Hrvatska ratna mornarica (HRM) grana je Oružanih snaga Republike Hrvatske. Njezina uloga i namjena je štititi integritet i suverenitet Republike Hrvatske na moru i s mora. Nositeljica je i organizatorica pomorske obrane Republike Hrvatske.
Danas (2025.) godine je Hrvatska ratna mornarica u prvom redu usmjerena na zaštitu hrvatskih obala i teritorijalnog mora, te od borbenih plovila ima manje jedinice koje nisu pogodne za izlazak izvan Jadranskog mora. Planira se u bliskoj budućnosti pribavljanje plovila veće autonomije plovidbe, veličine korvete."Hrvatska želi nabaviti dva najmoćnija ratna broda u svojoj povijesti. Istražili smo što se nudi, koliko košta i kako su naoružani", Viktor Trumbetaš, "Jutarnji list" 28. travnja 2025. Pristupljeno 16. srpnja 2025.
Zadaće Hrvatske ratne mornarice Glavne zadaće HRM u miru su: održavanje optimalne razine spremnosti snaga u cilju odvraćanja od agresije na RH, sudjelovanje u nadzoru i zaštiti morskih i podmorskih prostora i epikontinentalnog pojasa na kojima Republika Hrvatska ima puni suverenitet, suverena prava i nadležnosti, u suradnji s drugim institucijama i organizacijama RH, održavanje sposobnosti mornaričkog pješaštva za vođenje borbe u priobalju i na otocima, sudjelovanje u međunarodnim vojnim operacijama potpore miru, sudjelovanje u aktivnostima nadzora naoružanja i izgradnje mjera povjerenja i sigurnosti, sudjelovanje u potpori civilnim organizacijama i institucijama RH na moru, sudjelovanje u traganju i spašavanju na moru.
Glavne zadaće HRM u ratu su: sudjelovanje u združenim obrambenim i napadnim operacijama u obrani i uspostavi teritorijalnog integriteta zemlje, sudjelovanje u obrani Republike Hrvatske, a stupanjem u NATO i u obrani saveznika.
Povijest
mini|desno|300px|Mornari i kadeti u svečanim odorama HRM mini|300px|Pripadnici HRM tijekom proslave Dana OSRH u Karlovcu 2008. godineOdlukom predsjednika Republike Franje Tuđmana od 12. rujna 1991. kojom je imenovao zapovjednika admirala Svetu Leticu – admirala s preko četiri desetljeća iskustva u ratnoj mornarici, koji će biti na čelu HRM za čitavog trajanja Domovinskog rata – službeno je započelo ustrojavanje Hrvatske ratne mornarice osnivanjem prvih vojnih postrojbi. Prvi brod u floti bio je desantno jurišni brod DJB-103 koji je otet Jugoslavenskoj narodnoj armiji 15. rujna 1991. dok je bio na remontu u Veloj Luci.
Osvajanje prvih skladišta i vojne opreme Već su tijekom rujna stvoreni uvjeti za snažno suprotstavljanje agresoru na moru i primorju. U akciji "Zelena tabla – Mala bara", 14./15. rujna 1991. osvojena su skladišta streljiva i naoružanja, a u Tatinjama skladišta morskih mina čime je HRM došla do prvih snažnih oružnih sustava. Tijekom Bitke za Šibenik od 16. do 22. rujna 1991. snage 113. brigade i postrojbe PU Šibenske zarobile su u vojarni Kuline 15 ratnih brodova i plovila dok su radnici ondašnjeg Mornaričkog tehničkog remontnog zavoda Velimir Škorpik preuzeli Zavod u svoje ruke i 19 ratnih brodova i plovila. Mlade hrvatske snage su tako važan plijen uspjele obraniti u teškim borbama, izvojivši prvu značajnu pobjedu u Domovinskom ratu, kojom je omogućeno formiranje snažne ratne mornarice"Prva pobjeda u obrani od velikosrpske agresije – šibenska bitka u rujnu 1991. godine", Dean Čanić za "Vojna povijest", 22. rujna 2014: neprijatelj će u narednim godinama s poteškoćama održavati ispravnost plovila koja su mu preostala, a superiorna hrvatska brodogradnja će uspijevati podizati borbenu sposobnost zarobljenih plovila i unaprjeđivati tehnološku razinu oružanih sustava.
Zarobljeni brodovi i plovila Zarobljena 34 ratna broda i plovila u Šibeniku činila su približno četvrtinu cjelokupne flote JRM. Zapoviješću zapovjednika HRM-a 24. rujna ustrojena je Ratna luka Šibenik, a 29. rujna zarobljeni brodovi ustrojeni su u dvije borbene skupine:
Udarne pomorske snage (UPS) organizirane u "Mješoviti divizion RTOP, RČ, TČ i PČ" s brodovima: RTOP-402 – danas RTOP-21 Šibenik TČ-222 – u HRM pod imenom TB-51 Vukovar RČ-310 – u HRM pod imenom OBM-41 Dubrovnik PČ-171 – danas OB-01 Novigrad PČ-180 – danas OB-03 Cavtat PČ-181 – danas OB-04 Hrvatska Kostajnica
Obalne pomorske snage (OPS) Su činili svi ostali brodovi s barkama koji su uglavnom djelovali u priobalju.
Premda je većina bila u lošem stanju, nedostajali su ili su bili oštećeni pogonski dijelovi i naoružanje, odmah se pristupilo njihovom osposobljavanju i opremanju pa su ti brodovi, uz nekoliko zarobljenih u pojedinačnim akcijama – tako primjerice OB-02 Šolta koji je zarobljen tijekom Boja u Splitskom kanalu – postali temelj izgradnje HRM-a. Od odlučujuće važnosti za nadzor obalnog ruba i međuotočkog prostora bilo je preotimanje obalnog topništva JRM-a i ustrojavanje obalnih topničkih bitnica (OTB).
U rujnu su osvojene OTB 90 mm na Žirju (14. rujna), OTB 100 mm Zečevo (16. rujna), OTB 88 mm na Smokvici (19. rujna), OTB 88 mm Marinča rat na Šolti (20. rujna), OTB 85 mm Ražanj na Braču (24. rujna), OTB 88 mm Ražnjić i OTB 85mm Privala na Korčuli (17. rujna). Ustroj i popuna izvedeni su do 21. rujna, a 1. listopada od dijela topova osvojenih u Rogoznici i na otoku Šolti ustrojene su OTB Kašjuni i Duilovo u Splitu.
Borbena djelovanja HRM-a u jesen 1991. U studenom 1991. na moru je vladala pomorska blokada koju je oglasila Jugoslavenska ratna mornarica i važila je opća zabrana plovidbe za sve brodove. Na srednjedalmatinskom području tu zadaću je provodila Taktička grupa (TG) "Kaštela" koja je, uz veliki ophodni brod (VPBR-31 "Split"), imala i dvije raketne topovnjače (RTOP-401 i 403), raketni čamac (RČ-306), torpedni čamac (TČ-220) te jedan ophodni brod (PČ-176) i bila je apsolutni gospodar situacije. Stupanj provedbe blokade bio je vrlo velik. S otoka su vraćani čamci koji su prevozili bolesnike na dijalizu u splitske bolnice, zabranjeno je bilo isplovljavanje ribaricama i svim plovilima koja su mogla prevoziti ljude. Ploviti je mogao samo onaj koji je imao dopuštenje vojnih vlasti, a to je značilo da se nešto prevozi za njihove potrebe.
Dne 14. studenoga diverzanti Hrvatske ratne mornarice su priručnim daljinski navođenim torpedom pogodili i teško oštetili ophodni čamac PČ-176 Mukos koji je JRM napustila. Taj je brod kasnije otegljen u remontno brodogradilište u Šibeniku gdje je ubrzo popravljen i uveden u operativnu uporabu. Danas plovi u sastavu 1. divizijuna Obalne straže pod oznakom OB-02 i nosi ime "Šolta".
U znak odmazde 15. studenoga u 6:42 sati s VPBR-31 Split je otvorena paljba po gradu Splitu – gradu po kojem je dobio ime.http://www.index.hr/vijesti/clanak.aspx?id=396559 Nakon toga, cijela taktička grupa "Kaštela" je otvorila paljbu po Splitu, Braču i Šolti. Uslijedio je i odgovor HRM-a koja je sa svojih topničkih bitnica otvorila paljbu po brodovima JRM-a. Djelovanjem topničkih bitnica brodovi JRM-a su bili prisiljeni na povlačenje. U pomoć je bilo upućeno 6 zrakoplova tipa Jastreb. Međutim, djelovanjem protuzračne obrane s otoka Brača oborena su dva zrakoplova i tako je onemogućeno njihovo djelovanje. Ovaj pomorski boj je poznat kao Boj u Splitskom kanalu.
Nakon boja u Splitskom kanalu TG "Vis" koja je operirala južno od Splitskih vrata povukla se u uvalu luke Vis, a TG "Kaštela" se, u svom povlačenju prema Neretvanskom kanalu, u popodnevnim satima 15. studenog 1991. godine, sastala s TG "Ploče" sastava tri minolovca (M-143 "Olib", M-144 "Iž" i M-153 "Blitvenica").Jane's Fighting Ships, Sampson Low, Marston and Co., London, 1992., str. 822.
Obalne topničke bitnice HRM-a s Pelješca i Korčule su u prijepodnevnim satima 16. studenog 1991. godine otvorile vatru po dijelovima TG "Kaštela" i TG "Ploče". Došlo je do izmjene vatre, zbog čega je oštećeno nekoliko brodova JRM-a. Od posljedica djelovanja topničkih bitnica HRM-a minolovac ML-144 je bio primoran nasukati se u hvarskoj uvali Torac, a ML- 143 je potonuo kod otoka Šćedro. Taj boj je poznat kao Boj u Korčulanskom kanalu. Ostali brodovi su se iz Korčulanskog kanala povukli na otok Vis.
Bojevi u Splitskom i Korčulanskom kanalu su izuzetno značajni za noviju hrvatsku povijest. Naime, to je prva samostalna borba te velika i konačna pobjeda snaga Hrvatske ratne mornarice nad znatno nadmoćnijim pomorskim snagama Jugoslavenske ratne mornarice u Domovinskom ratu. Tom je pobjedom Hrvatska ratna mornarica deblokirala sve hrvatske luke, osim Dubrovnika.
Uspješnim minskim djelovanjima, djelovanjima obalnog topništva te diverzantskim akcijama Hrvatske ratne mornarice tijekom bojeva u Splitskom i Korčulanskom kanalu, Jugoslavenska ratna mornarica je bila prisiljena na povlačenje iz unutarnjih morskih voda Republike Hrvatske u njena posljednja uporišta na otocima Visu i Lastovu odakle njeni brodovi više nisu isplovljavali radi bojnih djelovanja. Sve ostale aktivnosti koje je JRM poduzimala svodile su se na mjere borbenog osiguranja vlastitih snaga.
Iako je još neko vrijeme vladalo stanje proglašene pomorske blokade, na nju se nitko više nije osvrtao, a putnički i trgovački brodovi slobodno su plovili unutarnjim morskim vodama RH. Izuzetak je bila pomorska komunikacija prema Dubrovniku koju su još uvijek kontrolirali brodovi JRM-a, nadzirući sve terete koji su trajektima pristizali u Dubrovnik. Stoga je težište bojnih djelovanja HRM-a u 1992. godini bilo premješteno sa središnjeg dijela jadranskog pomorskog bojišta na njegov južni dio, u obrani kojega je vrlo značajan doprinos imao odred naoružanih brodova Dubrovnik.
Jačanje HRM tijekom domovinskog rata i preuzimanje inicijative na Jadranu Makar je primirje 1991. godine HRM dočekala sa znatno manjim brojem operativnih plovila od broja koji je ostao JRM, preuzela je pretežni dio ratnih luka; u svibnju 1992. godine JRM napušta i luke na Visu i Lastovu, koje su bile od presudne važnosti za kontrolu plovidbe Jadranom i smještali su flotu JRM neposredno u hrvatsko obalno more.
U preostalim dobrim lukama u Boki kotorskoj, predstavljala je JRM manju prijetnju, osobito s obzirom na to da je – lišena značajnijih brodograđevinih kapaciteta – bila suočena s problemima u održavanju. Hrvatska brodogradnja je, s druge strane, predano radila na osposobljavanju zarobljenih brodova (od kojih je znatan dio bio na remontu, ili zarobljen nakon oštećivanja u borbama) i unaprjeđivanju flote HRM. Između ostalog, 1992. godine je u službu uveden brod znatne vatrene moći RTOP-11 Kralj Petar Krešimir IV., sagrađen u Brodogradilištu Kraljevica; 1994. godine u skopu združene vježbe HRM-a i HRZ i PZO "Posejdon 94" bit će izvedeno prvo testno lansiranje švedskih protubrodskih raketa RBS-15 s raketnih topovjača RTOP-11 Kralj Petar Krešimir IV i RTOP-21 Šibenik,"Uspješno provedeno gađanje protubrodskom raketom RBS-15B", priopćenje Ministarstva obrane RH, 14. svibnja 2015. ostvarivši time prednost pred protivničkom flotom koja je raspolagala sličnim starijim sustavima P-15 sovjetskog podrijetla.
U sklopu HRM ustrojeno je i mornaričko pješaštvo: postrojba "Vange" sudjeluje u teškim borbama za kontrolu nad Novigradom i Novskim ždrilom tijekom Operacije Maslenica u siječnju 1993. Još ranije je Mješoviti odred mornaričko-desantnog pješaštva, osnovan na području Dubrovnika 1. studenog 1991. god., sudjelovao u obrani tog područja, u kojoj je iznimno važnu zadaću transporta prema opkoljenom gradu izvršio i Odred naoružanih brodova Dubrovnik.
HRM je do kraja domovinskog rata uspješno kontrolirala hrvatsko teritorijalno more i osiguravala pristup hrvatskim lukama.
Zapovjednici HRM-a minijatura|desno|200px|Sveto Letica, prvi zapovjednik Hrvatske ratne mornarice
Sveto Letica (12. rujna 1991. – svibanj 1996.) Vid Stipetić (1996. – 2002.) Zdravko Kardum (31. prosinca 2002. – 19. ožujka 2007.) Ante Urlić (2007. – 31. listopada 2012.) Robert Hranj (1. studenog 2012. – 31. siječnja 2015.) Predrag Stipanović (1. veljače 2015. – 18. prosinca 2017.) Ivo Raffanelli (18. prosinca 2017. – 12. siječnja 2024.) Damir Dojkić (od 12. siječnja 2024.)
Struktura Osnovnu strukturu HRM čini:
- Zapovjedništvo HRM