Grubbia rourkei zimzeleni je grm iz porodice Grubbiaceae, reda Cornales. Endemična je za područje Kogelberga u Zapadnom Kapu u Južnoj Africi. Sherwin Carlquist opisao ju je 1977., a ime je dao u čast južnoafričkog botaničara Johna P. Rourkea, koji je istraživao njezina nalazišta i pridonio poznavanju areala vrste.Kew, pristupljeno 17. rujna 2026.

Opis Uspravan je grm visok do približno 2 m, s raširenim granama. Za razliku od srodne Grubbia tomentosa, nema lignotuber; glavna je stabljika pri osnovi nerazgranata, a grana se više prema vrhu. Mlade grančice su dlakave, poslije ogoljuju, a čvorovi ostaju izrazito gusto dlakavi.A Revision of Grubbiaceae, pristupljeno 17. rujna 2026.

Listovi su uski i linearni, dugi približno 10–20 mm i široki oko 1,4 mm, kratko peteljkasti, cjelovita ruba i pri vrhu slabo mukronatni. Rubovi su izrazito podvinuti, a utori na donjoj strani gusto su dlakavi. Osušeni listovi dobivaju sivkasto do žućkastozeleno obojenje. Peteljke nasuprotnih listova pri čvorovima međusobno su srasle.

Cvatovi su gotovo sjedeći, sitni i strobiloidni, promjera oko 5 mm, te nastaju u pazušcima listova. Sadrže približno 4–10 cvjetova. Ocvijeće je s unutarnje strane ružičasto, a izvana obraslo kratkim smeđkastobijelim dlačicama. Režnjevi ocvijeća savijeni su tako da se cvijet pri otvaranju ne rastvara potpuno, nego između njih ostaju uski procjepi.

Nakon oplodnje plodovi susjednih cvjetova srastaju u gotovo kuglasti sinkarp. Pojedinačni plodovi crveni su, s karakterističnom žućkastozelenom pjegom u sredini, a brazde između njih gusto su dlakave. Obično dozrijeva samo jedna sjemenka po sinkarpu; sjemenka je kuglasta, s ravnim zelenim zametkom u središtu endosperma.

Rasprostranjenost i stanište Vrsta je poznata samo iz Kogelberga u Zapadnom Kapu. Raste u Kogelberg Sandstone Fynbosu, na vlažnim pješčenjačkim padinama na većim nadmorskim visinama, osobito na otvorenim južno okrenutim padinama među restionacejama. SANBI je poznaje s manje od pet lokaliteta, svi unutar zaštićenog područja.SANBI, pristupljeno 17. rujna 2026.

Sistematika Carlquist je G. rourkei opisao kao novu vrstu tijekom revizije porodice Grubbiaceae. Smjestio ju je u sekciju Strobilocarpus, zajedno s G. tomentosa, kojoj je morfološki najbliža. Od nje se razlikuje nedostatkom lignotubera, užim linearnim listovima, manjim brojem cvjetova u cvatu te kuglastim, dlakavim sinkarpima s crvenim plodovima i žućkastozelenom središnjom pjegom.

Carlquist je smatrao da bi G. rourkei mogla predstavljati reliktnu lozu blisku pretku iz kojeg se razvila G. tomentosa, ali to je njegova morfološko-ekološka interpretacija iz 1977., ne današnji filogenetski zaključak. Ugroženost SANBI vrstu vodi u nacionalnoj kategoriji Rare – rijetka. Poznata je s manje od pet lokaliteta u zaštićenom području, specijalizirana je za vlažna visokogorska staništa, a populacijski trend smatra se stabilnim. To nije IUCN kategorija LC/VU/EN, nego južnoafrička nacionalna kategorija „Rare”.

Kewov model Angiosperm Extinction Risk Predictions iz 2024. predviđa je kao ugroženu, uz visoku sigurnost modela,Kew Opis, pristupljeno 17. rujna 2026. ali ni to nije službena procjena IUCN-a. Sinonimi Kew trenutačno ne navodi sinonime za G. rourkei. SANBI, međutim, navodi Grubbia linearifolia Gutzwiller. Carlquist u izvornom opisu to ime bilježi kao rukopisno herbarijsko ime („in herb.”).

Izvori

Kategorija:Grubbiaceae