mini|desno|230px|Adventski vijenac u prvoj nedjelji došašća mini|desno|230px|Adventska zvijezda Došašće ili latinizam advent (lat. adventus = dolazak) početno je razdoblje u Crkvenoj liturgijskoj godini (izuzev istočnih kršćana), vrijeme iščekivanja i pripreme za svetkovinu Božića. Zajedno s korizmom ubraja se u tzv. „jaka liturgijska vremena” i pokorničkoga je karaktera.Bradarić, Ivan: Put križa veritas.hr. Veritas, br. 568 (ožujak 2013.), str. 3.
Došašće u zapadnom kršćanstvu počinje četiri nedjelje prije Božića, koje simbolično označavaju četiri tisućljeća od stvaranja svijeta do Kristova dolaska u biblijskome izričaju.advent ili došašće proleksis.lzmk.hr. Proleksis enciklopedija, LZMK: Zagreb. Zadnji put ažurirano: 2. veljače 2015. Najranije može početi 27. studenoga, a najkasnije 3. prosinca. Prva je nedjelja došašća ona najbliža blagdanu sv. Andrije apostola (30. studenoga). Završava 24. prosinca na Badnjak. U Katoličkoj Crkvi u došašću prevladava ljubičasta boja u liturgiji. Čitaju se prikladni tekstovi iz Biblije (često iz Izaije) i razmatra značaj Kristova utjelovljenja.Adventske duhovne vježbe SKAC. Pristupljeno 29. prosinca 2022.
Prvi dio došašća (do 16. prosinca) zamišljen je eshatološki, kao priprava za Kristov drugi dolazak kada će ujedno biti i sudnji dan, dok se u drugom dijelu (od 17. do 24. prosinca) priprema za Kristov rođendan, dan kada je Sin Božji postao čovjekom.Macut, Ivan: „Budni i radosni kroz došašće”, Marija, Split, prosinac 2008., str. 366. Ta je dvojakost sadržana i u crkvenim dokumentima: Opća načela o liturgijskoj godini i o kalendaru: bitno.net U došašću se svakoga jutra održavaju zornice (lat. rorate), ranojutarnje mise, koje imaju pokornički značaj. Simboliziraju budnost na koju je kršćanin pozvan u svojemu životu. Svoj početak imaju još u srednjem vijeku, u kojemu su se održavale i adventske igre.
U 19. st. u Njemačkoj javlja se običaj izrade adventskog vijenca s četirima svijećama koje simboliziraju četiri nedjelje došašća. Tijekom došašća, kršćani su pozvani na nadu, budnost, čežnju i sabranost kako bi prepoznali Boga koji dolazi.Rađa, Luka: „Probudi se!”, Pogled, br. 10. (2002.), Zagreb.
U pojedinim krajevima u različito vrijeme počinju priprave za Božić. U nekim krajevima BiH u kojima žive Hrvati priprema počinje već na dan sv. Katarine Aleksandrijske 25. studenoga (»sveta Kata«). Od tada do Božića nema više vjenčanja i većih proslava uz što postoji i izreka: „Sveta Kata zatvara vrata”.Marković, Tomo: Božićni običaji Hrvata u Bosni i Hercegovini, Etnografska istraživanja i građa II, Zagreb, 1940.
Povijest došašća mini|desno|230px|Proroci su u Starom zavjetu navješćivali Isusovo rođenje. Najranija svjedočanstva o vremenu došašća potječu s početka 5. stoljeća, kada je biskup Perpetuo iz Toursa započeo pripravu za Božić, počevši od blagdana sv. Martina 11. studenoga. Nazvao je došašće pokorničkim vremenom, naređujući post u 3 dana svakog tjedna od 11. studenoga do Božića.10 zanimljivosti o Došašću koje morate znati bitno.net Ovo vrijeme posta od 40 dana, slično korizmi, izvorno se nazivalo – "Četrdesetdnevni post sv. Martina". Čitanja prilikom euharistijskog slavlja uzimala su se iz korizmenog vremena. Preuzeto 10. listopada 2012.
Gelazijev sakramentar spominje pet nedjelja došašća. U 6. stoljeću, papa Grgur Veliki skratio je došašće na četiri tjedna, što se zadržalo do danas te je ukinuo dotadašnje suzdržavanje od jedenja mesa (nemrs) i mliječnih proizvoda za vrijeme došašća, makar se i danas, razdoblje došašća gleda kao vrijeme suzdržavanja od velikih slavlja i gozbâ. U 9. stoljeću prva nedjelja došašća proglašena je početkom liturgijske godine.
Vrijeme došašća Rimske liturgije nije bilo pokorničko, nego slavljeničko, vrijeme radosti i priprema za Božić. S vremenom je došašće postalo spoj pokorničkih sadržaja i vremena radosti i iščekivanja. Liturgija došašća ostala je nepromijenjena sve do Drugoga vatikanskog sabora, koji je uveo manje izmjene kako bi jasno odredio duh korizmenog vremena i vremena došašća.http://www.zupa-vela-luka.hr/vijest.asp?id=25 Preuzeto 10. listopada 2012.
Starozavjetno došašće Prema kršćanskom vjerovanju, ljudska povijest krenula je tragičnim putem od prvih ljudi, koji su krenuli putem zla i otuđenja od Boga i čovjeka. Takvom otuđenom čovjeku, spasenje nije moglo doći od njega samoga ili od svijeta. Zbog toga je Bog intervenirao i došao je otuđenom čovjeku obećavši mu spasenje i pobjedu nad zlom. Starozavjetno vrijeme bilo je vrijeme iščekivanja i to je bilo prvo došašće. Vjernici u vrijeme Staroga zavjeta čeznuli su za Bogom i spasenjem.Mikić, Ivan: Došašće - Advent, Biblija danas, br 4., Zagreb, 2004.
Proroci su u Starom zavjetu navješćivali Isusovo rođenje. Tako u Drugoj knjizi o Samuelu, prorok Natan naviješta kralju Davidu, da će se Spasitelj roditi iz njegove loze: "Podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela i utvrdit ću njegovo kraljevstvo." (2 Sam 7, 12). Prorok Izaija navijestio je Isusovo rođenje: "Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!" (Iz 7, 14). Prorok Mihej navijestio je, da će se Isus roditi u Betlehemu: "A ti Betleheme, Efrato, najmanji među kraljevstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena." (Mih 5, 1).
Liturgija došašća 190px|lijevo|mini|O-antifona za 22. prosinac U došašću, posebno se čitaju misna čitanja vezana za proroka Izaiju, sv. Ivana Krstitelja i Blaženu Djevicu Mariju. Izaija je prorok nade tj. najveći prorok mesijanskih nada i iščekivanja. Sv. Ivan Krstitelj preteča je Isusova dolaska, prorok koji priprema narod za Isusovo djelovanje te je poveznica između Staroga i Novoga zavjeta. Marija je treća velika osoba vremena došašća. Ona je posljednja karika u nizu vjernika, koji su čeznuli za Božjim dolaskom i spasenjem te pravi primjer budnosti i uzor spremnosti za susret s Isusom. U srcu došašća slavi se njen blagdan Bezgrešnog zaćeća.
U tjednima prije Božića, vjernici se pripremaju za Isusov dolazak, slično kao što je sv. Ivan Krstitelj pripremao svoje sunarodnjake za Isusovo javno djelovanje.Katekizam 4, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1996. Sv. Ivan Krstitelj je preteča Isusovog navještanja. On je glas koji viče u Judejskoj pustinji: „Pripravite put Gospodinu, poravnajte mu staze” (Lk 3, 4). Poticao je Izraelce na promjenu, obraćenje i pripremu za Kraljevstvo Božje.
U prvome dijelu došašća (do 16. prosinca), vjernici se pripravljaju za drugi Kristov dolazak, kada će ujedno biti i sudnji dan, dok se u drugom dijelu (od 17. do 24. prosinca) pobliže pripremaju za Kristov rođendan, za dan kada je Sin Božji postao čovjekom (Utjelovljenje).
Misna liturgija običnih dana u došašću bitno je obogaćena, nakon liturgijeske obnove. Dok prije nije bilo misnih obrazaca došašća, sada ponajprije svaki dan drugog dijela došašća od 17. do 24. prosinca, ima svoje vlastite misne obrasce.
Tijekom liturgijskih slavlja u vremenu došašća, kršćani ponovno proživljavaju dugotrajnu nadu tijekom stoljeća. Osim nejasna iščekivanja što ga je stavio u srce pogana, Bog je dolazak svoga Sina pripravljao Starim zavjetom, sve do dolaska Ivana Krstitelja koji je posljednji i najveći prorok.Katekizam Katoličke Crkve, Kompendij, Hrvatska biskupska konferencija, Verbum Split 2006.
Liturgijska boja je ljubičasta, osim treće nedjelje došašća (tzv. Radosna nedjelja ili Gaudete) kada se može obući i ružičasta,http://www.ivanjareka.zupa.hr/duhovnost/liturgijska-razmisljanja/ Preuzeto 11. listopada 2012. čime se dodatno naglašava iščekivanje Isusova rođenja.Budzik M. F., Kerrigan M., Phillips C.: The Complete Illustrated Guide to Catholicism, Hermes House: London, 2009.
Zornice
mini|desno|230px|Sv. misa zornica za vrijeme došašća U vrijeme došašća, služe se ranojutarnje sv. mise – zornice. Obično se služe u 6 ili 7 sati ujutro, u ranu zoru. Zovu se i po latinizmu rorate. Simboliziraju budnost kršćana u vrijeme priprave za Božić, ali i na konačni Isusov dolazak na kraju vremena. Predstavljaju oblik četverotjednog trajnog odricanja od sna. Svoj početak imaju još u srednjem vijeku.http://www.zupa-mertojak.info/hr/novosti/61-poetak-svetih-misa-zornica.html Preuzeto 10. listopada 2012. Zornicom se zove i božićna sveta misa u ranu zoru.
Himnologija Liturgiju zadnjega tjedna došašća obogaćuju glasovite O-antifone iz časoslova (molitve Večernje, lat. Vesper). Ima ih 7, po jedna za svaki dan od 17. do 23. prosinca. Spominju se već u 6. st., a u rimsku liturgiju uklopljene su do 8. st.Praying the O Antiphons of Advent wau.org. Word among us. U O-antifonama nalazi se kratki sažetci svih onih starozavjetnih proročkih i drugih tekstova koji su naviještali budućeg Mesiju, opisivali njegovu ulogu, poslanje i funkciju te mu pripremali put. Isus je za kršćane to sve ispunio. U latinskom jeziku, te O-antifone počinju s vokativnim O (otuda ime) i glase u svojim počecima prema prijevodu novog lekcionara: "Mudrosti Svevišnjega..." (O Sapientia), "Vođo doma Izraelova..." (O Adonai), "Korijene Jesejev..." (O radix Jesse) itd.http://www.katolicki-tjednik.com/vijest.asp?n_UID=1211 Preuzeto 11. listopada 2012. Ove O-antifone su i uglazbljene u gregorijanskom koralu. Svečano se pjevaju u molitvi časoslova u redovničkim zajednicama, napose kontemplativnih redova.http://www.katolici.org/katekizam.php?action=c_vidi&id=798 Preuzeto 11. listopada 2012.
Adventske pjesme Hrvatske adventske pjesme imaju marijansko obilježje, pjevaju se i na zornicama. Neke od poznatijih su:Hrvatske adventske i božićne pjesme u liturgiji zupa-svkriz.hr "Padaj s neba", "Zlatnih krila", "O Marijo, ti sjajna zornice", "Poslan bi anđel Gabrijel", "Ptičice lijepo pjevaju", "Visom leteć ptice male". U tim adventskim pjesmama izražava se radost skorom dolasku Božića i potiče se vjernike na duhovnu pripremu za svetkovinu Božića te iskazuju štovanje Blaženoj Djevici Mariji.
Adventski običaji Adventski vijenac
mini|desno|230px|Četiri zapaljene svijeće na adventskom vijencu označavaju posljednju nedjelju došašća. U antičko doba vijenac je bio simbol pobjede. I adventski je vijenac simbol borbe čovjeka kršćanina protiv životnoga mraka. Ta je borba puna nade jer ukrašeni adventski vijenac označava pobjedu Krista Gospodina: Isusov Križ i Uskrsnuće.http://www.ffdi.unizg.hr/amdg/?stranica=adventskiv Preuzeto 10. listopada 2012.
Ideja adventskog vijenca izvorno je nastala u vrijeme došašća. Prvi adventski vijenac na svijetu pojavio se 1838. u domu za siromašnu djecu "Das Rauhe Haus" ("Trošna kuća") u Hamburgu. Mladi evangelički pastor i odgojitelj Johann Hinrich Wichern (1808. – 1881.) okupio je 1838. siročad s ulice te im u jednoj staroj i trošnoj kući ponudio novi dom. U svome dnevniku zabilježio je da se u došašću 1838., želeći pronaći način da svojim štićenicima došašće učini što ljepšim, dosjetio da od prvog dana prosinca svakim danom za vrijeme molitve upale jednu svijeću. Wichern je stavljao svijeće na veliki drveni vijenac koji bi na Božić zasjao poput velikog svjetlosnog kruga s 24 svijeće: 20 malih crvenih svijeća za dane u tjednu i četiri velike bijele svijeće za nedjelje došašća. Svake godine u došašću obavljali su ovaj kratak obred. Oko 1851. Wichernovi su štićenici drveni vijenac počeli ukrašavati zimzelenim grančicama, a s vremenom se umjesto drvenoga počeo plesti vijenac od zimzelenog granja. Taj se običaj proširio po evangeličkim obiteljima u Njemačkoj, a zatim u susjedne i prekooceanske zemlje. Krajem 19. stoljeća prešlo se na četiri svijeće za četiri nedjelje došašća.