Aleksandar Karađorđević (srpski: Александар Карађорђевић; London, 17. srpnja 1945.), poglavar dinastije Karađorđević, jugoslavenski prijestolonasljednik i sin jedinac jugoslavenskog kralja Petra II. Karađorđevića († 1970.). Osim na krunu ukinute monarhije, i republičke nasljednice, Jugoslavije, izražava i nasljedno pravo na krunu nekadašnje Kraljevine Srbije, koja je pravno prestala postojati još 1918. godine, kada je bio ukinut i službeni naslov kralja Srbije.

Životopis Situacija do ukidanja monarhije u Jugoslaviji

Aleksandar Karađorđević rođen je hotelu Claridges u Londonu, kao prvo i jedino dijete u obitelji kralja Petra II. Karađorđevića i kraljice Aleksandre od Glücksburga. Budući da je kraljevska obitelj izbjegla iz Kraljevine Jugoslavije još 1941. godine, nakon napada Sila Osovine na zemlju i uspostavila vladu u egzilu u Londonu, Aleksandar se činjenično rodio u Ujedinjenom Kraljevstvu. Međutim, postoji tvrdnja, jer su jugoslavenski zakoni zahtijevali da se prijestolonasljednik rodi u zemlji, britanski premijer Winston Churchill proglasio je privremeno hotelski apartman broj 212 teritorijem Kraljevine Jugoslavije, kako bi dijete bilo po zakonu rođeno u Londonu na jugoslavenskom tlu. Budući da je u tom trenutku još uvijek formalno postojala monarhija u Jugoslaviji, Aleksandar je po rođenju službeno postao prijestolonasljednikom Jugoslavije.

Po završetku rata u Jugoslaviji, dana 10. kolovoza 1945. godine, AVNOJ je promijenio ime države u Demokratska Federativna Jugoslavija, čime vlast na području bivše Jugoslavije preuzimaju komunisti. Monarhiju je službeno ukinula Ustavotvorna skupština FNRJ 29. studenoga 1945. godine i proglasila republiku, nakon čega je Petar II. bio svrgnut s kraljevskog prijestolja, a netom rođeni Aleksandar je izgubio naslov prijestolonasljednika, s kojim je bio rođen.

Abdikacija Petra II.

Kralj Petar II. je još 7. ožujka 1945. godine imenovao Regentsko vijeće u sastavu: Srđan Budisavljević, Ante Mandić i Dušan Sernec s ovlaštenjem da s Narodnim komitetom za oslobođenje Jugoslavije (NKOJ) oformi zajedničku Privremenu vladu Demokratske Federativne Jugoslavije (DFJ) i prihvati nominaciju nove Vlade na čelu s predsjednikom NKOJ Josipom Brozom Titom, za koju je Vijeće dalo suglasnost 29. studenoga 1945. godine kada je proglašena Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ).Charles D. Pettibone (2014.) The organization and order of battle of militaries in World War II, Trafford Publishing, Bloomington, Indiana SAD, str. 393.

Petar II. nije nikada potpisao abdikaciju i nije priznao republičko uređenje zemlje. Otišao je poslije svrgnuća s prijestolja, u egzil u SAD, gdje je ostao do svoje smrti 1970. godine.

Djetinjstvo i mladost

Kršten je 24. listopada 1945. godine Westminsterskoj opatiji, a kumovi su mu bili tadašnji kralj Ujedinjenog Kraljevstva, Đuro VI. (1936. – 1952.) i njegova kćerka, tadašnja princeza Elizabeta (1926. – 2022.), a kasnije kraljica Elizabeta II. (1952. – 2022.). Školovao se u brojnim civilnim i vojnim školama u Ujedinjenom Kraljevstvu, a 1966. godine diplomirao je na Kraljevskoj vojnoj akademiji Sandhurst te je bio unovačen u britansku vojsku u kojoj je dosegao čin satnika. Tijekom vojne karijere u britanskoj vojsci bio je stacioniran u Zapadnoj Njemačkoj, Italiji, na Bliskom Istoku i u Sjevernoj Irskoj. Napustio je vojsku 1970. godine i razvio međunarodnu poslovnu karijeru.

Dana 1. srpnja 1972. godine oženio je Mariju da Glorija od Orléansa-Braganza (* 1946.), članicu bivše brazilske carske obitelji, u gradiću Villamanrique de la Condesa, kraj Seville u Španjolskoj, s kojom je dobio trojicu sinova. Par se razveo 19. veljače 1985. godine, da bi se Aleksandar već 20. rujna iste godine vjenčao s grčkom pučankom Katarinom C. Batis (* 1943.).

Pretenzije na kraljevsko prijestolje

Aleksandar Karađorđević je prvi put posjetio Jugoslaviju 1991. godine, u trenutku početka njena raspada u krvavim ratovima. Stupio je u kontakt s opozicijom predsjedniku Slobodanu Miloševiću. Poslije Miloševićevog pada s vlasti u listopadu 2000. godine, nastanio se u tadašnjoj SR Jugoslaviji, a savezni parlament je već početkom sljedeće godine dao državljanstvo članovima obitelji Karađorđević. Otada se Aleksandar pokušavao izboriti za uspostavljanje ustavne monarhije s njime na čelu, prvo u SR JUgoslaviji, a od 2003. godine u njenoj nasljednici Srbiji i Crnoj Gori, a od njene neovisnosti 2006. godine u Republici Srbiji. Iako su ti pokušaji do sada bili neuspješni, uspio se, s druge strane, izboriti da mu se ustupi imovina dinastije Karađorđević u Srbiji, doduše tek na korištenje. Slične imovinske zahtjeve ima prema nekim bivšim jugoslavenskim republikama.

Godine 2022. Aleksandrov najstariji sin, krunski princ Petar Karađorđević odrekao se naslova prijestolonasljednika u svoje ime i u ime svojih potomaka, a u korist svog mlađeg brata Filipa Karađorđevića.

Izvori

Vanjske poveznice

NjKV Krunski princ Aleksandar II. – royalfamily.org

Aleksandar, srpski princ Kategorija:Srbijansko plemstvo Kategorija:Srbijanski oporbeni političari u iseljeništvu (1945. – 1989.) Kategorija:Životopisi, Srbija Kategorija:Životopisi, London Kategorija:Pretendenti Kategorija:Srpski monarhisti