nego što je iz zasjede napao patrolni automobil. Smrtno je upucao 52-godišnjeg policajca Blaža Majdandzića i teško ranio Darka Mikačevića, također policajca. Božidar Cibarić, koji je bio jedini neozlijeđeni policajac u patroli, uspio je premjestiti Darka i drugu ranjenu žrtvu, Nikolu, u automobil Opel Kadett kako bi pobjegli, dok je Palić otvorio vatru, kidajući sjedala automobila oko njih dok je Božidar pozivao pojačanje.

Nakon što je tišina završila, Palić je otišao do obližnje kuće roditelja Marije Ćibarić i uputio ih: "Idite vidjeti što sam učinio vašoj djeci." Zatim se brzo vratio trčeći i postavio zasjedu ispred župne kuće. Dok su Marija, njezin otac Franjo, majka Geta i baka Veronika istrčali iz kuće prema župnom dvoru, Palić je otvorio vatru. Marija je na mjestu ubijena upucana ispred zgrade, dok su njezin otac, majka i baka preživjeli s teškim ozljedama.

U 2:30 ujutro, kada je stigla teško naoružana Specijalna antiteroristička jedinica policije Lučko i opkolila napadača, Palić je oklijevao prije nego što je pobjegao u obližnju ulicu. Legao je na cestu, prislonio pištolj na sljepoočnicu i smrtno se upucao, čime je pucnjava završena. Pucnjava je trajala 2 sata, tijekom kojih je Palić ispalio ukupno 103 metka.

Počinitelj Vinko Palić (20. siječnja 1965. — 1. siječnja 1993.) rođen je u Zrinskom Topolovcu od šestero braće, a bio je vojnik 105. bjelovarske brigade Hrvatske vojske od 1991. do 1992. tijekom domovinskog rata. Palić je služio kao mitraljezac, a bio je koncentriran u istočnoj Slavoniji i Posavini . Vratio se s fronta dva tjedna prije pucnjave. Palić je nakon povratka patio od teškog posttraumatskog stresnog poremećaja, o čemu je vlada znala i prije pucnjave. Vojnik koji je bio blizak strijelcu kasnije je izjavio da je Palić jednom prijetio da će ubiti do 5 ili 6 ljudi u svom selu. Vojnik je to prijavio vojnom časniku, ali Palić nikada nije otpušten niti procesuiran zbog svoje prijetnje.

Godine 1983., kada je Palić imao 19 godina, pregledao ga je vojni liječnik i utvrdio da je psihički nesposoban za vojsku. Četiri mjeseca prije pucnjave, Palića je pregledao vojni liječnik . Liječnik je napisao da Palića treba poslati psihijatru kako bi ga se pažljivije pregledalo i utvrdilo je li Palić dovoljno sposoban za nastavak vojnih dužnosti, a procjena je utvrdila da je Palić posjedovao osobine ličnosti slične Aspergerovom sindromu i narcizam „rigidnog“ tipa. Procjenu je naredio Palićev general, Zvonko Peternel, jer je vjerovao da je Palić psihički bolestan i da je Palić reagirao na pregled na strogo neprimjeren način. Tijekom procjene primijećeno je da je Palić imao problema s općom empatijom i kontaktom očima s liječnikom. Unatoč tim upozorenjima, Palić više nikada nije poslan psihijatru, niti su mu provedeni daljnji liječnički pregledi.

Kada Palić nije bio na ratnome bojištu, bio je poznat po tome što je redovito nosio sa sobom, a ponekad i nasumično pucao iz svoje automatske puške po selu, te da ga je bilo "jako teško smiriti kad je bio pijan". Bio je poznat i po autodestruktivnom ponašanju, poput žvakanja staklenih boca kada je pijan, što je navelo istražitelje obdukcije na pomisao da je Palić možda imao nedijagnosticiranu piku . Palić je bio poznat kao veliki pijanac, posebno na društvenim okupljanjima i događajima. Susjedi i drugi koji su poznavali Palića opisali su kako je bio poznat po tome što je bio ljubazan, dobro odgojen i vrijedan kad je bio trijezan.

Žrtve Većina Palićovih žrtava bili su posjetitelji svećeničkog doma, s jedinom iznimkom dežurnog policajca koji je umro nakon što je pozvan u patrolu kako bi se zaustavila ili barem smanjila pucnjava. Palić je ukupno ubio 9 ljudi i teško ranio 7 drugih.

Marija Ćibarić (17) – Mlada žena u središtu početne svađe. Nikola Ćibarić (20) – Marijin stariji brat. Vlado Rodić (27) – Osoba koju je Palić ciljao tijekom početnog sukoba. Filip Rodić (20) – Vladin mlađi brat. Sebastijan Gashi (26) – Gost na zabavi. Paško Gashi – Sebastijanov brat, koji je također bio prisutan na proslavi. Toni Gucić (19) – Još jedan mladi gost prisutan u župnoj kući. Nikola Palić (20) – Počiniteljev rođeni brat, koji je upucan dok je pokušavao razoružati Vinka i zaštititi ostale. Blaž Majdandžić (52) – Dežurni policajac koji je smrtno stradao po dolasku na mjesto događaja kako bi intervenirao.

Posljedice

Tužbe Godine 1995. 42 člana obitelji žrtava pokrenuli su građansku parnicu protiv Vlade Hrvatske i Ministarstva obrane, tražeći otprilike 7 milijuna kuna odštete zbog nemara države u vezi s neuspjehom u sprječavanju pucnjave, koju je počinio traumatizirani vojnik s pristupom vojnom oružju. Obitelj je također tražila alimentaciju od oko 2000 eura mjesečno. Tvrdili su da vlada treba nadoknaditi izgubljeni prihod koji bi njihova djeca ostvarila da nisu umrla.

Pravni postupak produljen je zbog zakonodavnog zamrzavanja koje je naložila država između 2000. i 2003. godine, što je kulminiralo presudom Ustavnog suda iz 2005. kojom je država kažnjena s 639.600 hrvatskih kuna zbog nerazumnih sudskih odugovlačenja.

Godine 2009., Općinski građanski sud u Zagrebu oslobodio je državu svake odgovornosti za pucnjavu, presudivši da je, budući da počinitelj nije bio na dužnosti i koristio je neregistriranu pušku, sud vjerovao da je Palić djelovao kao civil.

Sudac Nikola Raguž zaključio je da nema dokaza da je Palić duševno bolestan, odbio je zahtjev oštećenika da se stručno utvrdi je li Palić duševno bolestan zbog nedostatka medicinske dokumentacije na temelju koje bi se proveo pregled, te se nije pozvao na pismo bivšeg Palićeva generala, koji je istaknuo da je Palić od kolovoza 1992. dok je služio kao mitraljezac bio izložen neprijateljskim tenkovima, topništvu i zrakoplovima, te da je rat uzeo danak njegovom duševnom zdravlju. Sudac je tvrdio da je general to rekao bez dokaza.

Do kraja sudskog ročišta, najmanje 3 od 41 tužitelja su umrla. Nakon što je Vrhovni sud odbio sve naknadne žalbe, tužiteljima je pravomoćno naloženo da pokriju akumulirane sudske troškove države, koji su ukupno iznosili približno milijun kuna.

Reference

Kategorija:Geografske koordinate postoje na Wikipodatcima Kategorija:Stranice koje prikazuju WikiMiniAtlas Kategorija:Masovna ubojstva Kategorija:Masovne pucnjave Kategorija:Samoubojstva Kategorija:Stranice s nepregledanim prijevodima