Bon Jovi je američki rock sastav iz New Jerseya osnovan 1983. godine. Pod vodstvom glavnoga pjevača i tvorca imena Jona Bon Jovija, sastav je ostvario veliki uspjeh 1980-ih kao glam metal sastav. Bon Jovi se dokazao kao daleko trajniji od većine tako obilježenih sastava, spajajući elemente hard rocka, glam metala, heartland rocka, i stila "MTV Unpluggeda" da bi održali komercijalno uspješnu karijeru i duboko u 2000-ima.
Bon Jovi su prodali više od 40 milijuna albuma u Sjedinjenim Američkim Državama, i preko 120 milijuna albuma širom svijeta, a svirali su uživo koncerte u većim gradovima u Aziji, Europi, Australiji, Kanadi, Južnoj Africi, i Južnoj Americi, uz dodatak velikog broja gradova u SAD-u.
Povijest Osnivanje Glavni pjevač Jon Bon Jovi (John Francis Bongiovi) počeo je svirati glasovir i gitaru u trinaestoj godini, uzimajući lekcije kod svog susjeda, Ala Perinelloa. U toj istoj dobi, Bongiovi je osnovao svoj prvi glazbeni sastav, nazvan Raze. Jon se upisao u mušku Katoličku školu St. Joseph High School u Metuchen (New Jersey), ali ju je napustio nakon preklinjanja roditelja; želio je pohađati državnu školu. Krenuo je na nastavu u Sayreville War Memorial High School. U šesnaestoj godini Bon Jovi upoznaje Davida Bryana (rođenog kao David Bryan Rashbaum) i osniva 12-člani sastav s njim pod imenom Atlantic City Expressway. Svirali su u klubovima po New Jerseyju, iako su bili maloljetni. Još uvijek u tinejdžerskim godinama, Bongiovi je svirao u sastavu John Bongiovi and the Wild Ones, svirajući u klubovima New Jerseyja kao što je "The Fast Lane" i otvarajući nastupe poznatim izvođačima u tom području. Do ljeta 1982., završio je školu i radio skraćeno radno vrijeme, jedan od poslova bio mu je u trgovini cipelama, John se zaposlio u Power Station Studios, diskografskom studiju na Manhattanu čiji je suvlasnik bio njegov rođak, Tony Bongiovi. Bongiovi je snimio nekoliko demo-snimki (uključujući onu koju je produciorao Billy Squier) i poslao ih mnogim diskografskim kućama, ali nije bilo nikakvog rezultata.
mini|desno|Jon Bon Jovi
Godine 1983., Bongiovi je posjetio lokalnu radio postaju WAPP 103.5FM "The Apple" u Lake Successu (New York). Razgovarao je direktno s D.J.-em, Chipom Hobartom, koji je predložio Bongioviju da WAPP uključi njegovu pjesmu "Runaway" na kompilacijski album lokalnih nepoznatih talenata. Bongiovi je bio neodlučan, ali s vremenom dao im je pjesmu u kojoj je koristio studijske glazbenike da sviraju na pjesmi "Runaway" (koja je napisana 1980-ih). Studijski glazbenici koji su pomogli pri snimanju pjesme "Runaway" bili su poznati kao "The All Star Review." To su bili: Dave Sabo (gitara) Tim Pierce (gitara) Roy Bittan (klavijature) Frankie LaRocka (bubnjevi) Hugh McDonald (bas-gitara)
Pjesma se počela svirati u području newyorškog metroa, a onda su ostale sestrinske postaje na velikim tržištima počele svirati tu pjesmu. Odjednom, sve diskografske tvrtke koje sadrži A&R koji su propustili demo čulo se da pokušavaju saznati tko je taj umjetnik bez ugovora. WAPP je pripremao nastup; Bongiovi je sada trebao sastav. Oni koji će uskoro postati članovi sastava prošli su njegovim putem ranijih dana, ali trenutačni poredak nije se pronašao do ožujka 1983. Bongiovi je nazvao David Bryana, koji je zatim nazvao Aleca Johna Sucha i Ticoa Torresa.
Izabran da svira vodeću gitaru bio je Bongiovijev susjed, Dave Sabo (poznatiji kao The Snake - Zmija), koji je kasnije oformio grupu Skid Row. Jednu noć nakon nastupa, Richie Sambora je pronašao Bongiovija iza pozornice i rekao mu da bi on trebao biti gitarist. Bongiovi ga je otpisao i nije baš razmišljao o tome, ali rekao mu je da nauči materijal i pojavi se na probama. Sambora je došao ranije i znao je materijal, pa je Bongiovi bio impresioniran; u tom trenutku, Sambora je postao vodeći gitarist sastava i glazbeni dinamičnu dvojac je rođen.
Prije dolaska u grupu, Sambora je putovao na turnejama s Joeom Cockerom, svirao s grupom imena Mercy i upravo je bio pozvan na audiciju za Kiss. Također je svirao na albumu Lessons sa sastavom Message, koji je ponovo obvaljen na CD-u kroz Long Island Records godine 1995. Message su originalno potpisali za diskografsku kuću Led Zeppelina Swan Song Records, iako album nikada nije bio objavljen.
Tico Torres bio je također iskusan glazbenik, snimao je s Milesom Davisom i uživo s umjetnicima iz Phantom's Opera, The Marvelettes, i s Chuckom Berryjem. Svirao je na 26 pjesama i nedugo prije ulaska u Bon Jovi snimao je s Frankie and the Knockouts (sastavom iz New Jerseyja s hit singlom ranih 1980-ih).
David Bryan bio je prirodni odabir. Napustio je sastav koji su on i Bon Jovi osnovali i vratio se na koledž na učenje za medicinu. Dok je još bio na koledžu, shvatio je da se želi baviti glazbom cijelo vrijeme, napokon je bio primljen u legendarnu Juilliard School, prestižnu glazbenu školu u New Yorku. Kada je Bongiovi nazvao svog prijatelja i rekao mu da sastavlja sastav, a postojala je nada i da diskografski ugovor postane stvarnost, Bryan je pratio Bongiovijeve tragove.
1980-e Atlantic i Mercury su zvali. Jednom kad je Bongiovi sastavio svoj sastav i počeo svirati na nastupima i otvaranjima za lokalne talente, privukli su pažnju diskografskog urednika Dereka Shulmana, koji je potpisao Johna za Mercury Records, dio kompanije PolyGram.
mini|Bon Jovi uživo u Stuttgartu
Uz pomoć svog novog menedžera Doca McGheeja, prvi album sastava, Bon Jovi, bio je objavljen 21. siječnja 1984. Album je postao zlatan u SAD-u (prodano je preko 500,000) i bio je objavljen također u UK. Sastav je pronašao sebe kao predgrupa za ZZ Top na Madison Square Gardenu (prije nego im je prvi album bio objavljen), i za Scorpionse i Kiss u Europi. Također su se pojavili na American Bandstand. Godine 1985., drugi album Bon Jovija 7800° Fahrenheit bio je objavljen, ali odgovori su bili slabi. Vodeći britanski metal magazin Kerrang!, koji je imao jako pozitivne kritike na prvi album, ovaj je album nazvao "blijedom imitacijom Bon Jovija koje smo upoznali i zavoljeli." Jon Bon Jovi je sam kasnije rekao da je moglo i trebalo biti bolje.
Njihov treći album, Slippery When Wet, izbacio je sastav u zvjezdano nebo širom svijeta s hitovima kao "You Give Love A Bad Name", "Livin' On A Prayer", "Wanted Dead Or Alive" i "Never Say Goodbye. Bon Jovi je rakao da je album nazvan po svuda prisutnim znakovima upozorenja na auto-cestama, ali Bryan je rekao sljedeće o naslovu albuma: "Tijekom snimanja albuma često smo se nalazili u striptiz klubovima gdje su nevjerojatno zgodne djevojke bacale vodu i sapun jedne na druge. Postajale su tako klizave zbog toga, da ih nisi mogao držati iako si to jako želio. "Slippery when wet!" viknuo je jedan od nas I svi smo odmah znali: to bi moralo biti naziv za naš novi album! U originalu htjelu smo staviti sliku velikih grudi, onih zaista velikih, na naslovnicu; ali kada je PMRC (organizacija za moral pod vodstvom Tipper Gore, supruge bivšeg dopredsjednika Sjedinjenih Američkih Država Ala Gorea) to otkrila bili smo u velikoj nevolji. Pa smo napravili vrlo decentnu naslovnicu."
Taj je album prodan u više od 27 milijuna primjeraka širom svijeta od svog objavljivanja kasne 1986. Na turneji koja je slijedila, pjevač Bon Jovi počeo je imati problema s glasom. Ekstremno visoke note i nemilosrdan raspored prijetili su uništavanjem njegova glasa zauvijek. Uz pomoć trenera za glas, prošao je turneju. Bon Jovi otada pokušava pjevati nešto nižim tonovima.
Sljedeći album Bon Jovija bio je New Jersey objavljen 1988. Album je bio snimljen vrlo brzo nakon turneje za Slippery, jer je sastav želio dokazati da nisu samo čudo od jednog hita. Rezultirajući album je omiljen neđu obožavateljima, remek-djelo pop-rocka, i ogroman komercijalni uspjeh, s hit pjesmama kao "Bad Medicine", "Lay Your Hands On Me" i "I'll Be There For You", koje su i sada najvažnije točke njihovog repertoara uživo. New Jersey je bio komercijalni hit i postao je prvi hard rock album s kojeg je sišlo pet Top Ten singlova. "Bad Medicine" i "I'll Be There For You" su bile na broju jedan, a "Born To Be My Baby" (#3), "Lay Your Hands on Me (#7), i "Living In Sin" (#9) zaokružile su taj popis. "Blood on Blood" bila je također popularna među obožavateljima. New Jersey je bio podržan izdanim videokazetama kao npr. New Jersey: The Videos i Access All Areas, kao i masivnom turnejom koja je trajala 18 mjeseci. Godine 1989., sastav je bio glavni izvođač na Moscow Music Peace Festival. Usprkos velikom uspjehu sastava, New Jersey skoro je doveo do raspada sastava jer su odmah otišli na putovanje ubrzo nakon velikih turneja za prethodne albume. Taj trajni život na putu skoro je uništio jake veze između Jona Bon Jovija i Sambore. Kako je napomenuto u Behind the Music, članovi sastava tvrde da pri kraju turneje, svaki član sastava otišao je svojim putem i vratio se kući drugim zrakoplovom. Kako bilo, sastav se izvukao i uzeo preporučeni odmor prije sljedećeg ulaska u studio. Do danas, ovaj album je prodan u 17 milijuna primjeraka širom svijeta.
1990-e Između godina 1990. i 1992., članovi sastava krenuli su odvojenim putevima na neko vrijeme da bi se refokusirali prije pisanja i snimanja svog sljedećeg albuma. Ovo slobodno vrijeme također im je koristilo da odluče gdje će se Bon Jovi uklopiti zbog rapidnog mijenjanja glazbene scene prije njihovog povratka. Jon Bon Jovi je snimio solo album, soundtrack za film "Mladi revolveraši II" (Young Gouns 2) (u kojem se također pojavljuje na manje od sekundu), poznatiji kao "Blaze Of Glory". Album je uključio neke od vrlo poznatih gostiju kao npr.: Elton John, Aldo Nova, Little Richard, i Jeff Beck, između ostalih. Album je dobro prošao komercijalno I sakupio vrlo pozitivne kritike. Naslovna pjesma, "Blaze Of Glory", zaradila je Jonu nominaciju za Oscara za Najbolju pjesmu, ali nije osvojio tu nagradu. Te iste godine, kako bilo, "Blaze Of Glory" nagrađena je Zlatnim globusom.
Sambora, uz pomoć Tico Torresa i Davida Bryana, također je objavio samostalni album naslovljen Stranger In This Town, godine 1991. Album ima savršen utjecaj bluesa u sebi i sadrži izvedbu Erica Claptona na pjesmi "Mr. Bluesman". David Bryan je također snimio soundtrack za horor film "The Netherworld", što je bilo pozitivniji dio te godine nakon što je bio hospitaliziran zbog bolesti povezane s parazitom iz Južne Amerike. Such je pao sa svog motora što mu je ozlijedilo ruku kojom svira bas gitaru, te ga je prisililo da pronađe posve novi način za držanje i sviranje svog instrumenta.
Sastav se vratio s albumom Keep The Faith godine 1992. Album sadrži zreliji zvuk i tekstove za razliku od njihovih prijašnjih uradaka. Obožavatelji su bili ugodno iznenađeni i album je postao preteča hitova pri nastanku grungea. To je najprepoznatiljiviji album s hit singlovima "Bed Of Roses", "Keep The Faith" i "In These Arms", ali neke od ostalih pjesama s albuma bile su objavljne kao singlovi u drugim dijelovima svijeta, uglavnom obožavateljima omiljena himna, "Dry County", zarazna "I Believe", i svima omiljena "I'll Sleep When I'm Dead" te se sada smatraju nekima od najboljih radova ovog sastava.