Gorbačovljeve političke čistke predstavlja razdoblje između 1985. i 1991. godine tijekom kojega Mihail Gorbačov politički likvidira sve druge tadašnje državne dužnosnike.
Politibiro
Prve čistke ovdje započinju nakon pravno upitne pobjede na glasovanju za šefa Sovjetskog Saveza nakon čega se više neće zaustaviti:
Grigorij Romanov 1. srpnja 1985. - izbačen iz Politbiroa pošto je na glasovanju bio konkurent Gorbačovu. Nikolaj Tihonov 15. listopada 1985. - izbačen iz Politbiroa i s mjesta premijera. Viktor Grišin 18. veljače 1986. - izbačen iz Politbiroa jer je bio konkurent Gorbačovu na izborima u Centralnom Komitetu 1985 godine. Dinmuhammed Konaev 28. siječnja 1987. - njegovo izbacivanje iz Politbiroa dovodi do prve nacionalne bune Gobračovljevog doba. S. Sokolov 26. lipnja 1987. - postavljen i smijenjen od Gorbačova Gejdar Aliev 21. listopada 1987. - smijenjen jer je "politički dinosaur" (izvor Pravda) Boris Jeljcin 14. veljače 1988. - smijenjen zbog javne kritike Politbiroa Andrej Gromiko, Solomentsev, Nikonov, Demičev, Čebrikov 30. rujna 1988. - smijenjeni zbog konzervativnih pogleda. Volodimir Ščerbickij 20. rujna 1989. - pomogao Gorbačovu doći na vlast. Smijenjen zbog protivljenja demokraciji. Smjena svih članova Politbiroa osim Gorbačova 14. srpnja 1990. Ye, Sokolov i Movsisjan 11. prosinca 1990. - bili su postavljeni tek 14. srpnja 1990. Givi Gumbaridze i Gennadij Janaev 31. siječnja 1991. - bili su postavljeni tek 14. srpnja 1990. Absamat Masalijev 25. travnja 1991. - bio je postavljen 14. srpnja 1990.
Nakon "kolovoškog puča" Politbiro je bio ukinut. Ovaj najviši državni organ Sovjetskog Saveza je u doba stupanja Gorbačova na vlast imao 15 članova s pravom glasa. Tijekom sljedećih 6 godina, Gorbačov će smijeniti 27 članova Politbiroa od kojih je većinu sam postavio.
Smijenjeni najviši rukovodioci Sovjetskih Socijalističkih Republika
Armenijska S.S.R.
Karen Demirčjan smijenjen 21. svibnja 1988. Suren Arutjunjan smijenjen 6. travnja 1990. Vladimir Movsisjan smijenjen 28. studenog 1990. Stjepan Pogosjan smijenjen svibnja 1991.
Azerbejdžanska S.S.R.
Kjamran Bagirov smijenjen 20. svibnja 1990. Abdul Vezirov smijenjen 20. siječnja 1990.
Bjeloruska S.S.R.
Ivan Poljakov smijenjen 29. studenog 1985. Giorgij Tarazevič smijenjen 28. srpnja 1989. Nikolaj Dementjej smijenjen 25. kolovoza 1991.
Gruzijska S.S.R.
Pavel Gilašvili smijenjen 29. ožujka 1989. Otar Čerkezija smijenjen 17. studenog 1989. Givi Gumbaridze smijenjen 14. studenog 1990.
Kazahstanska S.S.R.
Dinmuhammed Konaev smijenjen 16. prosinca 1986. Genadij Kolbin smijenjen 22. lipnja 1989.
Kirgistanska S.S.R.
Temirbek Košojev smijenjen 8. kolovoza 1987. Taštanbek Akmatov smijenjen 10. travnja 1990. Absamat Masalijev smijenjen 27. listopada 1990.
Latvijaska S.S.R.
Peteris Strautmanis smijenjen 22. lipnja 1985. Janis Vagris smijenjen 6. listopada 1988.
Litvanska S.S.R. (predsjednici komunističke partije jer su imali kontrolu nad vojskom)
Ringaudas Songaila smijenjen 20. listopada 1988. Algirdas Brazauskas smijenjen 1990. Mykolas Burokevičius smijenjen 1991. godine zbog organiziranja napada na televizijski centar.
Moldavijska S.S.R.
Ivan Kalin smijenjen 24. prosinca 1985. Aleksandar Mokanu smijenjen srpnja 1989.
Ruska S.S.R.
Vladimir Orlov smijenjen 3. listopada 1988. Vitalij Vorotnikon smijenjen 29. svibnja 1990.
Tadžikistanska S.S.R.
Rakhman Nabijev smijenjen prosinca 1985. Kahar Mahkamov smijenjen 31. kolovoza 1991. zbog podrške sudionicima smjene Gorbačova.
Turkmenistanska S.S.R.
Mukhamendnazar Gapurov smijenjen u prosincu 1985.
Ukrajinska S.S.R.
Volodimir Ščerbickij smijenjen 28. rujna 1989. Vladimir Ivaško smijenjen 23. srpnja 1990.
Uzbekistanska S.S.R.
Inamdzhan Usmankhodzhajev smijenjen 12. siječnja 1988. Rafik Nišanov smijenjen 23. lipnja 1989.
Napomena:
Da bi se došlo do činjenice koja funkcija je bila najviša u kojoj republici Sovjetskog Saveza uzelo se u obzir tko je od tadašnjih dužnosnika (predsjednik, premijer ili generalni sekretar partije) svoju titulu pretvorio u predsjedničku ili premijersku nakon proglašenja nezavisnosti. Jedini izuzetak je Litva gdje je u doba raspada Sovjetskog Saveza generalni sekretar partije imao kontrolu nad represivnim aparatom da bi nakon nezavisnosti morao bježati od "voljenog" naroda.
Izvori
1) Popis članova Politbiroa SSSR-a sa službenim razlozima za smjene. 2) Popis predsjedavajućih političara Sovjetskih Socijalističkih republika.
Kategorija:Povijest Sovjetskoga Saveza