Katarina Aragonska i Kastiljska (španjolski: Catalina de Aragón y Castilla, engleski: Catherine of Aragon; Alcála de Henares, Španjolska, 16. prosinca 1485. – Kimbolton, 7. siječnja 1536.), engleska kraljica, prva supruga engleskog kralja Henrika VIII. i kći dvoje najvećih tadašnjih vladara svijeta, Izabele I. Kastiljske i Ferdinanda II. Aragonskog.

Španjolska princeza

Katarina Aragonska (u domovini su je zvali Katalina) dobila je ime po svojoj engleskoj prabaki, Katarini od Lancastera, kćeri Johna Gaunta (mlađeg sina Eduarda III.) koja se udala za Henrika III. Kastiljskoga 1388. godine i koja je umrla 1418. Njezin sin Henrik naslijedio je oca kao Ivan I. te se oženio svojom rođakinjom, Izabelom Portugalskom. Njih dvoje bili su roditelji Izabele Kastiljske, Katarinine majke, koja je bila punopravna kraljica Kastilje. Dok je Izabela bila živa, Katarina je u njoj imala zaštitnika koji se posebno brinuo o njezinoj dobrobiti i sigurnosti. No Katarina je bila i Ferdinandova kći, a on je bio posve drugačija osoba od majke.

Bila je kći (infantkinja - naziv za dijete španjolskog kralja) španjolskih vladara Ferdinanda II. Aragonskog i Izabele I. Kastilijske koji su bili poznati i cijenjeni vladari diljem tadašnje Europe i koji su ujedinili Kraljevinu Španjolsku i porazivši Maure na Pirinejskom poluotoku. Rođena je u nadbiskupskoj palači Toleda, Alcala de Henares. Njezino rođenje obećavalo je blistavu budućnost zbog statusa koji su uživali njezini roditelji. Katarina je imala četvero braće i sestara. Svi odreda tijekom svog djetinjstva i rane mladosti primili su, za tadašnje prilike, najbolje moguće obrazovanje učeći francuski, engleski, flamanski i latinski jezik. Učila je matematiku, kanonsko i građansko pravo, klasičnu književnost, rodoslovlje i grboslovlje, povijest, filozofiju, religiju i teologiju. Razvila je i domaće vještine, poput kuhanja, plesanja, crtanja, pletenja, lijepog ponašanja, izrade čipke, glazbe, igle, šivanja, predenja i tkanja. Znanstvenik Erazmo kasnije je rekao da je Katarina "voljela dobru književnost koju je uspješno proučavala od djetinjstva".

Odgajana je i obrazovana u katoličkom duhu.

Kraljica Izabela je bila duboko potištena i tjeskobna zbog gubitaka svoje preostale djece i unuka u vrlo kratko doba, pa se zbog toga snažnije povezala s preostalom neudanom kćeri, Katarinom. Zbog toga će se Izabela svojski potruditi Katarini osigurati što sigurniju budućnost.

Pregovori o braku Katarini su bile samo dvije godine u proljeće 1488. godine i već je pokazivala ljepotu kojom će očarati svoja buduća dva supruga. Njezine velike plave oči promatrale su s okruglog lica čvrstih kostiju uokvirenog crvenoplavom kosom, koju je nosila raspuštenu, kao što je bio običaj princeza toga doba.

Politička pozadina Izaslanstvo engleskog kralja Henrika VII. došlo joj je iskazati poštovanjena turniru. U tom trenutku su Katarinini roditelji - katolički vladari - smatrali Henrika VII. dvojbenim kraljem: Iako su bile prošle već tri godine otkako je Henrik Tudor uzurpirao englesko prijestolje pobijedivši Rikarda III., posljednjega kralja iz loze Plantageneta, u bitci na Bosworthskom polju, još nije konsolidirao svoj položaj. On, zapravo, po porijeklu nije imao nikakva prava na krunu pa ju je zahtijevao na temelju prava pobjednika i putem upitnih rodbinskih veza s prvim britanskim kraljevima (nije bez razloga svog najstarijeg sina, rođenog 1486., nazvao Artur). Naime, još je postojalo šest živih muških članova kuće Plantagenet s boljom nasljednom linijom prema prijestolju. Ferdinand i Izabela shvaćali su da bi bračni savez između Engleske i jedne od najvećih europskih sila značio priznanje kraljevskog naslova Henrika VII. Taj bi savez nemjerljivo osnažio njegov položaj i u Engleskoj i u očima cijelog svijeta. Ferdinand i Izabela predstavljali su sve što se Henriku VII. činilo poželjnim: bili su nasljednici starih monarhija, imali su jak položaj, a ugled im je bio veličanstven. Kad bi se dali nagovoriti na bračni savez između princa Artura s jednom od njihovih kćeri, tada bi dinastija Tudor bila mnogo sigurnija nego prije. Španjolski suvereni bili su svjesni mogućih prednosti takva saveza, no nije im se žurilo obvezati se. Kad se uzme u obzir engleska sklonost dinastijskim borbama, činilo se više nego vjerojatnim da Henrik VII. neće dugo uživati u svome kraljevskom dostojansvu.

Ferdinandu, Katarininu ocu, nije se žurilo s dogovaranjem braka: zbog nedavne pojave novog pretendenta na englesko prijestolje, Perkina Warbecka, koji je bio običan varalica, i postojanje grofa od Warwicka (brat Margarete Pole, ujedno nećak Eduarda VI. i Rikarda III., kraljeva dinastije York), a čije je pravo na prijestolje bilo dobro utemeljeno, bio je oprezan. Da se u to doba pojavio drugi, bolji kandidat za njegovu kćer, on bi bio prihvatio ponudu.

Mladi Edward Plantagenet, grof od Warwicka, bio je zatočen u Londonskom tornju. Ferdinand je jasno istaknuo Henriku VII. da Katarina neće stupiti nogom u Englesku sve dok se ne riješi problem s Warwickom. Stoga je Henrik, spreman po svaku cijenu očuvati svoje prijateljstvo sa Španjolskom, smjesta djelovao. Warwick je, zajedno s Perkinom Warbeckom, optužen za urotu protiv kralja. Pogubili su ga 1499. godine.

Katarina će jednoga dana natuknuti kako je njezin brak nastao u krvi i nikada je neće napustiti iracionalan osjećaj odgovornosti za smrt mladoga grofa, brata Margarete Pole u kojoj će naći doživotnu prijateljicu.

Vjenčanje bez Katarine Vjenčanje se bez Katarinine nazočnosti održalo 19. svibnja 1499. u dvorcu princa Artura, u mjestu Bewdledyju pokraj Worcestera. Španjolski veleposlanik je poslužio kao zamjena za nevjestu, pa mu je princ jasnim glasom objavio kako se veseli tomu da ugovori brak jer duboko i iskreno voli princezu, buduću suprugu, koju, dakako, do tada nije ni vidio. Takve su ljubaznosti bile svakodnevne, ma koliko bile površne.

Princ Artur je napisao nekoliko pisama svojoj nevjesti, primjerice:"Ne mogu opisati koliko žarko želim vidjeti Vaše Veličanstvo i kako mi je tegobno to odugovlačenje Vašeg dolaska. Neka se požuri ljubav začeta između nas i neka željena radost što prije požme svoje prave plodove." (takvi pretjerani izrazi iz pera trinaestogodišnjaka upućuju na pomoć učitelja)

Dolazak u Englesku Katarina je, zaručničkim ugovorom, već u svojoj četvrtoj godini obećana najstarijem sinu i ujedno prijestolonasljedniku engleskog kralja Henrika VII. Arturu.

Nije bila izrazito visoka, ali je imala dugu crvenu kosu, velike plave oči i okruglo lice blijede puti. Preko majčine linije Katarinino podrijetlo seže sve do engleske dinastije Lancaster. Njezina prabaka Katarina od Lancastera, po kojoj je dobila ime, i njezina pra-prabaka Filipa od Lancastera su bile kćeri Ivana od Gaunta i unuke engleskog kralja Eduarda III. Kao rezultat toga, Katarina je bila treća rođakinja svog svekra, Henrika VII., i četvrta rođakinja svoje svekrve Elizabete od Yorka. mini|Mlada Katarina Aragonska, otprilike 1505. godine Do petnaeste godine živjela je na španjolskom dvoru, a s nepunih šesnaest godina, 1501. godine, uz veliki miraz, došla je u Englesku. Unutar nekoliko tjedana od dolaska u Englesku Katarina se udala za Artura uz veliko oduševljenje i očekivanje blistave budućnosti.

U Londonu je dočekana raskošno, na oduševljenje njezinih roditelja. Naime, Henrik VII. platio je 14 000 funti samo za svadbeni nakit, a grad London nije štedio na veličanstvenim pripremama za doček infantkinje. Strogi običaji španjolskog dvora zahtijevali su da Katarinino lice stalno bude zakriveno dok se kreće u javnosti pa je putovala iza zatvorenih zastora nosiljke, čak tijekom ljetnih vrućina.

Princeza od Walesa Nakon prvog susreta s Katarinom, Artur je rekao svojim roditeljima kako "nikad u životu nije osjetio toliku radost kao kad je ugledao ljupko lice svoje nevjeste". Katarina i Artur, oboje oko 15 godina, međusobno su razgovarali na latinskom jeziku. Kada je došlo vrijeme da se otpreme u bračnu postelju, Artur se navodno osjećao "živahno i zaljubljeno" te je jedva čekao da ostane sam sa svojom lijepom suprugom. No, Katarina je do svoje smrti tvrdila da taj brak nikada nije bio konzumiran. Na temelju kasnijih izvještaja, Artur se jutro poslije vjenčanja hvalisao govoreći "da je bio u Španjolskoj" i tvrdio da je brak "naporan posao". No, to se može protumačiti kao hvalisanje samodopadnog dječaka koji nije uspio ispuniti svoju dužnost. Poznata po svojoj duboko pobožnosti, najvjerojatnije je govorila istinu.

Kao princeza od Walesa, na dvoru je bila druga dama, točno iza kraljice Elizabete od Yorka, ali ispred kraljeve majke, Margarete Beaufort, čija je riječ bila zakon sve do njezine smrti u lipnju 1509. Za svoj osobni moto Katarina je prihvatila izraz "Ne za moju krunu", a za oznaku šipak. Nakon vjenčanja uslijedili su dani puni banketa.

Artur je pisao Katarininim roditeljima, katoličkim kraljevima, kako je sretan te kako će zauvijek biti "istinski zaljubljen suprug". Potkraj studenog Španjolci su kralju Henriku isporučili iznos od 100 000 kruna, kao prvi dio princezina miraza.

Nakon vjenčanja vjerovalo se da se Artur previše iscrpio u bračnoj postelji te da mu je to narušilo već ionako slabo zdravlje. Katarina je već u roku od šest mjeseci postala udovica. Naime, u travnju 1502. godine Artur se razbolio i ubrzo umro.

Udovica Nakon njegove smrti Katarina se nije vratila u Španjolsku, već joj je Henrik VII. namijenio drugu sudbinu koju je, u međuvremenu, dogovorio s njezinim roditeljima:

Henrik VII. odlučio je Katarinu udati za svoga drugog sina, tada šest godina mlađeg od nje, Henrika, najvjerojatnije da ne bi izgubio visoke prihode koje su mu davali zemljoposjedi koje je Katarina donijela kao miraz. Iz sličnih razloga Henrik VII. je inzistirao da se brak poništi, tj. da se smatra nekonzumiranim zbog toga što bi Katarina, ako bi bila smatrana Arturovom udovicom, naslijedila Arturovu imovinu koja nije bila mala jer je on bio zakoniti nasljednik engleske krune. Katarina se željela vratiti u Španjolsku, ali se morala pokoriti te zaručiti s mladim Henrikom. U međuvremenu je Henrik VII., zbog lošijih političkih odnosa sa Španjolskom, prestao biti zainteresiran i za brak Katarine s Henrikom pa je Henrika čak prisilio da izjavi kako je bio prisiljen sklopiti zaruke s Katarinom. Te godine Katarina je, usprkos svome statusu prinčeve zaručnice, živjela u siromaštvu te joj je španjolski veleposlanik morao novčano pomagati.

Katarina se od samog dolaska u Englesku mučila učeći engleski. Bio je to dug proces. Njezino će vladanje jezikom tijekom godina napredovati. Međutim, uvijek će govoriti sa španjolskim naglaskom.

Na svojoj samrti, kralj Henrik VII. je svom sinu, mladom Henriku, rekao kako se kaje zbog svog ponašanja prema Katarini Aragonskoj te ga zamolio da ju oženi. To je već bila Henrikova namjera. Već je tada bio zaljubljen u ljupku princezu iz Španjolske.

Henrik VIII.

1509. godine umro je Henrik VII. a novi kralj i Katarinin zaručnik Henrik VIII. navršio je osamnaest godina. Iako nije bio dužan oženiti Katarinu, Henrik VIII. to je ipak 11. lipnja 1509. učinio. Pretpostavlja se da je jedan od bitnih razloga bila i politička namjera da se sklopi novi savez sa Španjolskom protiv Francuske. Međutim, Katarinina je vjerojatno mladom Henriku bila toliko dojmljiva da ju nije mogao zanemariti. Unatoč svemu, oboje su u javnosti djelovali kao privrženi par, a Katarina se pokazala kao izvrsna supruga i savjetnica u mnogim političkim pitanjima. Njezina ljubav prema Henriku nije bila opsesivna. Bila je to duboka ljubav koja će potrajati do njezine smrti.

Katarinin sve bljeđi izgled bio je u sve većoj suprotnosti sa sazrijevajućom ljepotom njezina mlađeg supruga. Da bi to kompenzirala, odijevala se što je veličanstvenije mogla, pa je, poput svoje majke, postala "ceremonijalna u odijevanju". Nije diktirala modu poput Ane Boleyn, no cijelog se života voljela odijevati u bogato ukrašenu odjeću i nosila je nakit. mini|Henrik VIII. u doba njihovog vjenčanja.