Presliophytum (Urb. & Gilg) Weigend je mali rod biljaka iz porodice Loasaceae, potporodice Loasoideae i tribusa Loaseae. Obuhvaća pet vrsta prilagođenih izrazito suhim područjima zapadne Južne Amerike, od Perua preko sjevernog i središnjeg Čilea do zapadne Argentine. Među njima ima drvenastih grmova, polugrmova te jednogodišnjih ili kratkoživućih zeljastih biljaka. Tipska vrsta je Presliophytum incanum (Graham) Weigend.
Opis Biljke su uspravne, uglavnom snažno razgranate, visoke od nekoliko centimetara do oko 1,5 m. Životni oblik znatno ovisi o dostupnosti vlage: neke su vrste drvenasti grmovi, druge niski polugrmovi s trajnim podzemnim dijelovima, a neke jednogodišnje ili kratkoživuće zeleni. Sve imaju izražen glavni korijen, često zadebljan i mesnat.
Stabljike i listovi gusto su obrasli različitim dlačicama. Sve vrste imaju žarne dlačice, osobito brojne na mlađim dijelovima stabljike i plodnici, a uz njih su česte hrapave i kukaste dlačice zbog kojih biljke često imaju sivkast ili pepeljast izgled. Žljezdaste dlačice osobito su razvijene u nekih vrsta. Donji listovi obično su nasuprotni, a viši na stabljici izmjenični. Plojke su jajolike do bubrežaste, najčešće plitko do umjereno režnjevite, rjeđe samo nazubljene ili gotovo cjelovite.
Cvjetovi su dvospolni i peteročlani, većinom uspravni, rjeđe vodoravni ili povijeni. Pet latica najčešće je bijelo, zelenkastobijelo ili kremasto, a u nekih populacija žućkasto; latice su duboko čunaste do lađaste, jasno razdijeljene na nokat i prošireni dio. Između latica nalazi se pet nektarnih ljusaka, svaka s tri dorzalne niti, a s unutarnje strane svake ljuske nalaze se po dva staminodija. Cvijet ima približno 30–150 prašnika. Plodnica je podrasla, najčešće s 3–5 parijetalnih placenta. PlantNET, pristupljeno 30. rujna 2026.
Plod je uspravna kapsula, kuglasta do valjkasta ili obrnuto stožasta, koja se obično otvara na vrhu s 3–5 zalistaka. Sjemenke se među vrstama znatno razlikuju: peruanske grmolike vrste stvaraju vrlo sitne, mrežasto-jamaste sjemenke u velikom broju, dok čileansko-argentinske vrste imaju krupnije sjemenke s izrazitim poprečnim suženjima.
Rasprostranjenost i stanište Rod je endemičan za sušna područja zapadne Južne Amerike. Glavnina areala nalazi se na pacifičkoj strani Anda, od Piure u sjeverozapadnom Peruu do Coquimba u Čileu, dok P. malesherbioides prelazi Ande i javlja se i u argentinskoj provinciji San Juan. Kew dodatno vodi rod za Peru, sjeverni i središnji Čile te sjeverozapadnu Argentinu.
Vrste podnose izrazito suhe uvjete te rastu na kamenitim padinama, siparima, suhim riječnim koritima i pjeskovitom ili kamenitom tlu. Mjestimice mogu biti među rijetkim višegodišnjim biljkama takvih staništa. Rod se javlja od gotovo morske razine do približno 3600 m nadmorske visine. Sistematika i povijest Glavni izvori: Acuña & Weigend (2017); Acuña-Castillo i sur. (2025), TAXON Urban i Gilg ustanovili su skupinu kao Loasa sect. Presliophytum 1894. godine. Maximilian Weigend izdvojio ju je kao samostalan rod, a ime Presliophytum (Urb. & Gilg) Weigend valjano je objavljeno 2006. u časopisu Taxon 55: 467. Tipska vrsta je P. incanum.
Rod je prvotno u suvremenom smislu obuhvaćao tri peruanske vrste. Molekularna istraživanja pokazala su da dvije vrste koje su se tradicionalno vodile u Loasa ser. Malesherbioideae pripadaju istoj razvojnoj grani; 2017. formalno su prenesene u Presliophytum kao P. malesherbioides i P. sessiliflorum. Time je rod dobio današnjih pet vrsta. A taxonomic revision of the western South American genus Presliophytum (Loasaceae), pristupljeno 30. rujna 2026.
Najnovija filogenomska analiza Loasoideae iz 2025. ponovno uključuje Presliophytum među tzv. „higher Loaseae” zajedno s rodovima poput Nasa, Aosa, Loasa, Blumenbachia, Grausa, Pinnasa, Scyphanthus i Caiophora. Pritom starija pretpostavka o osobito bliskoj vezi s rodom Huidobria, temeljena dijelom na sličnim pustinjskim prilagodbama, nije potvrđena kao posebna sestrinska veza. Resolving the early-diverging clades of Loasaceae subfam. Loasoideae – Segregating the new genus Prosa from the Atacama Desert genus Huidobria, pristupljeno 30. rujna 2026.
Ime znači otprilike „Preslova biljka” i posvećeno je češkom botaničaru Carlu Borivoju Preslu, koji je u 19. stoljeću znatno pridonio poznavanju Loasaceae. Sinonimi Na razini roda Kew ne navodi drugi generički sinonim. Međutim, bazionim odnosno raniji infragenerički naziv jest: - Loasa sect. Presliophytum Urb. & Gilg To nije drugi rod, nego izvorna sekcija roda Loasa iz koje je izvedeno današnje generičko ime. Vrste Kew priznaje 5 vrsta Plants of the World Online, pristupljeno 30. rujna 2026.: Presliophytum arequipense Weigend Presliophytum heucherifolium (Killip) Weigend Presliophytum incanum (Graham) Weigend Presliophytum malesherbioides (Phil.) R.H.Acuña & Weigend Presliophytum sessiliflorum (Phil.) R.H.Acuña & Weigend
Razlike unutar roda: tri peruanske vrste su pravi grmovi, dok su P. malesherbioides i P. sessiliflorum čileansko-argentinski zeljasti/polugrmoviti članovi. Izvori
Kategorija:Rodovi Loasaceae Kategorija:Loaseae