Izet Hajdarhodžić (Trebinje, 25. prosinca 1929. – Zagreb, 12. prosinca 2006.) bio je hrvatski glumac, redatelj i pedagog. Ostvario je više od 80 glumačkih uloga u raznovrsnu repertoaru,LZMK / Hrvatska enciklopedija: Hajdarhodžić, Izet. Pristupljeno 17. prosinca 2022. a osobito se istaknuo kao interpret likova iz Držićevih, Shakespeareovih, Molièreovih, Kočićevih, Krležinih i Vojnovićevih djela.LZMK / Proleksis enciklopedija: Hajdarhodžić, Izet. Pristupljeno 17. prosinca 2022.
Životopis Izet Hajdarhodžić rodio se u Trebinju 1929. godine. Maturirao je u Dubrovniku 1948. godine.Hrvatski biografski leksikon: HAJDARHODŽIĆ, Izet Preuzeto 26. rujna 2011. Diplomirao je glumu 1957. godine na Akademiji za kazališnu umjetnost Sveučilišta u Zagrebu, a kao glumac pojavljivao se u kazališnim predstavama, te filmovima i televizijskim dramama. Osobito se isticao karakternim ulogama. Od 1948. do 1952. godine radio je kao novinar i kazališni kritičar Radio-Dubrovnika, od 1957. do 1961. i 1963. do 1968. je glumac, redatelj i umjetnički direktor dubrovačkog Narodnog kazališta (danas Kazalište Marina Držića), od 1961. do 1963. član je Narodnog kazališta u Sarajevu a od 1968. profesor je glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.Nacional.hr – Nina Ožegović: »Izet Hajdarhodžić - beskompromisni bard hrvatskog glumišta« Preuzeto 26. rujna 2011. U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu djeluje od 1968. godine a glumio je i u Teatru &TD.Umro Izet Hajdarhodžić Preuzeto 26. rujna 2011. Najpoznatiji je po ulozi Skupa u Držićevoj komediji Skup kojega je kroz dva desetljeća igrao na Dubrovačkim ljetnim igrama i u Dramskom kazalištu Gavella u režiji Koste Spaića. Osim Skupa, tumačio je i Dunda Maroja, Henrika IV., Mortimera, gospara Lukšu, Davida Štrpca, Imotskog kadiju, Don Juana, Don Alonsa, Raspućina i druge. Više nagrada dobio je za ulogu u Držićevu Skupu a 1965. je dobio Godišnju nagradu "Vladimir Nazor". Bio je nekompromisan i poznat po oštrom jeziku i kritičkom odnosu prema kazališnoj sredini.
Radio je i u hrvatskoj diplomaciji kao ataše za kulturu u Moskvi. U mirovinu odlazi 2000. godine.
Izet Hajdarhodžić umro je 12. prosinca 2006. godine u Zagrebu.
Nagrade 1964.: Nagrada grada Dubrovnika 1965.: Godišnja nagrada "Vladimir Nazor" 1975.: Nagrada grada Zagreba 1978.: Nagrada Orlando
Filmografija Televizijske uloge "Kuda idu divlje svinje" kao Paganini (1971.) "Veliki i mali" (1973.) "Vrijeme ratno i poratno" (1975.) "Nikola Tesla" kao John O'Neill (1977.) "Nepokoreni grad" kao Vladimir Nazor (1982.) "Gabrijel" (1984.) "Brisani prostor" (1985.) "Putovanje u Vučjak" kao Sinković (1986.) "Ptice nebeske" kao Maškić (1989.)
Filmske uloge "Kaja, ubit ću te!" kao Ugo Bala (1967.) "Kad čuješ zvona" kao Nikola (1969.) "Meteor" (1969.) "Adam i Eva" (1969.) "Moja strana svijeta" (1969.) "A u pozadini more" (1969.) "Ugursuz" kao Muzafer (1970.) "Kainov znak" kao policijski inspektor (1970.) "Allegro con brio" kao susjed Polaček (1973.) "Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj" kao Jocin otac (1973.) "Pravednik" kao Bojan "Lola" Antić (1974.) "Car se zabavlja" kao Augustov otac Kaj (četvrta priča) (1975.) "Akcija stadion" kao ilegalac (1977.) "Bombaški proces" kao Bedeković (1977.) "Posljednji podvig diverzanta Oblaka" kao Marijan Lončar (1978.) "Okupacija u 26 slika" kao Dum Đivo (1978.) "Bravo maestro" kao Blagoje Borić (1978.) "Grad pod jedrima" (1978.) "Novinar" kao Ivo (1979.) "Pjesma od rastanka" kao Pasko (1979.) "Čorkan i Švabica" kao Čorkan (1980.) "Miris dunja" kao Hamdibeg (1982.) "Trojanski konj" kao domobranski general Tomašević (1982.) "Ekvinocij" kao Frano Dražić (1983.) "Ujed anđela" kao glas s kopna (1984.) "U pozadini" kao kotarski predstojnik (1984.) "Skup" kao Skup (1984.) - TV-kazališna predstava "Ada" (1985.) "Dječak sa Sutle" kao Martin (1987.)
Izvori
Vanjske poveznice Nacionalne manjine.hr – Marijan Lipovac: »Izet Hajdarhodžić – svestrani interpretator Držićevih likova«
Kategorija:Hrvatski filmski glumci Kategorija:Hrvatski kazališni glumci Kategorija:Hrvatski televizijski glumci Kategorija:Životopisi, Trebinje Kategorija:Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za kazališnu umjetnost