Loasoideae Urb. & Gilg najveća je potporodica porodice Loasaceae iz reda Cornales. Obuhvaća oko 200 vrsta u 15 rodova. Većina predstavnika prirodno raste u Amerikama, s glavnim središtem raznolikosti u Andama. Iznimke su afričko-arapski rod Cnidone te polinezijski Plakothira, endemičan za Markižansko otočje. Potporodicu osobito obilježavaju složeni staminodijski kompleksi u cvjetovima, a mnoge njezine vrste imaju kukaste, glohidijatne ili žarne dlačice. Nectar, Floral Morphology and Pollination Syndrome in Loasaceae subfam. Loasoideae (Cornales), pristupljeno 27. rujna 2026. Opis Glavni izvori: Acuña-Castillo i sur. 2025.; Weigend i sur. Pripadnici su jednogodišnje ili višegodišnje zeljaste biljke, polugrmovi, grmovi i rjeđe drvenaste penjačice. Površina biljke često nosi više tipova trihoma; uz jednostavne i hrapave dlačice česte su kukaste i glohidijatne dlačice, dok su kod mnogih izvedenijih Loasoideae razvijene i prave žarne dlačice.Resolving the early-diverging clades of Loasaceae subfam. Loasoideae – Segregating the new genus Prosa from the Atacama Desert genus Huidobria, pristupljeno 27. rujna 2026.
Listovi su jednostavni, nasuprotni ili naizmjenični, cijeli, nazubljeni ili različito duboko režnjeviti. Cvjetovi su dvospolni, najčešće pravilni i peteročlani; pripadnici tribusa Klaprothieae iznimno imaju četveročlane cvjetove. Latice su kod većine rodova obrnuto jajaste, s kratkim suženim bazalnim dijelom i pliće ili dublje lađasto odnosno kapuljačasto udubljenim vrhom.
Najvažnije obilježje potporodice jesu staminodijski kompleksi smješteni nasuprot lapovima. Kod većine Loasoideae tri vanjska staminodija srastaju u udubljenu nektarnu ljusku, dok dva unutarnja ostaju slobodna i zatvaraju njezinu unutarnju stranu. Između tih kompleksa nalaze se snopići brojnih plodnih prašnika. U rano odvojenim linijama građa staminodijskih kompleksa jednostavnija je i broj njihovih elemenata može biti promjenjiv.
Plodnica je većinom podrasla. Plod je u najvećem dijelu potporodice tobolac s više sjemenki. Iznimka je Cnidone, u kojega se razvija neotvarajući plod s tek dvije do tri relativno velike sjemenke. Sjemenke ostalih rodova vrlo su raznolike veličinom, oblikom i građom sjemene lupine. Oprašivanje Cvjetovi Loasoideae imaju jedan od najsloženijih poznatih mehanizama izlaganja peluda među kritosjemenjačama. Kod brojnih vrsta nezreli prašnici skriveni su unutar udubljenih latica. Kada oprašivač pri uzimanju nektara pomakne nektarnu ljusku, zreli se prašnici jedan po jedan brzo pomiču prema središtu cvijeta i ondje izlažu pelud. Takvo tigmonastično pomicanje prašnika omogućuje postupno doziranje peluda tijekom više posjeta oprašivača. A case of behavioural diversification in male floral function – the evolution of thigmonastic pollen presentation, pristupljeno 27. rujna 2026.
Mehanizam nije jednak u svim rodovima i predstavlja evolucijski niz od pretežno spontanog do izrazito podražajem izazvanog pomicanja. U različitim skupinama kao oprašivači sudjeluju kratkojezične i dugojezične pčele, muhe, leptiri, kolibrići, a kod nekih vrsta čak i sisavci. Sistematika i povijest Glavni izvori: Hufford i sur. 2003.; Acuña-Castillo i sur. 2025.; Acuña-Castillo, Weigend & Holstein 2026. Naziv Loasoideae objavio je Ernest Friedrich Gilg 1894. u djelu Die natürlichen Pflanzenfamilien III(6a): 107. Tipski rod je Loasa Adans. FDM Webseiten-Archiv, pristupljeno 27. rujna 2026.
Klasična podjela Urbana i Gilga razlikovala je tri tribusa: Loaseae, Klaprothieae i Kissenieae. Molekularna istraživanja potvrdila su monofiliju same potporodice, ali su pokazala da su odnosi među njezinim rano odvojenim linijama složeniji nego što se pretpostavljalo. The major clades of Loasaceae: phylogenetic analysis using the plastid matK and trnL-trnF regions†, pristupljeno 27. rujna 2026.
Filogenomska analiza iz 2025., koja je prvi put obuhvatila sve glavne rodovne linije Loasaceae uz velik broj jezgrenih lokusa, snažno je potvrdila monofiliju Klaprothieae i skupine koju autori nazivaju „higher Loaseae”. Istodobno je pokazala da su Huidobria chilensis i nekadašnja H. fruticosa dugo evolucijski odvojene linije; potonja je zato izdvojena u novi rod Prosa. Položaji Huidobria, Prosa i drugih rano odvojenih linija djelomično se razlikuju između jezgrenih i plastidnih analiza, pa ih nije opravdano silom uključivati u neki od ostalih tribusa.
Dodatna nomenklaturna promjena uslijedila je 2026. Revizija afričkog roda Kissenia pokazala je da starije ime Cnidone E.Mey. ex Fenzl ima prvenstvo, dok je Kissenia nelegitimno i suvišno ime. Istim je radom potvrđeno da starije ime tribusa Cnidoneae Fenzl ima prvenstvo pred Kissenieae Urb. & Gilg. Species and names of Cnidone (Cornales: Loasaceae), the genus formerly known as Kissenia, pristupljeno 27. rujna 2026. Tribusi i rodovi Prema najnovijim filogenetskim i nomenklaturnim podacima:
Cnidoneae Fenzl Cnidone E.Mey. ex Fenzl — 2 vrste (= Kissenia R.Br. ex Endl.) Klaprothieae Gilg Klaprothia Kunth Plakothira J.Florence Xylopodia Weigend Loaseae Rchb. — „higher Loaseae” Aosa Weigend Blumenbachia Schrad. Caiophora C.Presl Grausa Weigend & R.H.Acuña Loasa Adans. Nasa Weigend Pinnasa Weigend & R.H.Acuña Presliophytum (Urb. & Gilg) Weigend Scyphanthus D.Don Loasoideae bez sigurnog tribusnog smještaja Huidobria Gay Prosa R.H.Acuña & Weigend
Izvori
Kategorija:potporodice Loasaceae