Helwingia japonica listopadni je grm iz porodice Helwingiaceae, reda Aquifoliales. Prirodno je rasprostranjena od istočne Himalaje i Mjanmara preko velikog dijela Kine do Koreje, Japana, otočja Nansei i Tajvana. Thunberg ju je 1784. izvorno opisao kao Osyris japonica, a Friedrich Gottlieb Dietrich prenio ju je 1817. u rod Helwingia. Kew danas vrstu prihvaća kao valjanu.Kew, pristupljeno 16. rujna 2026. mini|lijevo|Cvjetovi na lisnoj plojci, karakteristično obilježje roda Helwingia. Opis Listopadni je grm visok najčešće 1–2 m. Kora je tamnosmeđa do sivocrna i glatka, a mlade grane zelene i gole, s jasno vidljivim ožiljcima otpalih listova. Peteljka je duga 1–5, rijetko do 6 cm, a palistići su nitasti, najčešće pri vrhu razdijeljeni. Plojka je jajasta, obrnuto jajasto-eliptična ili gotovo okruglasto jajasta, rjeđe eliptična ili jajasto-lancetasta, približno 3,5–9(–18) × 2–6(–8,5) cm, papirasta i gola. Rub je šiljasto nazubljen do narovašen, a vrh ušiljen ili rjeđe repasto produžen.Flora of China, pristupljeno 16. rujna 2026.
Cvatovi se razvijaju na gornjoj strani lisne plojke uz glavnu žilu, uglavnom između sredine lista i njegove donje trećine; rjeđe nastaju na mladim granama. Muški cvatovi imaju obično 3–12, katkad do 18 cvjetova, dok ženski imaju jedan do tri cvijeta. Latice su svijetlozelene, a njuška tučka podijeljena je na tri do pet režnjeva. Plod je gotovo kuglast ili elipsoidan, promjera oko 4–8 mm, gotovo sjedeći, s tri do pet sjemenki. U Kini cvate u travnju i svibnju, a plodovi sazrijevaju od kolovoza do listopada.
Za razliku od vrste H. himalaica: H. japonica ima šire, najčešće jajaste do gotovo okruglaste listove s jasno izraženim bočnim žilama, dok su kod H. himalaica listovi uži i njihove sitnije bočne žile slabije izražene. Upravo tako ih Flora of China odvaja u ključu. Rasprostranjenost i stanište Raste u šumama, šikarama, dolinama, na padinama, uz potoke i rubove putova, od približno 100 do 3400 m nadmorske visine. Kew je navodi iz središnje i jugoistočne Kine, istočne Himalaje, Mjanmara, Koreje, Japana, otočja Nansei i Tajvana.
Niži taksoni POWO 2026. priznaje četiri infraspecifična taksona : H. japonica subsp. japonica – glavnina areala od istočne Himalaje preko Kine do Koreje, Japana i Tajvana. H. japonica subsp. liukiuensis (Hatus.) H.Hara & S.Kuros. – jugoistočna Kina, otočje Nansei i Tajvan. H. japonica var. hypoleuca Hemsl. ex Rehder – južnosredišnja Kina; donja strana lista često sivobijela ili plavozelena, bez papila. H. japonica var. papillosa W.P.Fang & Soong – središnja Kina; žile i donja površina lista imaju sitne bijele papile.
Flora of China još prihvaća var. zhejiangensis, ali je Kew više ne priznaje. Nakon revizije Ohashija iz 2017. to je sinonim H. japonica subsp. liukiuensis. Galerija
Sinonimi Za samu vrstu Kew navodi jedan homotipski sinonim: Osyris japonica Thunb. — bazionim, 1784. Ugroženost Kewov model iz 2024. predviđa je kao neugroženu, uz visoku sigurnost procjene; to ipak nije isto što i službeni status LC.KewOpis, pristupljeno 15. rujna 2026.
Izvori
Kategorija:Helvingija