mini|400px|Članice europodručja: Članice europodručja Države koje koriste Euro kao sredstvo plaćanja, iako nisu članice europodručja ili Europske unije(Kosovo i Crna Gora) Članice Europske unije koje nisu članice europodručja(stanje 1. siječnja 2026.) Eurozona, službeno na hrvatskom jeziku nazvana europodručjem (ponekad u hrvatskom jeziku nazvana i kao područje eura, euro-područje, euro-zona, eursko područje te zona eura), monetarna je unija 21 države članice Europske unije (EU) koje su usvojile euro (€) kao svoju primarnu valutu i jedino zakonsko sredstvo plaćanja. Monetarna vlast eurozone je Eurosustav. Šest članica Europske unije i dalje koristi vlastite nacionalne valute, iako će većina njih u budućnosti morati ili je dužna usvojiti euro.
Eurozonu čine Austrija, Belgija, Bugarska, Cipar, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Hrvatska, Irska, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Portugal, Slovačka, Slovenija i Španjolska. Ostale države EU, osim Danske, obvezne su se pridružiti kad ispune kriterije za to. Nijedna država nije napustila eurozonu i ne postoje odredbe kojima bi to mogle učiniti ili biti protjerane iz eurozone. Andora, Monako, San Marino i Vatikan imaju formalne sporazume s EU da euro koriste kao službenu valutu i izdaju vlastite kovanice. Kosovo i Crna Gora usvojili su euro jednostrano i stoga te zemlje službeno nisu dio eurozone i nemaju predstavništvo u Europskoj središnjoj banci (ESB) ili u Euroskupini.
ESB, kojim upravlja predsjednik i odbor šefova nacionalnih središnjih banaka, određuje monetarnu politiku eurozone. Glavni zadatak ESB-a je držati inflaciju pod kontrolom. Iako za valutnu uniju ne postoji zajednička zastupljenost, upravljanje niti fiskalna politika, određena se suradnja odvija kroz Euroskupinu, koja donosi političke odluke u vezi s eurozonom i eurom. Euroskupinu čine ministri financija država eurozone, ali u hitnim slučajevima nacionalni čelnici također čine Euroskupinu.
Od financijske krize 2007. – 2008., Eurozona je uspostavila i koristila odredbe za odobravanje hitnih zajmova državama članicama u zamjenu za donošenje ekonomskih reformi. Eurozona je također provela određenu ograničenu fiskalnu integraciju: na primjer, u međusobnom pregledu nacionalnih proračuna zemalja članica. Pitanje je političko i mijenja pogled oko toga koje će daljnje odredbe biti dogovorene za promjenu eurozone.
Teritorij
Zemlje članice Europske unije Godine 1998. jedanaest država članica Europske unije ispunilo je kriterije konvergencije eura, a eurozona je nastala službenim lansiranjem eura (samo u virtualnom obliku, koji je postojao uz bok s tadašnjim nacionalnim valutama) 1. siječnja 1999. godine.
Grčka se kvalificirala 2000. godine i primljena je u eurozonu 1. siječnja 2001., godinu dana prije uvođenja fizičkih novčanica i kovanica eura – 1. siječnja 2002. godine, istodobno zamjenjujući sve nacionalne valute u eurozoni. Između 2007. i 2026. eurozoni je pristupilo devet novih država. Posljednja je Eurozoni pristupila Bugarska 1. siječnja 2026. godine. DržavaNadnevak usvajanjaStanovništvo (2019. godine)Nominalni BND 2014. godine
(USD,
milijuni)Relativni nominalni BND od ukupnogNominalni BND po stanovniku, 2014. godine (USD)Valuta prije euraIznimkeISO kodAustrija1. siječnja 1999.8.858.775423.9063,18%49.670Austrijski šilingATBelgija1. siječnja 1999.11.467.923530.5584,18%47.260Belgijski franakBEBugarska1. siječnja 2026.Bugarski levBGCipar1. siječnja 2008.875.89822.5190,18%26.370Ciparska funtaSjeverni CiparEU ne priznaje samoproglašenu Tursku Republiku Sjeverni Cipar koja kao svoju valutu koristi tursku liru. Međutim, euro itekako cirkulira na ovom području.CYEstonija1. siječnja 2011.1.324.82024.9940,20%19.030Estonska krunaEEFinska1. siječnja 1999.5.517.919264.5542,08%48.420Finska markaFIFrancuska1. siječnja 1999.67.028.0482.844.28422,39%42.960Francuski franakNova KaledonijaFrancuski pacifički teritoriji koriste franak CFP koji je vezan za euro (1 franak = 0,00838 eura)Francuska PolinezijaWallis i FutunaFRHrvatska1. siječnja 2023.Hrvatska kunaHRNjemačka1. siječnja 1999.83.019.2143.853.62330,34%47.640Njemačka markaDEGrčka1. siječnja 2001.10.722.287250.0951,97%22.680Grčka drahmaGRIrska1. siječnja 1999.4.904.226214.7111,69%46.550Irska funtaIEItalija1. siječnja 1999.60.359.5462.147.24716,91%34.270Talijanska liraITLatvija1. siječnja 2014.1.919.96830.4130,24%15.280Letonski latsLVLitva1. siječnja 2015.2.794.18445.1850,36%15.430Litavski litasLTLuksemburg1. siječnja 1999.613.89442.2560,33%75.990Luksemburški franakLUMalta1. siječnja 2008.493.5598.8890,07%21.000Malteška liraMTNizozemska1. siječnja 1999.17.282.163874.5906,89%51.890Nizozemski guldenArubaAruba je dio Kraljevine Nizozemske, ali ne i EU. Koristi arubanski florin koji je vezan za američki dolar. (1 US dolar = 1,79 florina)CuraçaoTrenutno koristi nizozemski antilski gulden i planirao je predstaviti karipski gulden 2014. godine, ali je ta promjena odgođena.Sint MaartenKaripska NizozemskaKoristi američki dolarNLPortugal1. siječnja 1999.10.276.617222.1261,75%21.360Portugalski eskudoPTSlovačka1. siječnja 2009.5.450.42196.2000,76%17.750Slovačka krunaSKSlovenija1. siječnja 2007.2.080.90848.6250,38%23.580Slovenski tolarSIŠpanjolska1. siječnja 1999.46.934.6321.366.02710,75%29.440Španjolska pezetaESEurozona341.925.00213.265.378100%39.162N/AN/A
Teritoriji država članica Europske unije - izvan Europske unije Tri ovisna teritorija država članica EU-a, koja nisu dio EU usvojila su euro:
Teritorijalna kolektivnost Svetog Bartolomeja (francuski teritorij, pri čemu Francuska osigurava provođenje zakona eurozone) Prekomorska kolektivnost Svetog Petra i Mikelona (francuski teritorij, pri čemu Francuska osigurava provođenje zakona o eurozoni) Francuski južni i antarktički teritoriji (francuski teritorij, pri čemu Francuska osigurava provođenje zakona o eurozoni)
Upotreba eura ne-članica EU
Uz službeni dogovor Euro se koristi i u zemljama izvan EU. Četiri države - Andora, Monako, San Marino i Vatikan - potpisale su sporazume s EU o korištenju eura i izdavanju vlastitih kovanica. Ipak, ESB ih ne smatra dijelom eurozone i nemaju predstavnike u ESB-u ili Euroskupini.
Nekoliko je valuta vezano za euro, neke od njih s rasponom fluktuacije, a druge s fiksnom stopom. Na primjer, zapadnoafrički i srednjoafrički franak CFA vezani su s fiksnim tečajem od 655.957 CFA za 1 EUR. 1998. godine, očekujući Ekonomsku i monetarnu uniju Europske unije, Vijeće Europske unije pregledalo je monetarne ugovore koje je Francuska imala sa zonom CFA i Komorima i presudilo da ESB nema obvezu prema konvertibilnosti CFA i komorskih franaka. Odgovornost za slobodnu konvertibilnost ostala je na francuskoj riznici.
Nesporazumna Kosovo i Crna Gora službeno su usvojili euro kao svoju valutu bez sporazuma s EU-om, i prema tome nemaju prava izdavanja kovanica eura. ESB te države ne smatra dijelom eurozone. Međutim, ponekad se pojam eurozona primjenjuje na sva područja koja su usvojila euro kao svoju valutu. ESB i EU protive se jednostranom usvajanju eura (euroizacija) u zemaljama ne-članicama EU.
Proširenja eurozone kroz povijest i tečajni režimi za članice EU Grafikon u nastavku daje cjelovit sažetak svih primjenjivih tečajnih režima za članice EU, budući da je Europski monetarni sustav sa svojim tečajnim mehanizmom i povezanom novom zajedničkom valutom ECU stvoren 13. ožujka 1979. Euro je zamijenio ECU u omjeru 1:1 na tržištima deviznih tečajeva, 1. siječnja 1999. Tijekom 1979. – 1999. godine, njemačka marka je funkcionirala kao de facto sidro za ECU, što znači da je postojala samo manja razlika između vezivanja neke valute s ECU-om i vezujući je s njemačkom markom.
Tečajni režimi članica EU (do 2020. godine)
Eurozona je stvorena s prvih 11 država članica 1. siječnja 1999. Prvo proširenje eurozone, na Grčku, dogodilo se 1. siječnja 2001., godinu dana prije nego što je euro fizički ušao u opticaj. Sljedeće proširenje odnosilo se na države koje su se pridružile EU 2004. godine, kada se eurozoni pridružile: Slovenija (2007. godine), Cipar (2008. godine), Malta (2008. godine), Slovačka (2009. godine), Estonija (2011. godine), Latvija (2014. godine), Litva (2015. godine), Hrvatska (2023. godine) i Bugarska (2026. godine).
Sve nove članice EU koje se pridružuju bloku nakon potpisivanja Ugovora iz Maastrichta 1992. godine obvezne su usvojiti euro prema uvjetima svojih pristupnih ugovora. Međutim, posljednji od pet kriterija ekonomske konvergencije koje je prvo potrebno ispuniti kako bi se kvalificiralo za usvajanje eura, kriterij je stabilnosti tečaja, koji zahtijeva članstvo u ERM-u najmanje dvije godine bez nazočnosti "ozbiljne napetosti" za tečaj valute.
U rujnu 2011. diplomatski izvor blizak pregovorima o pripremama za usvajanje eura sa sedam tadašnjih novih država članica koje još tada nisu bile usvojile euro (Bugarska, Češka, Mađarska, Latvija, Litva, Poljska i Rumunjska), tvrdio je da će monetarna unija (eurozone) za koje su mislili da će im se gore navedene države pridružiti nakon potpisivanja njihovog ugovora o pristupanju, vrlo vjerojatno završiti kao vrlo različita unija - koja podrazumijeva puno bližu fiskalnu, ekonomsku i političku konvergenciju. To bi promijenilo pravni status eurozone, te bi potencijalno moglo dovesti do zaključka da ove države nisu obvezne ući u tu novu, drugačiju eurozonu, jer to više nije ista zajednica kao ona opisana u pretpristupnim pregovorima ovih zemalja s EU. državastara valutatečaj razmjene(euro u jedinicama stare valute)godinaBelgijaBelgijski franak40,33991999.LuksemburgLuksemburški franak40,33991999.NjemačkaNjemačka marka1,955831999.ŠpanjolskaŠpanjolska pezeta166,3861999.FrancuskaFrancuski franak6,559571999.IrskaIrska funta0,7875641999.ItalijaTalijanska lira1936,271999.NizozemskaNizozemski gulden2,203711999.AustrijaAustrijski šiling13,76031999.PortugalPortugalski eskudo200,4821999.FinskaFinska marka5,945731999.GrčkaGrčka drahma340,752001.SlovenijaSlovenski tolar239,642007.CiparCiparska funta0,5852742008.MaltaMalteška lira0,42932008.SlovačkaSlovačka kruna30,1262009.EstonijaEstonska kruna15,64662011.LatvijaLetonski lats0,7028042014.LitvaLitavski litas3,45282015.HrvatskaHrvatska kuna7,534502023.BugarskaBugarski lev1,955832026.
Buduće proširenje Države (Češka, Danska, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Švedska) članice su EU-a, ali ne koriste euro. Prije pristupanja eurozoni država mora provesti najmanje dvije godine u Europskom mehanizmu deviznih tečajeva (ERM II). Od rujna 2020., Nacionalna središnja banka (NCB) Danske, Bugarska središnja banka (BNB) i Hrvatska središnja banka (HNB) sudjeluju u ERM II.
Danska je u izvornom ugovoru iz Maastrichta dobila posebnu mogućnost izuzetka i stoga je pravno izuzeta od ulaska u eurozonu, osim ako njena vlada ne odluči drugačije, bilo parlamentarnim glasanjem ili referendumom. Ujedinjeno Kraljevstvo je također imalo mogućnost izuzetka prije istupanja iz EU 2020. godine. Danska je tako jedina zemlja koja sudjeluje u ERM II a da nije obvezna uvesti euro kao svoju valutu.
Preostalih šest zemalja obvezno je usvojiti euro u budućnosti, iako EU do sada nije pokušala primorati ih na to u nekakvom vremenskom roku. One bi se trebale pridružiti eurozoni čim ispune konvergencijske kriterije, koji među ostalim uključuju i biti dijelom ERM II, i to tijekom minimalno dvije godine. Švedska, koja se pridružila EU-u 1995. godine, nakon potpisivanja Ugovora iz Maastrichta, dužna je pristupiti eurozoni. Međutim, švedski narod odbio je usvajanje eura na referendumu 2003. godine i od tada ova zemlja namjerno izbjegava ispuniti uvjet za usvajanje eura - ne pristupanjem ERM-u II, koje je dobrovoljno. To drugim riječima znači da je ulazak u eurozonu de facto dobrovoljno za sve zemlje članice Unije, jer kako bi ušle u eurozonu, one se prvo moraju aplicirati za ulazak u ERM II - a ta je odluka dobrovoljna.
Bugarska i Hrvatska pridružile su se ERM II 10. srpnja 2020.